Žene, biznis i zakon 2023 je godišnja studija Svjetske banke koja identifikuje prepreke za ekonomsko učešće žena i podstiče reformu diskriminatornih zakona. Ove godine studija uključuje i nova istraživanja, pregled literature i analizu 53 godine reformi za ženska prava. Pokazatelji grade dokaze kritičnog odnosa između zakonske rodne ravnopravnosti i zapošljavanje žena i preduzetništva.
000 zakona kojima se unapređuje zakonski rodni paritet donijeto u protelih 53 godine
Na svakih 100 muškaraca dolazi 68 žena poduzetnica
Žene, biznis i zakon 2023 je deveta u nizu godišnjih studija koje mjere zakone koji utiču na ženske ekonomske prilike u 190 ekonomija. Projekat predstavlja osam indikatora strukturiranih oko interakcija žena sa zakonom kako napreduju kroz svoje živote i karijere: mobilnost, radno mjesto, plata, brak, roditeljstvo, preduzetništvo, imovina i penzije.
Žene, biznis i zakon 2023 identifikuje prepreke za ekonomsko učešće žena i podstiče reformu diskriminatornih zakona. Ove godine studija uključuje i nova istraživanja, pregled literature i analizu 53 godine reformi za ženska prava. Pokazatelji grade dokaze kritičnog odnosa između zakonske rodne ravnopravnosti i zapošljavanje žena i preduzetništva.
Ispitujući ekonomske odluke koje žene donose tokom svog radnog vijeka, kao i napredak u pravcu rodne ravnopravnosti u posljednje 53 godine, Žene, biznis i zakon i dalje ostaju važan doprinos istraživanju i političkim raspravama o stanju ekonomskog osnaživanja žena. Podaci studije Žene, biznis i zakon 2023 su na snazi od 1. oktobra 2022.
Ekonomija je dinamičnija, snažnija i otpornija kada svi građani – i žene i muškarci – mogu podjednako doprinijeti. Kada zakoni ograničavaju ženski glas i djelovanje, ne uspijevaju ih zaštititi od nasilja ili ih diskriminiraju na radnom mjestu i u penziji, manje je vjerovatno da će žene u potpunosti učestvovati u ekonomiji i doprinijeti svojim talentom, znanjem i vještinama. Ekonomije koje ograničavaju doprinose žena ne mogu ostvariti svoj puni potencijal. Projekat Svjetske banke Žene, biznis i zakon pokazuje kako se mogu postići jednaka zakonska prava i slobode žena širom svijeta. Prati kako zakon utiče na odluke i mogućnosti žena u različitim fazama njihovog života – od suštinskog značaja slobode kretanja i sigurnosti do usklađivanja posla i roditeljstva, od mogućnosti posjedovanja imovine i pristupa kreditima do mogućnosti nasljeđivanja pravednog dijela imovine. Studija pokazuje – dobro potkrijepljenom ekonomskim dokazima – da pravno okruženje u kojem žene imaju ista prava i mogućnosti kao muškarci, vodi ekonomskom prosperitetu za sve.
