Porezna uprava trenutno ima 1.273 zaposlenih, za 277 manje nego 2003. godine, iako sada imamo značajno veći obim, raznovrsnost i složenost poslova.
Unatoč hronično nepovoljnom poslovnom ambijentu, u prošloj godini dodatno usložnjenim globalnim političkim i ekonomskim turbulencijama, federalna Porezna uprava 2022. je zaključila sa rekordnim iznosima naplaćenih javnih prihoda. Šta su bili glavni katalizatori tog rasta i šta, s druge strane, onemogućava još jači zamah pozitivnog trenda naplate, u razgovoru za Business Magazine objašnjava Šerif Isović, direktor Porezne uprave Federacije BiH.
BM: Kako ocjenjujete proteklu 2022. godinu u smislu uspješnosti Porezne uprave FBiH, odnosno efikasnosti naplate javnih prihoda u njenoj nadležnosti?
ISOVIĆ: Kada je u pitanju naplata javnih prihoda u 2022. godini, mogu reći da sam zadovoljan, jer su porezni obveznici uplatili više od 6,4 milijarde KM javnih prihoda iz nadležnosti Porezne uprave, na čemu im se iskreno zahvaljujem.
Naime, uplaćeni prihodi u 2022. iznose 6.400.336.890 KM i veći su u odnosu na 2021. godinu za 772 miliona KM ili 13,72 posto.
Ako posmatramo naplatu prihoda u kontinuitetu od mog dolaska za direktora Porezne uprave, mogu reći da su javni prihodi koje prati Porezna uprava značajno rasli – taj rast iznosi 2,6 milijardi KM ili 68,58 posto.
BM: Šta su bili glavni faktori povećanja tih javnih prihoda? Konkretnije, čime je prvenstveno potaknut rast naplate poreza na dohodak, s obzirom da u realnom sektoru plate nisu rasle (da li je rast naplate plod isključivo rasta plata zaposlenih u državnim preduzećima i institucijama), te poreza na dobit, za koji bi logično bilo očekivati pad u vrijeme ekonomske krize?
ISOVIĆ: Postoji više faktora koji su doprinijeli ovakvom višegodišnjem rastu javnih prihoda. Najveća zasluga ipak pripada samim poreznim obveznicima, koji su u dosta teškim i složenim političko-ekonomskim uslovima privređivanja, zarađivali novac i od zarađenog novca plaćali porezne obaveze.
Doprinos su dale i mjere i aktivnosti Vlade Federacije BiH na održavanju privrednih aktivnosti i zaposlenosti, zaposlenici Porezne uprave koji su kontinuirano razvijali aktivnosti i mjere za unapređenje svih procesa u prijavljivanju, obračunu, kontroli i naplati poreza te na sve načine poticali porezne obveznike da izvršavaju svoje obaveze.
Uticaj ima i saradnja sa drugim institucijama, kao što su uprave za inspekcijske poslove, MUP-ovi, UIO, SIPA, OSA, tužilaštva, Savez računovođa i revizora, firme koje vrše edukaciju… Doprinos su dali i mediji koji su izvještavali javnost o radu Uprave, pisali i govorili o poreznim temama i na taj način razvijali percepciju o plaćanju poreza i tako poticali obveznike da plaćaju poreze, kao i građani koji su prijavljivali obveznike koji nisu poslovali u skladu sa zakonom. Zbog toga, hvala svima i nadam se još boljoj saradnji u budućnosti.
Rast plaća je imao određen učinak na rast javnih prihoda u 2022. godini. Ovdje prije svega treba istaći rast minimalne plaće, koja je povećana na 534 KM, a povećanje minimalne plaće je imalo za posljedicu i povećanje prosječnih plaća. U odnosu na predhodnu godinu, minimala bruto plaća je povećana za oko 214 KM, dok je prosječna bruto plaća povećana za oko 225 KM.
