Prema podacima Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH, u prvih 11 mjeseci prošle godine vrijednost bosanskohercegovačkog izvoza iznosila je 16,9 milijardi konvertibilnih maraka, dok je uvoz istovremeno dostigao iznos od 26,6 milijardi KM. Mjereno količinski, pak, izvoz je težio 9,2 milijarde, a uvoz 9,5 milijardi kilograma.
Da li su navedeni brojevi razlog za zabrinutost ili za zadovoljstvo, te koliko će na njihov izgled na kraju 2023. uticati pomjeranje šengenske granice sa Slovenije na Hrvatsku, u razgovoru za Business Magazine ocjenjuje Enes Ališković, direktor Agencije za promociju izvoza (BHEPA) u VTK BiH.
BM: Prema raspoloživim podacima, vrijednost bh. izvoza u prošloj godini povećana je za tridesetak posto, ali je još brže rastao uvoz, pa je vanjskotrgovinski deficit i dalje vrlo visok i rastući – šta su osnovni uzroci tog negativnog trenda i koliko ustvari možemo biti zadovoljni ostvarenim izvoznim rezultatima, imajući u vidu činjenicu da je rastu vrijednosti uvoza umnogome doprinijelo “divljanje“ cijena određenih vrsta robe koje uvozimo, poput nafte i prirodnog gasa?
ALIŠKOVIĆ: Pokazatelji vanjskotrgovinske razmjene u 2022. pokazuju oporavak privrede u odnosu na 2021. godinu, koja je bila postpandemijska, ali i rekordna u pogledu ostvarenog izvoza i uvoza.
U uvjetima globalnih poremećaja u domenu energetike i nestašica pojedinih repromaterijala, njihovo poskupljenje imalo je za posljedicu inflaciju. Može se reći da to stanje, kada govorimo o odnosu uvoza i izvoza, nije posebno uticalo na bh. vanjsku trgovinu, ali jeste na ekonomiju u cjelini, što se ogleda kroz inflaciju tokom cijele godine. Posmatrano vrijednosno, u prvih 11 mjeseci 2022. zbog inflacije je povećan rast i uvoza i izvoza, s tim da je pokrivenost uvoza izvozom u blagom padu u odnosu na prethodnu godinu, što je posljedica činjenice da je BiH uvozno zavisna od nafte i derivata, repromaterijala i roba široke potrošnje. Zbog toga što je rast uvoznih cijena išao bržom stopom u odnosu na rast cijena naših izvoznih proizvoda, stvoren je debalans i u vanjskotgrovinskoj razmjeni, pa je zabilježen pad pokrivenosti uvoza izvozom u odnosu na prethodnu godinu. Dominantno se to odnosi na poskupljenje energenata, repromaterijala, kao i životnih namirnica.
Ipak, pored svega što se dešavalo u 2022. godini, možemo konstatovati da je naša privreda izdržala pod negativnim uticajima, da nije zabilježen pad izvoza u količinskom smislu, već naprotiv, zabilježeno je neznatno količinsko povećanje izvoza. Ilustracije radi, za 11 mjeseci 2022. imali smo skoro identičnu količinu uvezene nafte i naftnih derivata kao za isti period 2021. godine. Međutim, 2021. tu količinu smo platili milijardu i 300 miliona KM, a u 2022. dvije milijarde i 780 miliona KM. S tog aspekta, učešće naftnih derivata u uvozu u BiH premašuje 10 odsto ukupnog uvoza, a 2021. godine to je iznosilo do sedam odsto. Sve je to značajno uticalo i na bilans ukupne razmjene.
BM: U kojim sektorima i na kojim tržištima su ostvareni najbolji izvozni rezultati – da li je u tom smislu bilo ikakvih promjena u odnosu na trendove iz prethodnih godina? Koji prizvodi dominiraju bh. izvozom, a koji su eventualno najveći neiskorišteni izvozni potencijal?
ALIŠKOVIĆ: Tradicionalno najznačajniji sektor u BiH, kada je u pitanju izvoz, je metalna i elektroindustrija, a iza nje je drvna, odnosno industrija namještaja. To su dvije grane industrije na koje se treba dodatno fokusirati, jer imamo najviše kapaciteta i najviše izvozimo. U proizvodnji tih dviju grana privrede pokazali smo da možemo da budemo ravnopravan partner s Evropskom unijom, budući da se najveći dio proizvoda iz tih grana privrede, upravo izvozi u EU. Naravno, ne treba zaboraviti ni industriju tekstila i obuće, hemijsku industriju, koja je jako važna. U posljednje vrijeme je sve značajnija IT industrija kao veliki potencijal i naravno turizam, koji do sada nije našao svoje mjesto na pravi način na ovoj paleti industrija.
