Kao potpisnica Ugovora o Energetskoj zajednici, Bosna i Hercegovina se, između ostalog, obavezala i na provedbu Direktive 2001/80/EZ o ograničenju emisije određenih zagađujućih materija u zrak iz velikih postrojenja za loženje, čiji je cilj smanjenje emisija sumpor dioksida, azotnih oksida i prašine. Odlukom o provedbi Direktive, koju je Ministarsko vijeće Energetske zajednice usvojilo u oktobru 2013. godine, uz preciziranje rokova propisano je da se postojeća postrojenja za sagorijevanje mogu uskladiti sa njenim zahtjevima na tri načina – poštivanjem graničnih vrijednosti emisije, implementacijom nacionalnog plana redukcije emisija (NERP) i opcijom ograničenog operativnog vijeka postrojenja (opt-out). Drugim riječima, državama je ponuđeno da izaberu da li će smanjiti emisije do 2018. godine, ograničiti broj radnih sati i vijek trajanja postrojenja ili napraviti nacionalni plan za postepeno smanjenje u dužem vremenskom periodu.
Kršenje obaveza
BiH je prihvatila opciju NERP-a (za period 2018. – 2027.), uz definiranje opt-out postrojenja koja neće raditi više od 20.000 radnih sati u periodu od 1. januara 2018. do 31. decembra 2023. godine. Mada je precizirano da “bilo koje postrojenje koje nakon toga bude u funkciji, svoj rad morat će uskladiti s pravilima za emisije za nova postrojenja, a ne postojeća“, u slučajevima termoelektrana Tuzla 4 i Kakanj 5 Bosna i Hercegovina je potpuno zanemarila tu obavezu.
Štaviše, iako je davno probijen dogovoreni rok za gašenje ili modernizaciju dviju spornih termoblokova, bosanskohercegovačke vlasti na entitetskom (federalnom) i državnom nivou početkom godine na neodređeno vrijeme su odobrile nastavak rada TE Tuzla 4 i TE Kakanj 5, zahtijevajući od Energetske zajednice njihovo prebacivanje iz “opt-out“ liste u NERP, čime bi se minimalni vijek trajanja prektično produžio da 1. januara 2028. godine.
Na takvu neozbiljnost bosanskohercegovačke strane, Energetska zajednica odgovorila je na jedini raspoloživi način – pokretanjem postupka protiv Bosne i Hercegovine zbog kršenja Direktive o velikim postrojenjima za loženje.
“Ta direktiva zahtijeva da nakon isteka 20.000 sati opt-out režima postrojenje ne smije dalje raditi osim ako ne zadovolji granične vrijednosti emisije utvrđene u Dijelu 2 Aneksa V Direktive 2010/75/ EU o industrijskim emisijama. Drugim riječima, TE Tuzla 4 i Kakanj 5 će se ili staviti van pogona ili nastaviti s radom na graničnim vrijednostima emisije koje se, prema Direktivi o industrijskim emisijama (IED), primjenjuju na novo postrojenje.
IED postavlja sljedeće granične vrijednosti emisije za postrojenja sa ulaznom toplotnom snagom većom od 300 megavatsati (kategorija u koju spadaju i TE Tuzla 4 i Kakanj 5) – 150 mg/Nm3 za sumpor dioksid, 150 mg/Nm3 za azotne okside i 10 mg/Nm3 za prašinu. Što se tiče sumpor-dioksida, postrojenja koja koriste autohtona čvrsta goriva također mogu biti podvrgnuta minimalnoj stopi odsumporavanja od najmanje 97 posto, čija primjena može rezultirati višim graničnim vrijednostima emisije od 150 mg/Nm3.
Prema trenutnim nivoima emisija, koje procjenjuje Sekretarijat na osnovu podataka o emisijama koje je prijavila Bosna i Hercegovina, emisije prašine TE Kakanj 5 su u skladu sa ovim graničnim vrijednostima. Međutim, sve ostale emisije (emisije sumpor-dioksida i azotnih oksida TE Kakanj 5 i sva tri zagađivača u slučaju TE Tuzla 4) ne ispunjavaju uslove.
Za smanjenje emisije sumpor-dioksida na nivo koji zahtijeva IED, postoji nekoliko tehnika odsumporavanja dimnih plinova, a trošak ulaganja u postrojenje za odsumporavanje je vrlo varijabilan, u skladu s odabranom metodom. Mokri čistači, posebno u
procesima s krečnjačkim gipsom, vodeće su tehnike, sa oko 80 posto tržišnog udjela i koriste se u velikim kotlovnicama.