Procjena je da učinak povećanja minimalne plaće na godišnjoj razini ima veći efekat na rast poreza na dohodak, jer je ovo povećanje uključeno u prosječnu plaću, pa procjena rasta dohodka zbog porasta minimalne plaće iznosi oko 20 miliona KM. Procijenjeni učinak otkrivenih i prijavljenih radnika po minimalnoj plaći iznosi oko 50 miliona KM, a prema prosječnoj plaći oko 107 miliona KM.
Uplata poreza na dobit u 2021. godini je iznosila oko 392 miliona, a u 2022. oko 547 miliona KM, što čini rast od 39,43 posto ili za 155 miliona KM. Uplata poreza na dohodak u 2021. je iznosila 470 miliona KM, a u 2022. godini 568 miliona KM, odnosno povećana je za 98 miliona KM ili za 20,91 posto.
Kada su u pitanju aktivnosti koje provodi Porezna uprava, mogu reći da u kontinuitetu u svim poslovnim procesima provodimo više aktivnosti koji doprinose rezultatima naplate. Stalno promovišemo dobrovoljno, pravovremeno i tačno prijavljivanje poreznih obaveza i značaj poštivanja poreznih propisa, unapređujemo i razvijamo komunikaciju sa poreznim obveznicima, provodimo aktivnosti na smanjenju sive ekonomije i povećanju porezne discipline. Unapređujemo registar poreznih obveznika i urednost podnošenja poreznih prijava, ažurnije vršimo izdavanje naloga za plaćanje i pokretanje postupaka prinudne naplate.
U skladu sa mogućnostima, vršimo prilagođavanje informacionog sistema Porezne uprave za: prijem, obradu i analizu podataka, praćenje rada poreznih obveznika i naših zaposlenika. Razvijamo aktivnosti na utvrđivanju i analizi rizika poštivanja poreznih propisa i ispunjavanju poreznih obaveza. Kontinuirano sopstvenim resursima vršimo edukaciju zaposlenih, radimo na ujednačavanju rada, aktivnostima za povećanje ugleda i jačanja povjerenja u Poreznu upravu. Iniciramo, ostvarujemo i razvijamo saradnju sa svima koji mogu dati doprinos naplati javnih prihoda.
Značajno smo poboljšali kvalifikacionu i starosnu strukturu zaposlenih. Tako je, samo na ime zamjene prirodnog odliva zaposlenika, primljeno 82 certificiranih računovođa, a starosna stuktura zaposlenih je smanjena za oko sedam godina. Cilj nam je da primamo i imamo profesionalne i odlične zaposlenike, jer zaposlenici čine instituciju. Ako su zaposlenici odlični, onda će i institucija biti odlična.
BM: Kako protumačiti činjenicu da u strukturi javnih prihoda dominiraju takse i naknade – koliko je ispravno iz toga izvući zaključak da su privreda i građani FBiH preopterećeni tom vrstom nameta, odnosno da treba reducirati broj ili visinu tih nameta (ili oboje)?
ISOVIĆ: U strukturi naše naplate, iako imaju značajan iznos, ne dominiraju takse i naknade! Ako sagledamo strukturu naplate javnih prihoda, najveće učešće imaju doprinosi, koji iznose oko 69 posto, zatim direktni porezi, koji iznose oko 18 posto, a učešće taksi je oko 12 posto. Međutim, slažem se s Vama da su porezni obveznici opterećeni kako visinom poreza, doprinosa i raznih naknada, tako i njihovom raznovrsnošću, pa često za to imamo korištenje pojma parafiskalni nameti. Općepoznato je da FBiH ima mnogo veće “parafiskalne“ namete nego zemlje Evropske unije, ali i zemlje okruženja, i da se ti nameti propisuju na različitim nivoima vlasti, počev od općine, grada, kantona, do entiteta i države, međutim ne postoji njihov zvaničan registar i ne postoji kontrolni mehanizam za njihovo uvođenje.