BM: Podaci o trgovanju BiH sa velikim svjetkim ekonomijama izvan EU su naoko prilično neobični – izvoz u SAD je povećan za oko 27 posto, ali je uvoz više nego udvostručen, izvoz u Tursku je pao za oko sedam posto (uvoz povećan za 37 posto), izvoz u Kinu je tridesetak puta manji od uvoza, a čak i u razmjeni s Rusijom imamo rast uvoza i pad izvoza – šta su ključni faktori tako negativne statistike sa svakom od navedenih zemalja?
ALIŠKOVIĆ: Vanjskotrgovinska razmjena BiH sa navedenim velikim svjetskim ekonomijama kao što su SAD, Kina, Rusija i Turska općenito nije dovoljno razvijena. Kada govorimo o bh. izvozu u navedene zemlje, uglavnom je riječ o veoma malom broju proizvoda. Zbog toga, smanjena potražnja za određenim bh. prozvodom u jednoj godini uzrokuje značajno procentaulno smanjenje izvoza. Također, u određenim godinama dolazi do povećanje potražnje za navedenim proizvodima, što uzrokuje značajno procentualno povećanje izvoza.
U suštini, navedne oscilacije u trgovini sa navedenim zemljama dešavaju se zbog nedovoljnog asortimana proizvoda koje BiH ima na raspolaganju i izvozi u navedene zemlje. Slična situacija je i kada govorimo o uvozu iz SAD i Rusije. Uvoz iz Kine i Turske iz godine u godinu raste, prije svega zbog cjenovne konkuretnosti proizvoda iz te dvije zemlje.
Diverzifikacijom i povećanjem konkuretnosti bh. proizvoda te uspostavljanjem adekvatnog regulatornog okvira za preferencijalnu trgovinu s navedenim zemljama, stvorili bi se preduvjeti za unapređenje vanjskotrgovinske razmjene i sveukupne saradnje s pomenutim zemljama.
BM: Zbog čega i dalje izuzetno teško osvajamo nova tržišta, poput arapskih – da li je problem u nedostatku adekvatne izvozne ponude, manjku ekonomske diplomatije ili nečemu trećem?
ALIŠKOVIĆ: Bh. privreda spada u skupinu malih ekonomija, s ograničenim proizvodnim kapacitetetima, kao i nedovoljnim brojem proizvoda s višom dodanom vrijednošću. U skoro svim sektorima možemo govoriti da se radi o podugovaračkim izvoznim aranžmanima.
Imajući u vidu ovakvu strukturu izvozne ponude, teško je očekivati značajniji prodor na trećim tržištima, posebno na tržištu bogatih arapskih zemalja, za koje su svi zainteresirani. Ne smijemo zaboraviti ni faktor udaljenosti i troškove transporta, što otežava i umanjuje konkuretnost bh. proizvoda. Također, u posljednjih nekoliko godina, arapske golfske zemlje ulažu velike napore u razvoj svojih vlastitih proizvodnih kapaciteta s ciljem smanjenja zavisnosti svojih ekonomija isključivo od prihoda od nafte.
Unatoč navedenim poteškoćama, određeni bh. proizvodi pronalaze svoje mjesto i u navedenim zemljama, posebno proizvodi namjenske, prehrambene te drvopređivačke inustrije. Pozitivni pomaci se ostvaruju i u sektoru turizma te povećanju investicija u BiH iz golfskih zemalja.
Radi prevazilaženja navedenih izazova i poboljšanja sveukupne ekonomske saradnje s trećim tržištima, neophodno je raditi na uvođenju inovacija u proizvodne programe u bh. privredi i povećanju konkuretnosti i kapaciteta, uspostaviti regulatorni okvir za preferencijalnu trgovinu, ali i razmišljati o stvaranju zajedničkih preduzeća na trećim tržištima, posebno tržištu gofskih zemalja.