Ovogodišnji izvještaj Žene, biznis i zakon donosi neke obećavajuće vijesti. Prošle godine, uprkos višestrukim preklapajućim globalnim krizama, većina dijelova svijeta ojačala je zakonsku rodnu ravnopravnost u svim mjerenim područjima. Ekonomije u podsaharskoj Africi prednjačile su 2022. godine, sprovodeći više od polovine zabilježenih reformi. Mnoge od ovih reformi su se bavile zakonima koji utiču na plate i karijeru žena nakon rađanja dece – oblasti u kojima ima najviše prostora za poboljšanje. Ovogodišnji izvještaj nadilazi nedavna dešavanja. Također pruža prvu sveobuhvatnu procjenu godišnjih podataka prikupljenih tokom više od pet decenija – od 1970. do 2022. godine. Napredak u ovom periodu je bio izuzetan: sveukupno, privrede su usvojile više od 2.000 zakona kojima se unapređuje zakonski rodni paritet. Prosječan rezultat za Žene, biznis i pravo poboljšao se za oko dvije trećine kao rezultat. Neke od najjačih performansi su ekonomije koje su počele sa velikim rodnim pravnim prazninama 1970-ih. Dokazi su nepogrešivi: napredak je moguć kada su prave snage u igri. Ipak, ove dobre vijesti nisu ni približno dovoljne. Stopa napretka je neujednačena među ekonomijama, regionima i oblastima reformi. Samo 14 ekonomija je postiglo zakonski rodni paritet. Stopa sustizanja je bila spora. Današnjim tempom, bit će potrebno nekoliko decenija da se zatvori pravni jaz spolova širom svijeta. To znači da će milioni mladih žena koje danas ulaze u radnu snagu morati čekati do penzionisanja – mnogo duže – prije nego što dobiju jednaka prava.
Danas skoro 2,4 milijarde radno sposobnih žena živi u ekonomijama koje im ne daju ista prava kao muškarcima. Godina 2022. označava najnižu tačku u jednom pogledu: ekonomije su usvojile najmanje rodnih reformi u više od dvije decenije. Štaviše, u nekim ekonomijama je u toku zabrinjavajući trend: preokrenuta su prethodno data prava. Žene, biznis i zakon 2023. otkriva da su neke ekonomije napravile zakonske izmjene kako bi ženama oduzele postojeća prava, uključujući slobodu kretanja i mogućnost da dobiju posao. Grupacija Svjetske banke je posvećena pomoći u uspostavljanju politika kako bi se osiguralo da žene postanu punopravni i ravnopravni učesnici u tom oporavku.
Aktiviranje žena kroz slobodu kretanja, mjereno indikatorom mobilnosti, osnovni je prvi korak ka ekonomskom osnaživanju. Mobilnost prati razlike u zakonima i propisima koji regulišu prava muškaraca i žena da biraju gdje će živjeti, putovati van kuće, dobiti pasoš i po volji napustiti bračni dom. Ograničavanje fizičke pokretljivosti žene, često opravdano kao način da se osigura njena sigurnost, utiče na pregovaračku poziciju žene u domaćinstvu i može dovesti do njenog manjeg učešća u ekonomskim i političkim sferama. Naprimjer, ograničenja mobilnosti žene će vjerovatno utjecati na njenu odluku da uđe u radnu snagu i da se uključi u poduzetničku aktivnost (Htun, Jensenius i Nelson-Nuñez 2019). Suprotno tome, uklanjanje ograničenja mobilnosti može ženi pružiti bolje prilike za zapošljavanje. Naprimjer, Hallward-Driemeier i Gajigo (2015) pokazuju da su promjene u porodičnom zakonu Etiopije ojačale ekonomska prava žene i povećale vjerovatnoću da će ona raditi van kuće. Nadalje, ukidanje ograničenja putovanja ne samo da potiče ulazak žene u radnu snagu u privatnom sektoru, već i povećava njezinu vjerovatnoću da postane vlasnik preduzeća.
Iako mobilnost ima najmanji broj ograničenja među svim indikatorima za Žene, biznis i zakon, 55 ekonomija širom svijeta nastavlja ograničavati slobodu kretanja žena
Radno mjesto
Indikator radnog mjesta analizira zakone koji utiču na odluku žene da uđe na tržište rada, uključujući njenu pravnu sposobnost i sposobnost za rad, kao i zaštitu od diskriminacije i seksualnog uznemiravanja. Dokazi pokazuju da je nemogućnost žene da slobodno bira svoju profesiju negativno povezana s njenim šansama za zapošljavanje i da uklanjanje zakonskih barijera može podstaći učešće žene u plaćenom zaposlenju i poslovima koji zahtijevaju viši nivo obrazovanja. Štoviše, podaci iz Sjedinjenih Država to pokazuju. Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu može negativno utjecati na putanju karijere žene i povećati finansijski stres. U 69 ekonomija, žena se suočava sa preprekama koje utiču na njenu odluku da radi, kao što je nemogućnost da bira da li će raditi i nije zaštićena od diskriminacije i seksualnog uznemiravanja pri zapošljavanju. U 19 ekonomija žena ne može dobiti posao na isti način kao muškarac.