Kako bi se izvršila kvalitetna analiza neophodnih parafiskalnih nameta i njihovih iznosa, potrebno je uspostaviti precizni registar parafiskalnih nameta po nivoima vlasti te identifikovati one koji trebaju biti ukinuti i one koji trebaju biti smanjeni. Neophodno je uspostaviti kontrolni mehanizam te donijeti moratorij na nove parafiskalne namete.
Smanjenje parafiskalnih nameta je imperativ kako bi se omogućili povoljniji uslovi za poslovanje i izgradnju povoljnijeg poslovnog okruženja, što bi svakako dovelo do ekonomskog rasta i konkurentnosti privrede. Visoka, neracionalna i nekontrolisana davanja organima vlasti negativno utiču na privredni rast, na investicije, sivu ekonomiju, rast plaća i opći nivo zaposlenosti. Također, parafiskalni nameti nameću postupanje po više zakona vezanih za njihovo prijavljivanje i plaćanje, što usložnjava pravni sistem i zahtijeva podnošenje više raznih prijava i obrazaca. Stoga mislim da je nužno na federalnom nivou donijeti zakon kojim bi se jasno propisalo koji nivo vlasti može propisivati koju vrstu javnih prihoda.
Također mislim da pojedine javne prihode, kao što su komunalne takse, porezi na naslijeđe i poklone, promet nekretnina, takse…, treba urediti federalnim zakonom, što bi dovelo i do pravednijeg oporezivanja i ne bi postojala diskriminacija koja postoji sada, a i manje resursa bi se trošilo pri njihovom donošenju, osporavanju pred Ustavnim sudom i njihovoj naplati. Uređenjem ovih pitanja zakonskim rješenjima s federalnog nivoa obezbijedile bi se velike društveno-ekonomske, socijalne i druge koristi.
Kada su u pitanju aktivnosti Porezne uprave u vezi s tim, mogu reći da smo duže vrijeme zagovornici smanjenja poreza, doprinosa i “parafiskalnih“ nameta te da smo u tom pravcu imali više inicijativa. Međutim, kreatori propisa Poreznu upravu uglavnom zaobilaze i ne uključuju pri donošenju pravnih rješenja i tu postoji izostanak saradnje, sinergije, adekvatnih i potrebnih postupaka u postupku donošenja zakona i propisa iz domena rada Uprave, pa čak i donošenje zakona i propisa suprotno odredbama člana 21. Zakona o organizaciji organa uprave u FBiH, kojim je propisano da su prilikom izrade zakona i drugih propisa organi uprave obavezni pribaviti mišljenje od drugih organa uprave ako se tim propisima regulišu pitanja iz nadležnosti tih organa uprave.
Nije dobro da se propisi koji se odnose na rad Porezne uprave donose bez njenog učešća i pripreme i da ona za njih sazna tek kada se objave u službenim glasilima. Izostanak aktivnog učešća Porezne uprave u donošenju propisa iz naše nadležnosti proizvodi u najmanju ruku neprecizne i nejasne propise, neblagovremenu pripremljenost Porezne uprave za njihovu primjenu, a što dovodi do problema u postupcima obračuna i naplate poreznih obaveza i konfliktnih odnosa između Porezne uprave i poreznih obveznika.
BM: Paralelno s rastom javnih prihoda, raste i ukupan dug poreznih obveznika – prema posljednjim podacima Porezne uprave, više od 4.500 dužnika sa pojedinačnim neizmirenim obavezama po osnovu poreza, doprinosa, taksi i drugih naknada većim od 50.000 KM ukupno duguju blizu tri milijarde KM. Šta se poduzima na tom planu i kakve su šanse da se problem s “hroničnim neplatišama“ iole ozbiljnije ublaži, posebno s obzirom na činjenicu da među njima prednjače dužnici iz javnog sektora?
ISOVIĆ: Rad Porezne uprave značajno opterećuje stanje duga javnih prihoda koje je zabrinjavajuće i na to Porezna uprava ukazuje duže vrijeme.