BM: U kontekstu prethodnog pitanja, šta i s koliko uspjeha BHEPA poduzima s ciljem otvaranja novih tržišta za bh. izvoznike – šta biste izdvojili kao najveće prošlogodišnje domete na tom planu?
ALIŠKOVIĆ: Kao što je poznato, pandemija je prouzrokovala značajne poremećaje u lancima nabavke u međunarodnoj trgovini. Posljednje dvije godine u značajnoj mjeri sve ekonomije posvećuju veću pažnju osiguranju stabilnijih lanaca nabavke, uzimajući u obzir i geografsku blizinu i mogućnost pravovremene dostave. U određenoj mjeri dolazi do deglobalizacije svjetske ekonomije.
Uzimajući u obzir novonastale okolnosti na međunarodnim tržištima, kao i potencijale ključnih izvoznih sektora bh. privrede, Vanjskotrgovinska komora BiH, u skladu s interesima i mogućnostima bh. izvoznika, posebnu pažnju posvećuje mogućnosti diverzifikacije izvoznih tržišta. Činjenica je da je EU glavno izvozno tržište za bh. proizvode. Međutim, kada govorimo o EU, većina našeg izvoza se realizira u nekoliko zemalja, kao što su Njemačka, Hrvatska, Austrija, Italija i Slovenija. Budući da je sa zemljama EU, ali i EFTA, već uspostavljena slobodna trgovina, naše aktivnosti usmjeravamo prema drugim zemljama na kojima nisu iskorišteni naši izvozni potencijali, prvenstveno tržištu skandinavskih zemalja.
Kao primjer, u protekloj godini, u skladu s interesom metaloprerađivačkog i elektro sektora, organizirali smo nastup na sajmu Elmia u Švedskoj, gdje je uspostavljen značajan broj novih kontakata bh. firmi sa švedskim i drugim skandinavskim partnerima. Također smo potpisali sporazum s Norveško-bosanskohercegovačkom asocijacijom privrednika te zajednički organizirali Poslovni forum norveških i bh. privrednika u BiH, kao i energetski forum Norveška – zapadni Balkan.
I u 2023. godini ćemo nastaviti s različitim oblicima promocije izvoza na skandinavskom tržištu ( sajmovi, poslovne delegacije, istraživanje tržišta…).
BM: Kako općenito stoje stvari sa učešćem bh. izvoznika na međunarodnim sajmovima – koliko problem predstavlja nedostatak interesa, odnosno manjak svijesti o značaju promocije te vrste?
ALIŠKOVIĆ: Posljedice pandemije i kriza koju je prouzrokovala, odrazile su se na promotivne aktivnosti u inozemstvu. Naime, u 2020. i prvoj polovini 2021. godine većina sajamskih manifestacija je otkazana. U nepovoljnom poslovnom okruženju i vremenu krize, većina poduzeća je primorana pribjeći mjerama štednje.
Iako promotivne aktivnosti ne bi trebale da trpe ni u kriznim vremenima, jer one predstavljaju jedan od načina da se nađe novo tržište i poveća plasman proizvoda, a samim tim i poboljša poslovanje preduzeća, u praksi kompanije racionaliziraju troškove kroz rezove na promotivnim aktivnostima. To je dovelo do smanjenja svih oblika nastupa na vanjskim tržištima, ali je doprinijelo ubrzanju primjene digitalnih alata i digitalnog marketinga kao mehanizma za promociju, kako u zemlji, tako i u inozemstvu. Slijedeći novonastale okolnosti, VTK je u tom periodu također ubrzala uvođenje digitalnih usluga, omogućavajući održavanje online sajmova i velikog broja online B2B susreta privrednika.
U vremenu naprednih tehnologija i bezbrojnih mogućnosti digitalnog komuniciranja i prezentacije, sajamska industrija ne predstavlja više jedini način prezentacije. Unatoč tim trendovima, specijalizirane sajamske manifestacije u razvijenim zemljama su uspjele zadržati svoj značaj te i dalje okupljaju na jednom mjestu sve sudionike određene grane privrede (izvoznike, uvoznike, distributere, agente).
Bh. kompanije su svjesne da na ozbiljnim sektorskim sajmovima mogu napraviti dobre rezultate i imaju interes za predstavljanjem ili posjetom. Na taj način, ne predstavljaju samo svoje proizvode, nego imaju priliku upoznati se i s novim tehnologijama, kao i konkurencijom u branši u kojoj posluju. Do promjene zainteresiranosti je došlo u pogledu povećanja interesa za usko specijalizirane sektorske manifestacije, a drastičnog smanjenja interesa za sajmove općeg tipa.