Diskriminacija pri zapošljavanju je takođe prepreka sposobnosti žene da dobije posao i napreduje u karijeri. Iako je antidiskriminacijsko zakonodavstvo pozitivno povezano sa zapošljavanjem i zaradom žena, u 30 ekonomija rodna diskriminacija još uvijek nije zabranjena. Ovaj broj je ostao nepromijenjen protekle godine – to jest, nijedna privreda nije sprovela reforme u ovoj oblasti.
Seksualno uznemiravanje na radnom mjestu i dalje je sveprisutno i nastavlja da ima regresivne efekte na žene širom svijeta. Pored fizičkog i psihičkog uticaja na žene, seksualno uznemiravanje doprinosi rodnom jazu u platama.
Niža produktivnost zaposlenih, niža profitabilnost kompanije i veći troškovi rada neke su od ekonomskih i društvenih posljedica seksualnog uznemiravanja koje snose poslodavci, vlade i društvo u cjelini. Naprimjer, studija provedena u Australiji otkrila je da gubitak rezultata koji proizlazi iz slučajeva seksualnog uznemiravanja iznosi oko dvije milijarde američkih dolara godišnje..
Ipak, globalno, 43 ekonomije još uvijek nemaju zakone koji se bave seksualnim uznemiravanjem u zapošljavanju. Od 147 ekonomija koje imaju takvo zakonodavstvo, osam nema krivične kazne ili građanskopravne lijekove za takvo ponašanje.
Plata
Indikator plate ispituje da li postoje zakoni koji osiguravaju jednaku naknadu između muškaraca i žena za rad jednake vrijednosti i da li dozvoljavaju ženi da radi noću, na industrijskim poslovima i na poslovima koji se smatraju opasnim na isti način kao i muškarac. Rodne predrasude i nejednakosti koje su žene postavile u niskoplaćena zanimanja, kao što su razlike u poslovima i radnim satima, kao i nesrazmjerne odgovornosti žena za brigu, doprinose rodnom jazu u platama. Postojanost ovog dispariteta u prihodima između muškaraca i žena negativno utiče na rast ekonomije jedne zemlje. Globalno, u 119 ekonomija pravni okviri bi mogli biti poboljšani kako bi se doprinijelo smanjenju rodnog jaza u plaćama.
Jednaku naknadu za rad jednake vrijednosti propisuje 97 ekonomija. Usvajanje ravnopravnijih zakona koji se odnose na pristup žena radnoj snazi pozitivno je povezano sa jednakijim rezultatima na tržištu rada i poboljšanim ljudskim kapitalom, koji ne mogu ispuniti samo muški radnici. Ograničavanje izbora žena u zanimanju dovodi ne samo do segregacije poslova, već i do distorzije na tržištu rada, nižih plata za žene i manje inovativnosti i produktivnosti. Zabrana ženi da radi noćnu smjenu može negativno uticati na njen napredak u karijeri. Trenutno, 21 ekonomija ograničava sposobnost žene da radi noću. U 49 ekonomija žena ne može raditi na opasnim poslovima, a u 65 ekonomija ne može raditi u istim djelatnostima kao muškarac
Brak
Indikator braka procjenjuje zakonska ograničenja vezana za brak i razvod, koji također imaju kritične efekte na ekonomsko osnaživanje žena. Tamo gdje i dok ova ograničenja traju, moć ženskog posredovanja i donošenja odluka u domaćinstvu su oslabljene (Branisa, Klasen i Ziegler 2013). Trenutno se žene i dalje suočavaju s takvim ograničenjima u 89 ekonomija. Porodična pitanja kao što su brak i razvod, kao i druga pitanja u porodici kao što je nasilje u porodici, često se smatraju privatnim i određuju se društvenim normama i vjerovanjima u vezi sa ulogom žene u društvu – koja je obično ograničena na domaćinstvo. Reforma inherentno privatnih stvari kao što je brak često nailazi na protivljenje pod maskom zaštite nacionalnog ili kulturnog identiteta. Ovaj antagonizam učvršćuje ravnotežu moći između muškaraca i žena, sa opipljivim posljedicama za ekonomsko osnaživanje žena.