Tehnike koje se općenito koriste za sprečavanje i/ili smanjenje emisija azotnih oksida dijele se na primarne i sekundarne. Primarne tehnike omogućavaju kontrolu stvaranja i/ili redukcije azotnih oksida u komori za sagorijevanje, dok se sekundarne, end-of-pipe tehnike, primjenjuju iza zone izgaranja.
Što se tiče emisija prašine, različite tehnike, kao što su elektrostatički filteri (ESP), vrećasti filteri i mokri perači, obično se koriste za uklanjanje zagađivača iz dimnih plinova. Postoje i tehnike za kombinovano smanjenje više od jednog zagađivača”, pojašnjavaju za naš magazin iz Sekretarijata Energetske zajednice.
Na pitanje o mogućnosti da, imajući u vidu kritičnu energetsku situaciju izazvanu ratom u Ukrajini, Bosni i Hercegovini još jednom bude “progledano kroz prste” i produži joj se rok za gašenje spornih termoelektrana, odnosno njihovo usklađivanje sa Direktivom, iz Skretarijata odgovaraju kratko i odrično.
“Sekretarijat ima obavezu da nadgleda pravilno provođenje obaveza preuzetih Ugovorom o Energetskoj zajednici. Od stupanja na snagu Direktive o velikim postrojenjima za loženje 1. januara 2018. godine, u svojim godišnjim izvještajima o implementaciji i na sastancima Radne grupe za okoliš Sekretarijat je kontinuirano označavao približavanje kraja opt-out perioda za sva dotična postrojenja. Što se tiče pravnog okvira za velika postrojenja za loženje, pravila o opt-outu uspostavljena su odlukom Ministarskog vijeća 2016. godine i Sekretarijat nema zakonski mandat za izmjenu takve odluke“, rezimiraju iz Sekretarijata, potvrđujući da će se nepoštivanje obaveza vezanih za termoelektrane Tuzla i Kakanj nesumnjivo negativno odraziti na status BiH u planovima energetske tranzicije regiona, koji uključuju i evropsku finansijsku podršku od milijardu eura.
“Odluka o nepoštivanju opt-out pravila Direktive o velikim postrojenjima za loženje svakako ima veliki negativan uticaj na energetsku tranziciju u Bosni i Hercegovini, koja mora učiniti više kako bi postigla zdraviju budućnost za svoje građane i uhvatila se u koštac sa zagađenjem iz termoelektrana na ugalj, koje trenutno dostiže nivoe znatno iznad normi Evropske unije“, upozoravaju iz Sekretarijata.
Najgora članica
Nažalost, postupak u vezi sa termoelektranama Tuzla 4 i Kakanj 5 samo je jedno u nizu spornih pitaanja zbog kojih Bosna i Hercegovina godinama važi za jednu od najnediscipiliniranijih čalanica Energetske zajednice.
“Protiv Bosne i Hercegovine trenutno je otvoreno nekoliko postupaka za rješavanje sporova.
Tri od njih se odnose na postupke prema članu 92. Ugovora, u kojima je Ministarsko vijeće utvrdilo ozbiljne i uporne povrede te uvelo mjere mjere protiv BiH kao ugovorne strane. Ta dugotrajna kršenja odnose se na nedostatak usklađenog pravnog i regulatornog okvira za gas (Slučaj ECS-8/11S), nedostatak transpozicije trećeg energetskog paketa (Slučaj ECS-6/16S) i neusklađenost sa Direktivom o sumporu u gorivu (Slučaj ECS-2/13S).
U još dva slučaja Minjistarsko vijeće je donijelo odluke kojima se utvrđuje kršenje obaveza Bosne i Hercegovine iz člana 91. Ugovora, a BiH nije otklonila ta kršenja. Te odluke se odnose na neusklađenost sa Direktivom o energetskoj efikasnosti 2006/32/EC (Slučaj ECS-1/14) i TEN-E Uredbom (EU) 347/2013 (uredba o transevropskim energetskim mrežama, op. a). – Slučaj ECS-3/18.
