Cazin i Ilidža su općine/gradovi koji se nalaze na prvih deset mjesta po broju stanovnika, ali ih nema na prvih deset mjesta po zaposlenosti.
U RS Trebinje nije među deset gradova/općina po broju stanovnika, ali zauzima deveto mjesto po broju zaposlenih u RS. Ali zato Prnjavor jeste na listi deset najvećih općina/gradova, a nije među deset po broju zaposlenih.
Jedna opservacija u vezi sa lokalnim ekonomskim razvojem: smatra se da takav razvoj ostvaruju oni gradovi/općine koji, ako je riječ o zaposlenosti (a to je jedini realno dostupni indikator razvoja) imaju rast iznad stopa rasta na nacionalnom nivou. Kod nas to možemo prevesti na entitetski nivo. Po tom kriteriju lokalni ekonomski rast bilježe gradovi/općine koji imaju rast zaposlenosti iznad 20,8 posto koliko je rasla zaposlenost u F BiH u 2022. u odnosu na 2014. godinu (kada se stabilizirala zasposlenost nakon financijske krize 2008. godine). Najveći rast zaposlenosti među šest općina koji ostvaruju lokalni rast, zabilježila je općina Živinice (rasla je 36,8 posto umanjeno za 20,8 posto što daje lokalni doprinos rastu od 16 posto), a iza nje slijedi Tešanj sa 14,5 posto, Gračanica sa 8,8 posto, Grad Sarajevo sa 6,8 posto i Tuzla i Visoko sa 0,6, odnosno 0,4 posto.
U RS u kojoj je rast zaposlenosti iznosio 16,6 posto, lokalni rast zaposlenosti zabilježila je Gradiška sa 10.3 posto, Banja Luka sa 8,9 posto, Zvornik sa 5,3 posto i Laktaši sa 3,6 posto.
Na kraju, gradovi i općine grade, podižu ili gube svoju konkurentnost. Izneseni podaci tek simbolično ilustriraju te zakonitosti. Ekonomska nauka se mnogo dublje mora posvetiti istraživanjima iz oblasti lokalnog ekonomskog razvoja kako bi se postigao cilj aktiviranja dodatnih motora razvoja koje čine potencijali, resursi i upravljačke sposobnosti gradova i općina, poručio je Domazet.