Dugovanja po osnovu javnih prihoda sa 31. decembrom 2022. godine u prisilnoj naplati iznose više od 3,1 milijardu KM i zbrajala su se više godina, a posljedica su zloupotreba obveznika, loših zakonskih i pravnih rješenja, dugotrajnih drugostepenih i sudskih postupaka, rada Porezne uprave i ograničavanja resursa za razvoj Porezne uprave i drugih razloga.
Dug samo 255 poreznih obveznika s dugom većim od milion KM iznosi više od dvije milijarde KM, a dug 128 dužnika koji su u javnom vlasništvu iznosi više od 1,3 milijarde KM. Uprava je samo u 2022. izdala naloga za plaćanje u iznosu od oko 294 miliona KM, a prisilnim putem je naplatila oko 137 miliona KM. Od 2016. do 2022. godine izdato je naloga za plaćanje u iznosu većem od 8,4 milijarde KM, a prinudnim putem je naplaćeno više od milijarde KM.
Porezna uprava konstantno ukazuje na to da se problem duga treba sistemski rješavati, odnosno da je potrebno donijeti zakon kojim bi se uredilo pitanje plaćanja ukupnog poreznog duga, te da neblagovremeno plaćanje obaveza i nelikvidnost velikog broja poreznih obveznika treba biti na listi prioriteta zakonodavnih i izvršnih organa vlasti i da jedna od primarnih reformskih aktivnosti treba biti rješavanje poreznog duga i iznalaženje mjera za sprečavanje rasta i nastajanja duga u budućnosti. U ovom pravcu Porezna uprava je još u novembru 2017. Federalnom ministarstvu finansija dostavila prijedlog nacrta zakona o otpisu i naplati poreznog duga, kojim bi se uredili uslovi, način i postupak naplate poreznog duga. Također, dostavili smo i prijedlog izmjena i dopuna Pravilnika o procedurama prinudne naplate, prijedlog izmjena i dopuna Zakona o privrednim društvima i prijedlog Zakona o obrtu…
Nažalost, svi ti prijedlozi Porezne uprave nisu realizovani, a da jesu, stanje bi sigurno bilo značajno bolje. Međutim, pored uređenja pravnog okvira, neophodna je i brza reforma poreznih dužnika, odnosno racionalizacija njihovog poslovanja, smanjenje troškova, povećanje obima rada i prihoda, kako bi se kreirali uslovi za blagovremenu uplatu javnih prihoda.
Kada su u pitanju pravna rješenja, duže vremena ukazujemo na to da se problem poreznog duga kvalitetno ne može rješavati parcijalnim rješenjima, odnosno donošenjem zakona samo za određeni broj poreznih obveznika. Parcijalna rješenja dovode do nejednakosti poreznih obveznika, a sigurno je da su dovela i do njihove neučinkovitosti, što potvrđuje i stanje obveznika za koje su se donosila parcijalna rješenja, odnosno posebni zakoni i propisi. Naime, Zakonom o finansijskoj konsolidaciji privrednih društava u FBiH, koji je donesen 2014. godine, definisano je da se u toku postupka konsolidacije ne mogu pokrenuti postupci prinudne naplate nad imovinom privrednih društava sa većinskim učešćem državnog kapitala. Od dana stupanja na snagu tog zakona, donesene su odluke o finansijskoj konsolidaciji za 23 porezna obveznika, od čega je 19 donijela Vlada FBiH, a četiri kantonalne vlade. Od 23 obveznika za koja su donesene odluke o finansijskoj konsolidaciji, za osam je pokrenut stečaj, šest je u postupku prinudne naplate, a za šest je odlukama Vlade FBiH produžen rok finansijske konsolidacije. Od donošenja prvih odluka o finansijskoj konsolidaciji, ti obveznici su povećali porezni dug za oko 80 miliona KM, a dug šest poreznih obveznika koji su trenutno u finansijskoj konsolidaciji, i pored uplata Vlade FBiH za uvezivanje radnog staža zaposlenicima od skoro pet miliona KM, povećan je za oko 58 miliona KM.