U 2022. godini VTK je organizirala i finansijski podržala zajednički nastup bh. izvoznika na 11 međunarodnih sajmova u inozemstvu.
BM: Koliko će izvoz iz BiH biti otežan ulaskom Hrvatske u Šengen zonu – u kojoj mjeri je opravdan strah od dugih zadržavanja na hrvatskoj granici? S druge strane, koliko je osnovan utisak da će izvoznicima za EU biti olakšane procedure, jer nakon prolaska hrvatske granice više neće imati zaustavljanja do krajnjeg odredišta?
ALIŠKOVIĆ: Pozitivan efekat se ogleda u tome što ulaskom Hrvatske u Šengen prestaju kontrole na hrvatsko-slovenačkoj granici, a time i česti zastoji koji trenutno postoje na tim graničnim prijelazima. Dugotrajna zadržavanja na graničnim prijelazima su česta pojava s kojom se susreću prijevoznici koji obavljaju međunarodni prijevoz roba i predstavlja pitanje čije je rješavanje kroz redefiniranje statusa graničnih prijelaza s Hrvatskom prijeko potrebno.
S obzirom da graničimo s Hrvatskom, naši izvoznici će biti suočeni sa strožijim mjerama, kako u putničkom, tako i u teretnom saobraćaju, što će vjerovatno izazvati veće gužve na graničnim prijelazima. BiH s Hrvatskom u međunarodnom cestovnom prometu roba ima 17 graničnih prijelaza, od kojih posebne statuse imaju Gradiška i Bijača, na kojima imamo BIP-ove (Border Inspection Posts – granične inspekcijske stanice, op. a.), a to su prijelazi koji se mogu koristiti za sve vrste roba i na kojima su prisutni svi neophodni inspekcijski organi za pregled roba biljnog i životinjskog porijekla, živih životinja itd. Dakle, na samo dva granična prijelaza za međunarodni transport mogu se uvoziti sve vrste roba u EU.
Gužve se posebno odnose na transport lako kvarljive robe, koja zahtijeva fitosanitarnu inspekciju te je neophodno u budućem periodu težiti otvaranju dodatnih prijelaza kako bi se smanjilo čekanje. Sada su dva prijelaza, a mi insistiramo da dobijemo barem još jedan. Razlog tome je činjenica da u slučaju lako kvarljivih roba, poput voća i povrća, postoji zastoj jer fitosanitarne inspekcije iz BiH rade do 19, a one iz Hrvatske do 15 sati. To u praksi znači da morate čekati do sutra ujutro, ako recimo u 16 sati dođete na granični prijelaz. Jedan od prijedloga ide u smjeru da se uspostavi barem još jedan prijelaz na kojem će fitosanitarni inspektori raditi 24 sata. To je problem koji je prisutan u posljednjih nekoliko godina i samo će biti izraženiji ulaskom Hrvatske u Šengen, ukoliko ne dođe do unapređenja.
Isto tako, ukoliko se ne omogući poseban tretman u pogledu boravka profesionalnih vozača u Šengen prostoru, već primjetan nedostatak vozača bi se mogao dodatno pojačati. Povećat će se vrijeme boravka vozača u Šengen zoni, a dopušteni boravak je 90 dana u bilo kojem vremenskom razmaku od 180 dana.
Ulaskom Hrvatske u prostor Šengena, građani BiH neće osjetiti posljedice u smislu dodatnog poskupljenja ili nestašice proizvoda koji se uvoze iz Hrvatske.
BM: Kakva je situacija sa necarinskim barijerama koje su prethodnih godina otežavale izvoz bh. proizvoda u CEFTA zemlje – da li je taj problem u potpunosti eleminiran (ako nije, koje vrste necarinskih barijera su najjprisutnije i koje zemlje za njima najčešće posežu)?
ALIŠKOVIĆ: Načelno, primjena CEFTA sporazuma funkcionira.
