Uvijek kada dođe vrijeme za uvodnik, dakle, pred izlazak novog broja, razmišljam o tome šta me najviše nerviralo proteklog mjeseca, gdje smo se kao firma suočili sa problemom koji je manje-više u većem broju slučajeva rezultat jednog nedopustvog odnosa prema poslu i prema klijentu. I dobro, tu se ako si malo rječitiji i temperamentniji (kakav dobar izraz za nešto što se u običnom svijetu definira kao svađa) izborite za neko rješenje koje vam treba u tom trenutku, od te i te ustanove, od tog i tog „konkretnog“ uposlenika…No, šta učiniti kada vam se ti ljudi s druge strane sa kojima pokušavate riješiti neku situaciju, pozovu na neki član zakona blablabla koji zaista stoji u zakonu baš tako kako vam kažu, iako će se i oni drage volje složiti da ta odredba veze nema sa logikom i praksom. I šta sad?
Ništa, odlazite frustrirani, ljuti, sa mnogo zamišljenih scena u glavi u kojima oni koji su donijeli ovakve zakone jednom završe s druge strane šaltera i dožive isto što ste i vi sami, što i nije neka satisfakcija, jer vaš problem je i dalje to -PROBLEM :.. No, dobro, riješi se to na kraju kroz neka mala vrata (ništa nelagalno i protivzakonito da naglasim odmah, no, uvijek mislim da bi možda bilo drugačije da eto, spletom okolnosti, nismo novinari, pa to izaziva blagu nervozu „malih vrata“, ali kad malo bolje razmislim, eto mene, mimo moje volje i želje u „trgovini utjecajem“?!).
Mene sad zanima da li ima nas još koji ne želimo „mala vrata“, koji želimo sistemski uređen poslovni ambijent u kojem dobijem u najkraćem mogućem vremenu ono što mi treba i za šta uredno plaćamo kroz izmirivanje svih poreza, doprinosa, prireza i čega sve ne.. I da li smo u stanju prepoznati se?