Istraživanja pokazuju da ograničavanje sposobnosti žene da postane glava domaćinstva može negativno uticati na zastupljenost žena u radnoj snazi. Zakoni koji ograničavaju žene da postanu glava domaćinstva umanjuju pravni kapacitet i ekonomsku autonomiju žena i mogu ih isključiti iz javnog odlučivanja u više domena. Kada žene imaju manje pregovaračke moći kod kuće, njihova sposobnost da obavljaju profesionalne uloge izvan svog domaćinstva je ograničena. Ova nepovoljna dinamika moći se pogoršava kada žene ne mogu prekinuti brak jer nemaju jednaka prava na razvod.
Nejednaka prava u braku i razvodu mogu dodatno ugroziti finansijsku sigurnost žena. Zauzvrat, nedavno istraživanje je pokazalo da je zakon o nasilju u porodici povezan sa smanjenom smrtnošću žena. Po istom principu, istraživanje je takođe pokazalo da je politička stabilnost ključni faktor koji utiče na implementaciju ovih politika, jer je ljudima potrebno da politike budu na snazi dovoljno dugo da bi se mogli obavezati da će odstupiti od norme. U protekloj godini nijedna privreda nije sprovela reforme koje omogućavaju ženama da budu glava domaćinstva na isti način kao i muškarci, što je rezultiralo da je 28 ekonomija zadržalo takvo ograničenje. Slično, nijedna ekonomija nije pokrenula reforme koje olakšavaju ženama razvod ili ponovni brak. Žene i dalje ne mogu dobiti razvod na isti način kao muškarci u 46 ekonomija. I globalno, žene u 68 ekonomija suočavaju se s ograničenjima u svojoj mogućnosti ponovnog udaje.
Nasilje u porodici je lišavanje mogućnosti koje, osim negativnog utjecaja na zdravlje žena i sposobnost aktivnog učešća u radnoj snazi, dovodi do ekonomskih troškova koji se procjenjuju na pet posto globalnog bruto domaćeg proizvoda. Najnovija istraživanja pokazuju da je negativan efekat nasilja nad ženama na ekonomski razvoj pogoršan u zemljama koje također nemaju zakone o zaštiti od nasilja u porodici. Usvajanje i jačanje zakona protiv nasilja u porodici, pored jačanja moći žena u donošenju odluka, moglo bi pomoći u suzbijanju rasprostranjenosti nasilja u porodici i povezanih ekonomskih troškova.
Nadalje, to bi poboljšalo dobrobit žena na radnom mjestu i povećalo njihovu vjerovatnoću da budu unapređene i zarade veće plate. Implementacija zakona o nasilju u porodici je stoga ključna za poboljšanje učešća žena u radnoj snazi.
Roditeljstvo
Indikator roditeljstva ispituje zakone koji utiču na rad žene tokom i nakon trudnoće, uključujući plaćeno odsustvo, i zakone koji zabranjuju firmama da otpuštaju radnice jer su trudne Iako je sedam privreda sprovelo reforme u ovoj oblasti u protekloj godini, zakon u 155 privreda ima praznine koje utiču na rad žena nakon porođaja. Regioni sa najvišim ocjenama u ovoj oblasti su OECD sa visokim dohotkom (94,7) i Evropa i Centralna Azija (80,9), a najniži Bliski istok i Severna Afrika (35,0) i Južna Azija (30,0).