Ništa bolja nije ni situacija sa stanjem duga rudnika, kojima su zaključcima Vlade FBiH obustavljani postupci prisilne naplate, te zdravstvenih ustanova, za koje je u 2022. donesen Zakon o finansijskoj konsolidaciji, a koje su u toj godini povećale dug za više od 22 miliona KM. Također, sedam rudnika u prisilnoj naplati duguje oko 563 miliona KM javnih prihoda, a rudnici su nakon zaključaka Vlade povećali svoj dug u iznosu većem od 64 miliona KM.
Iz prezentiranih podataka sasvim jasno se može zaključiti da donošenje i primjena Zakona o finansijskoj konsolidaciji, čiji je cilj oporavak, pomoć, konsolidacija i finansijsko restruktuiranje koje se provodi radi uspostavljanja likvidnosti i solventnosti poreznih obveznika, nije dalo očekivane efekte kod poreznih obveznika u javnom vlasništvu.
BM: U kontekstu prethodnog pitanja, koliko je realno očekivati da se predmetni zakonski okvir redefiniše u dijelu koji samo naoko, ali ne i u praksi, uvjetuje isplatu plata prethodnom uplatom pripadajućih poreza i doprinosa, što u konačnici skupo košta i radnike koji najčešće shvate da im je radni staž “ukraden“ tek kad im dođe vrijeme za odlazak u penziju?
ISOVIĆ: Imajući u vidu dosadašnji odnos prema poreznom dugu, moram priznati da nisam neki pretjerani optimista.
Međutim, ovo je jedno važno pitanje i mislim da ga trebamo rješavati što prije i to integralno, kako s pravnog, tako i ekonomskog aspekta, jer neprirodno je i neracionalno, primjera radi, donositi zakon o rješavanju duga od 100 miliona KM, a ne rješavati tri milijarde KM ili donositi zakon koji se primjenjuje na desetak obveznika, a u prisilnoj naplati ima njih više od 60 hiljada. Ovi podaci jasno govore da se donošenje ovih zakona ne zasniva na pravdi, pravu i ekonomskoj opravdanosti. Što problem duže odlažemo, to će iznos naplaćenog duga biti sve manji, a negativne posljedice na ukupne ekonomske procese sve veće.
BM: Koliko je PUFBiH blizu ili daleko od rješavanja dugogodišnjeg hroničnog problema – manjka radnika, koji je bio i jedan od razloga pokretanja štrajka (da li je ta opcija još uvijek u igri)? U kojim segmentima rada PUFBiH je taj problem najizraženiji i o kolikom zbirnom broju nedostajućeg kadra je trenutno riječ?
ISOVIĆ: Mi smo nezadovoljnji nedostatkom broja izvršilaca, kojih u odnosu na sistematizaciju nedostaje 471.
Interesantno je da trenutno Porezna uprava ima 1.273 zaposlenih, a 2003. godine ih je imala 1.550 – znači, sada ima 277 zaposlenih manje, iako sada u odnosu na 2003. ima značajno veći obim, raznovrsnost i složenost poslova.
Nedostatak zaposlenika rješavali smo angažovanjem volontera koje su drugi finansirali, pa smo tako u periodu od 2016. do 2022. angažovali 362 volontera.
Međutim, još više smo nezadovoljni ulaganjem u Poreznu upravu, smještajnim kapacitetima, hardverskom, softverskom i drugom opremom, sistemom plaća i nagrađivanja. Na ulaganja u Poreznu upravu kao da se primjenjuje neki prešutni embargo. Mislim da je neprimjereno više pomagati porezne dužnike nego ulagati u Poreznu upravu, a naročito u smještajne i informacione kapacitete, a što je već duži niz godina i primjedba Međunarodnog monetarnog fonda.