Naravno, kao i u svakom multiraleralnom sporazumu, u njegovoj primjeni pojavljuju se i određeni izazovi i barijere. U zadnje dvije godine BiH je putem CEFTA struktura prijavila dva problema i zatražila od Sjeverne Makedonije i Srbije hitnu reakciju nadležnih vlasti. Naime, radi se o problemima prilikom izvoza vode – izvorske i gazirane, odnosno osiguranja dozvole za izvoz te robe u Sjevernu Makedoniju čija je procedura trajala mjesecima. I pored svih nastojanja nadležnih institucija i VTK BiH za rješavanje tog problema, nije bilo nikakvog odgovora sa makedonske strane, niti pozitivnog rješenja problema. Druga prijavljena barijera u poslovanju odnosi se na prijavu jedne bh. kompanije koja se od 2019. suočava sa problemom nemogućnosti distribucije i plasmana svojih proizvoda na teritoriji Srbije, zbog usvojene podzakonske regulative koja se odnosi na tehničke zahtjeve. U oba slučaja možemo reći da se radi o dodatnim zahtjevima strane uvoza i takozvanim administrativno-tehničkim barijerama.
Pravila za rješavanje sporova prvobitno su uspostavljena u CEFTA sporazumu. Kako je završila ekonomska integracija, što je dovelo do povećanih trgovinskih tokova i povećanih odnosa između strana, početni mehanizam za rješavanje sporova pokazao se neefikasnim za postojeću stvarnost i zahtijevao je ozbiljnu reformu zbog ograničenog pribjegavanja rješavanju sporova. U 2020. započeli su pregovori o novom, nezavisnom i nepristrasnom mehanizmu za rješavanje sporova, koji se zasniva na novim pravilima. Mehanizam je zasnovan na sistemu Svjetske trgovinske organizacije i modelu EU, koji bi osigurao sadržajnu trgovinsku integraciju u CEFTA, kao i stvorio atraktivno investiciono i poslovno okruženje koje je korisno za sve.
Dodatni Protokol 7, između općih odredbi o rokovima, troškovima i logistici, sadrži i odjeljke koji se odnose na postupke medijacije, konsultacije, pravila o postupcima rješavanja sporova, procedure usklađenosti i pregled usklađenosti, Kodeks ponašanja članova arbitražnog suda.
Plan aktivnosti BHEPA
BM: Šta će biti u fokusu aktivnosti BHEPA u 2023. i kakva su očekivanja u vezi sa jačanjem bh. izvoza i smanjenjem vanjskotrgovinskog deficita BiH (na čemu se ona prvenstveno temelje)?
ALIŠKOVIĆ: Imajući u vidu neizvjesnost u globalnim ekonomskim kretanjima, vrlo je teško u ekonomskom smislu prognozirati situaciju u BiH u 2023. godini.
Naša zemlja većinu vanjskotrgovinske razmjene ostvaruje sa zemljama EU. Ukoliko ne dođe do značajnije recesije na našim ključnim izvoznim tržištima, možemo očekivati zadržavanje istog nivoa ili blago povećanje izvoza u 2023. godini.
V T K u kontinuitetu već nekoliko godina realizira niz projekata s ciljem da pomognemo kompanijama da se lakše i bolje organizuju na internom tržištu, da lakše i jednostavnije dođu do svojih kupaca na inozemnom tržištu, da ih predstavimo i da im pomognemo da svoje poslovanje prilagode aktuelnoj situaciji.
U segmentu razvoja međunarodnih ekonomskih odnosa i internacionalizacije, VTK će u 2023. raditi na organizaciji nastupa bh. privrednika na 13. međunarodnih sajmova, nizu poslovnih (izvoznih) misija i posjeta trgovinskim sajmovima na ciljnim tržištima, organizaciji poslovnih foruma i B2B sastanaka u zemlji i inozemstvu. Također, pružanje informacija i savjetodavnih usluga o pristupu stranim tržištima bit će jedan od fokusa rada.
Projekti su važan element rada BHEPA i u 2023. njihova realizacija će se posebno fokusirati na jačanje svijesti o značaju i ulozi primjene cirkularne ekonomije i zelenih lanaca vrijednosti kroz saradnju s međunarodnim programima i institucijama, uvođenje zelenih poslovnih modela, promoviranje i uvezivanje bh. firmi s regionalnim i evropskim zelenim lancima vrijednosti, unapređenje procesa digitalizacije i planiranje digitalizacije poslovanja (marketing, trgovina, proizvodni proces) te istraživanje tržišta, kreiranje strategija i pripreme izvoza.