Preostali predmeti otvoreni u preliminarnom postupku, za koje odluke Ministarskog vijeća još nisu usvojene, tiču se različitih oblasti rada prema Ugovoru o Energetskoj zajednici, kao što je nedostatak razdvajanja operatora distributivnog sistema u predmetu ECS-5/17, nepoštivanje gornje granice emisije utvrđene Nacionalnim planom za smanjenje emisija (NERP) u Bosni i Hercegovini (Slučaj ECS-9/21) i Direktivom o velikim ložištima (Slučaj ECS-1/22), kao i oslobađanje od plaćanja putarine za dizel gorivo koje se koristi u rudnicima i termoelektranama za proizvodni proces i koristi se za pogon željezničkih vozila, koje nikada nije odobreno prema pravilima o državnoj pomoći (Slučaj ECS-33/21)”, preciziraju iz Sekretarijata odgovarajući na upit o trenutno najproblematičnijim pitanja u kontekstu ispunjavanja obaveza BiH koje proizilaze iz Ugovora o osnivanju Energetske zajednice.
Kada je, pak, riječ o pozitivnim pomacima na polju otklanjanja nedostataka zbog kojih Energetska zajednica vodi postupke protiv naše zemlje, iz Sekretarijata ističu da je proteklog ljeta Bosna i Hercegovina postupila u skladu sa kršenjem u vezi s državnom pomoći za projekat Tuzla 7, utvrđenim u predmetu ECS-10/18.
”Naime, Ministarstvo vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH obavijestilo je Sekretarijat da je 29. juna 2022. Vijeće za državnu pomoć BiH poništilo svoju odluku iz 2018. godine te odlučilo da garancija predstavlja nezakonitu državnu pomoć, koju je Ministarstvo finansija FBiH dužno vratiti”, napominju iz Sekretarijata.
Otvoreno pismo
“Sekretarijat je danas uputio otvoreno pismo Bosni i Hercegovini da se pozabavi njenim kršenjem Direktive o velikim ložištima u slučaju dvije termoelektrane – Tuzla 4 i Kakanj 5, koje nastavljaju s radom uprkos isteku njihovog ‘opt-out’ perioda, što ima negativan uticaj na građane u BiH, jer je zagađenje zraka odgovorno za ozbiljnu štetu po zdravlje i životnu sredinu.
Nakon pisane izjave da neće raditi s postrojenjem duže od 20.000 sati nakon 1. januara 2018. godine, Vijeće ministara Energetske zajednice odobrilo je opt-out odabranim instalacijama. Ovo je alternativa implementaciji usklađenosti sa ograničenjima emisija postavljenim Direktivom o velikim postrojenjima za sagorijevanje.
Nakon isteka 20.000 sati, dotična postrojenja mogu ostati u pogonu samo ako ispunjavaju strožije standarde Direktive o industrijskim emisijama. To, međutim, nije slučaj za TE Tuzla 4 i Kakanj 5.
Ranije ove godine, Parlament FBiH usvojio je zaključak s namjerom da se produži rad TE Tuzla 4 i Kakanj 5 do 1. januara 2028. godine. Sekretarijat je već tada jasno stavio do znanja da ovakva jednostrana odluka predstavlja jasno kršenje obaveza Bosne i Hercegovine prema Ugovoru o Energetskoj zajednici“, navodi se u saopćenju Sekretarijata Energetske zajednice kojim je krajem oktobra ukratko obrazloženo pokretanje novog postupka protiv BiH.
Nepotpisana Deklaracija
Na samitu lidera zapadnog Balkana, održanog početkom novembra u Berlinu, usvojena je Deklaracija o energetskoj sigurnosti i zelenoj tranziciji, kojom je naglašena posvećenost zemalja regiona poboljšanju saradnje u procesu transformacije energetskih sektora i Evropskom zelenom dogovoru.
Pozivajući Energetsku zajednicu da osmisli i predloži regionalno koordiniran pristup postepenom ukidanju proizvodnje električne energije na ugalj, kako bi se uhvatili u koštac sa zagađenjem vazduha potpisnici su se obavezali da će se region uskladiti sa Direktivom o velikim postrojenjima za loženje, odnosno ograničiti emisije sumpor-dioksida, azotnih oksida i prašine.
Deklaraciju, usklađenu s planovima Evropske unije da u narednom periodu regionu dodijeli milijardu eura, od čega bi polovina bila iskorištena za uklanjanje posljedica trenutne energetske krize, ai ostatak iskorišten za kratkoročne i srednjoročne mjere u energetskoj tranziciji, potpisale su sve zapadnobalkanske zemlje (Srbija, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Kosovo i Albanija) osim Bosne i Hercegovine.
Naime, u Vijeću ministara BiH nisu usklađeni stavovi o svim mjerama predviđenim Deklaracijom, a osnovni problem je upravo u obavezi izbora između modernizacije termoelektrana i njihovog zatvaranja.