BM: S druge strane, koliko na efikasnost PUFBiH negativno utiče interna sistematizacija radnih mjesta, odnosno način raspodjele poslova i zadataka, koji u praksi rezultiraju prilično paradoksalnim situacijama da se klijenti vraćaju iz općinskih ureda Uprave uz obrazloženje da je “kolega koji radi predmete na slovo P na bolovanju“?
ISOVIĆ: Nedostatak broja izvršilaca se odražava na ukupan učinak i efikasnost Porezne uprave i zadovoljstvo naših poreznih obveznika i građana.
Da je popunjenost Porezne uprave bolja, sigurno je da bi i učinak rada bio veći i da bi porezni obveznici bili zadovoljniji pruženim uslugama. Slučajevi kada vraćamo obveznike bi trebali biti rijetki i pojedinačni, jer se to može događati kada u ispostavi nemamo nijednog zaposlenika koji pokriva određeno pitanje.
Kada su u pitanju bolovanja, ako postoji mogućnost, poslove preuzima drugi zaposlenik, a tu su i šefovi ispostava koji obavljaju i operativne poslove. S ovakvim zakonima i propisima o državnoj službi veoma je teško i složeno upravljati s 1.273 zaposlenika smještenih na 92 lokacije, ali u svakom slučaju zaposleni imaju instrukciju da su na usluzi poreznim obveznicima i da im omoguće najracionalnije ostvarivanje njihovih prava.
Kada ponekad objektivno ne možemo udovoljiti obvezniku na njegov opravdan zahtjev, ostaje nam da mu se izvinemo i da radimo na tome da u najkraćem roku odgovorimo na zahtjev. Uloga Porezne uprave je i da bude na usluzi poreznim obveznicima. Cilj nam je i nastojimo s poreznim obveznicima ostvarivati profesionalne, transparentne i korektne odnose zasnovane na važećim propisima. Otvoreni smo za primjedbe poreznih obveznika, koji ih uz diskreciju mogu dostaviti pismeno ili putem e-maila, telefona i mobitela navedenih na našoj web stranici.
BM: Kada podvučete crtu pod sve navedeno, koliko ste u cjelini zadovoljni radom i rezultatima Porezne uprave pod Vašim vodstvom u svim proteklim godinama i šta u tom smislu izdvajate kao najznačajnije domete, a gdje, eventualno, vidite najslabiju kariku?
ISOVIĆ: Ja uvijek kažem da zadovoljstvo ili uspjeh treba cijeniti i mjeriti prema ciljevima koje želite postići i koje postižete te komparacijom s nekim prethodnim stanjem i drugima, naravno boljima od vas, tako da, ako s jedne strane poredimo stanje prije i sada, onda mogu zaključiti da gotovo nema procesa u Poreznoj upravi u kojem nisu postignuta značajna unapređenja, a ako ovo stanje dovedemo u vezu sa resursima koji su nam odobravani i sa kojima smo raspolagali, mogu reći da sam prezadovoljan učinjenim i postignutim.
Za ovo zadovoljstvo se može puno toga reći, a to se najbolje vidi iz samo nekoliko podataka, kao što su povećanje javnih prihoda za više od 2,6 milijardi KM, obračun dodatnih poreznih obaveza više od 1,4 milijarde KM, izdatih naloga za plaćanje više od 2,4 milijarde KM, otkriće i prijava 10.205 radnika koji su radili nacrno, povećanje broja fiskalnih uređaja za 68.673…
Sa druge strane, ako posmatramo i analiziramo sve potrebe, mogućnosti, šanse i jednu modernu i savremenu Poreznu upravu zadovoljnih i pravedno nagrađenih zaposlenika koji rade u normalnim uslovima rada kakvu bih želio da imamo, onda je moje zadovoljstvo puno manje. Da bismo ostvarili jednu takvu upravu, od koje bi opće dobro bilo značajno veće, neophodno je to omogućiti kroz propise i materijalno-finansijska sredstva, a što nije u nadležnosti menadžmenta Porezne uprave, već organa vlasti. Kod zaposlenika Porezne uprave i pored svega postoji nada da će vlast FBiH promijeniti odnos prema Poreznoj upravi, da će ulaganja biti značajno veća, jer ulaganje u Poreznu upravu nije trošak, već investicija koja se višestuko vraća. U suprotnom, bit ćemo uvjerenja da oni koji su protiv normalne države su protiv i Porezne uprave, jer porezni kapacitet određuje kapacitet svake normalne i uređene države.