Prije porođaja, ključna je zaštita od otpuštanja zbog trudnoće, kao što je utvrđeno Konvencijom MOR-a o zaštiti materinstva, 2000. (br. 183). Zaštita trudnica je ključna za podsticanje žena da učestvuju u radnoj snazi.
Zaštita pri zapošljavanju tokom trudnoće osigurava da žene ne budu nepravedno otpuštene ili diskriminisane zbog njihove biološke sposobnosti da rađaju.
Potreba za intervencijom politike također ostaje kritična nakon što žena rodi dijete. Zaista, studije pokazuju pozitivan i statistički značajan odnos između porodiljskog odsustva i zaposlenja žena. Pozitivan odnos je još jači kada je porodiljsko odsustvo u potpunosti finansirano od strane vlade, a ne od strane poslodavca. Čak 72 ekonomije ne zahtijevaju najmanje 14 sedmica plaćenog porodiljskog odsustva kao što je navedeno u Konvenciji MOR-a o zaštiti materinstva iz 2000. godine. Broj je isti kao i prošle godine, jer tokom prošle godine nijedna od njih nije uvela nove politike plaćenog porodiljskog odsustva niti povećala postojeće na 14 sedmica. Trenutno, 118 ekonomija daje zaposlenim majkama plaćeno porodiljsko odsustvo u trajanju od najmanje 14 sedmica. Međutim, od ovih ekonomija, samo 80 obezbjeđuje porodiljske naknade putem javnih fondova kao što je socijalno osiguranje. U 15 ekonomija troškove porodiljskih naknada pokriva isključivo poslodavac, dok u 23 ekonomije trošak dijele poslodavci i vlada.
Iako je porodiljsko odsustvo zaštićeno poslom, odgovarajuće dužine i plate, kritično, nuđenje odsustva samo za majke, posebno iznad praga od 30 sedmica, može biti povezano sa manjim brojem žena u radnoj snazi. Studije pokazuju da je manji jaz između odsustva majki i očeva povezan s većom stopom učešća žena u radnoj snazi, što sugerira da bi se učešće žena u radnoj snazi moglo povećati smanjenjem jaza između roditelja.
Globalno, 117 ekonomija omogućava očevima plaćeno odsustvo radi rođenja djeteta. Iako sličan broj ekonomija obezbjeđuje i porodiljsko odsustvo (118) i roditeljsko odsustvo (117), dužina odsustva se drastično razlikuje, sa prosjekom od 192,3 dana za majke i samo 22,5 dana za očeve. U protekloj godini tri privrede su prvi put uvele plaćeno roditeljsko odsustvo.
Što se tiče roditeljskog odsustva tj. odsustva koje je dostupno za oba roditelja – 53 ekonomije su usvojile relevantne
Preduzetništvo
Budući da je vođenje biznisa alternativa plaćenom zaposlenju i često preferirani izbor za žene, indikator preduzetništva ispituje prepreke sposobnosti žene da pokrene i vodi posao. Nejednak pravni tretman žena predstavlja značajnu prepreku za žene poduzetnice i za žene koje planiraju pokrenuti posao). Pokretanje biznisa predstavlja važan put za ekonomsko osnaživanje žena. Dok je preduzetništvo jednako važan put ka prosperitetu za muškarce, žene se suočavaju sa znatno više prepreka. Kao rezultat toga, manja je vjerovatnoća da će žene postati poduzetnice, sa 68 žena poduzetnica na svakih 100 muškaraca preduzetnika koji su aktivni u svijetu (GEM 2022). Nedavne procjene pokazuju da je rodna razlika najveća u ekonomijama s nižim prihodima. Ovaj disparitet je možda bio pogoršan pandemijom COVID-19, budući da su preduzeća vođena ženama bila neproporcionalno teško pogođena i manje je vjerovatno da će dobiti javnu podršku. Slično tome, firme u vlasništvu žena, iako su vjerojatnije podnijele zahtjev za kredit tokom pandemije COVID-19, imale su više nego dvostruko veće šanse da će im zahtjev biti odbijen od firmi u vlasništvu muškaraca.
Politike koje promovišu pristup žena finansijama, posebno smanjenjem zahtjeva za kolateralom, važan su alat za povećanje produktivnosti i otpornosti firmi u vlasništvu žena. Uklanjanje ograničenja ženskom preduzetništvu može imati značajan uticaj na ekonomsku inkluziju. Iako 89 ekonomija postiže najviši rezultat u okviru indikatora preduzetništva, u mnogim ekonomijama žene se i dalje suočavaju sa zakonskim ograničenjima u pristupu finansijama, ograničavajući njihove šanse da postanu uspješne poduzetnice. Naprimjer, procjene međunarodne finansijske korporacije pokazuju da žene poduzetnice imaju neispunjenu potražnju za kreditima od 1,7 biliona dolara (IFC 2017).
Do danas, 101 ekonomija još uvijek nema zakonske odredbe koje izričito zabranjuju diskriminaciju na osnovu spola u pristupu kreditima. Nepostojanje ove zabrane evidentno je u svim regijama, pri čemu 88 posto ekonomija u Južnoj Aziji pokazuje praznine u ovoj oblasti, 71 posto u podsaharskoj Africi, 68 posto u istočnoj Aziji i Pacifiku, 66 posto u Latinskoj Americi i na Karibima, 55 posto na Bliskom istoku i sjevernoj Africi, 26 posto u Evropi i centralnoj Aziji i 15 posto među zemljama OECD-a s visokim dohotkom.
Imovina
S obzirom na centralnu ulogu koju imovina može igrati u ekonomskim prilikama žena, indikator imovine ispituje rodne razlike u imovinskom i nasljednom pravu. Vlasništvo, korištenje i kontrola žena nad resursima su važni za njihovu agenciju i ekonomski učinak. Empirijske studije sugeriraju da egalitarna raspodjela imovine između supružnika pogoduje ženskom donošenju odluka unutar domaćinstva. Jačanje prava na nasljeđivanje za žene, naprimjer, ima pozitivne implikacije na obrazovanje i zdravstvene rezultate žena.
Nadalje, imovinska prava žena su također važna za nekoliko drugih razvojnih ishoda, kao što su osnaživanje i sposobnost izlaska iz siromaštva. Utvrđeno je da mogućnost da uknjiži zemljište na ime žene, naprimjer, povećava njenu pregovaračku moć i vlasništvo nad imovinom, što zauzvrat, pozitivno utiče na njen izbor potrošnje, učešće na tržištu rada i ukupnu produktivnost.
Žene se suočavaju sa raznim preprekama za posjedovanje i nasljeđivanje imovine širom svijeta. Od 190 proučavanih ekonomija, 76 i dalje ograničava imovinska prava žena. Regioni sa najvišim rezultatima na indikatoru imovine su Evropa i Centralna Azija, OECD sa visokim dohotkom i Latinska Amerika i Karibi. Regija Bliskog istoka i Sjeverne Afrike zaostaje.
Jednaka prava nasljeđivanja među supružnicima ili djecom su također ključna za ekonomsku nezavisnost žena i mogućnost pristupa kreditima korištenjem nepokretne imovine kao kolaterala. Trenutno, 41 privreda još uvijek razlikuje prava nasljeđivanja između sinova i kćeri, favorizirajući sinove u podjeli imovine. A 43 ekonomije još uvijek ne daju jednaka prava nasljeđivanja muškim i ženskim preživjelim supružnicima.