Inspektori moraju savjesno raditi svoj posao
BM: Možete li pojasniti „mantru“ knjigovođa koji vrlo često kažu direktorima, da nešto što bi oni uradili„ nije protivzakonito, ali eto zavisi, ko od inspektora dođe u kontrolu“. Kakva je to rečenica i šta nam ona govori? Zar ne bi svi inspektori trebali raditi na isti način?
ISOVIĆ: Ne znam na šta tačno mislite, ali ima nekih delikatnih stva[1]ri na koje mi nemamo uticaja, jer ponekad i od ministarstava dobija[1]mo neprecizna mišlje[1]nja. Kod mene je pravilo – svi moramo isto raditi, a ono što nije jasno, šalje se ministarstvu i ono daje odgovor, odnosno, mišljenje prema kojem se svi ravnaju. Ponovo se vraćamo na to da je puno toga u zakonu nejasno i neprecizno. Koliko sam upoznat najviše nedoumica i nesporazuma nastaje oko ugovora o djelu.
BM: Eh kad smo kod ugovora o djelu da pitam i to, šta da se radi ako radnik kojeg poslodavac želi, neće u radni odnos? Dakle, radi, ali ne želi radni odnos. Kako to riješiti?
ISOVIĆ: Zaposlite drugog radnika.
BM: Ali, to nije ok, ja želim baš tog radnika, jer njegove sposobnosti i vještine odgovaraju mojoj firmi. Ne može Ministarstvo finansija zato što ne želi da se uhvati u koštac sa tom sve češćom pojavom da preko vas tjera poslodavca da samo iz tog razloga zaposli nekoga čije vještine i znanje su ispod onoga što ima taj radnik koji ne želi zaposlenje. Nije li logičnije prihvatiti promjene koje se dešavaju na tržištu rada i tražiti advekvatno zakonsko rješenje?
ISOVIĆ: Ugovore o djelu treba sagledati sa više aspekata i to treba uzeti u obzir kad se komentiraju neke sporne situacije.
Za pravedniju raspodjelu kontrola po kantonima, neophodna su sredstva koja Porezna uprava ne dobija
BM: Da li je Poreska uprava pravedna institucija, posebno kada je u ptanju regionalni nivo rada? Šta biste Vi rekli? Naime, dosta često se čuje kako Uprave nema u Hercegovini, ali je zato redovna u Sarajevu, Zenici, Tešnju…Je li to tačno?
ISOVIĆ: Ja ne mogu reći ni da jeste ni da nije tačno. MI zaista vodimo računa ako gledate broj kontrola i strukturu poreskih obveznika, nastojimo zaista ravnomjerno raditi te kontrole. S druge strane, na jednom dijelu Federacije imamo veće poreske obveznike, veće finansijske snage, a s druge strane, stvar je i što imamo inspektore locirane prema svom sjedištu i jako je teško raditi kao inspektor u nekoj maloj općini. Mi to pokušavamo riješti praveći kombinovane kontrole na način da inspektroe iz Sarajeva šaljemo u Ljubiški, a da ljude iz tog kantona, recimo, pošaljemo u Tuzlu, Travnik ili gdje već. U posljednje vrijeme mi pravimo te mixeve upravo da bismo bili pravedniji. Međutim, da bi slali inspektore na teren nama trebaju budžetska sredstva, jer morate platiti smještaj, a mi godišnje za sve putne troškove dobijemo 100.000 KM?! I da li se sa ovoliko novca mogu praviti veći iskoraci? Ne mogu, naravno.
