Prema podacima Vanjskotrgovinske komore (VTK) BiH, obim robne razmjene naše zemlje sa svijetom u prvom polugodištu 2022. dostigao je vrijednost od 23,2 milijarde konvertibilnih maraka, za 41,1 posto ili 6,8 milijardi KM veću u odnosu na isti lanjski period. Iako taj podatak na prvi pogled ukazuje na pozitivan trend na polju bosanskohercegovačke vanjske trgovine, činjenice da je navedeni rast isključivo plod globalne inflacije, a ne povećanja količine robe kojom se trguje, te da je jačanje vrijednosti izvoza za 39,17 posto, na 9,3 milijarde KM, praćeno vrijednosnim skokom uvoza za 42,4 posto, na 13,9 milijardi KM, što je rezultiralo polugodišnjim vanjskotrgovinskim deficitom od čak 4,7 milijardi KM, za 49,4 posto većim u poređenju sa prvih šest mjeseci prošle godine, nisu baš ohrabrujuće, već su prije razlog za zabrinutost.
Inflatorni pritisak
“Podaci o spoljnotrgovinskoj razmjeni nisu zabrinjavajući ukoliko se isključi faktor inflacije koja je tokom ove godine u konstantnom porastu.
Poznato je da je i prethodnih godina uvoz bio veći od izvoza. Pokrivenost uvoza izvozom u prvih šest mjeseci 2022 godine bila je 66,6 posto i pala je za 2,3 posto u odnosu na isti period prethodne godine.
Prema dostupnim podacima, uvoz izražen u količini za prvih šest mjeseci 2019. bio je oko 5,2 milijardi kilograma robe, a u prvih šest mjeseci 2022. oko 5,1 milijardi kilograma, što je na približno istom nivou, dok je cijena izražena u KM značajno povećana – 2019. je bila oko 10 milijardi KM, a zaključno sa šestim mjesecom 2022. blizu 14 milijardi KM, što je povećanje za 28,6 posto. Razlika od oko četiri milijarde KM je rezultat inflatornog pritiska koji je prisutan u prethodnom periodu.
Izvoz je u prvih šest mjeseci 2019. u količini iznosio oko 4,2 milijardi kilograma robe, aje u istom periodu 2022. oko 4,6 milijardi kilograma, što je povećanje za 0,4 milijarde kilograma. Izraženo u cijeni, za prvih šest mjeseci 2019. izvoz je iznosio oko šest milijardi KM, dok je u istom periodu 2022. bio oko 9,3 milijarde KM, što je povećanje za 3,3 milijarde KM. Dakle, ostvaren je pozitivan trend izvoza izražen u količini (povećanje za 0,4 milijarde kilograma) dok je povećanje vrijednosti za oko 3,3 milijarde KM u najvećoj mjeri rezultat inflacije.
Očekivati je da se pozitivan trend izvoza nastavi do kraja godine, uzimajući u obzir prvu polovinu 2022. godine, a svakako da globalni faktori koji utiču na Evropu neće zaobići ni nas (poskupljenje energenata, repromaterijala, inflacija, poskupljenje radne snage) te je nezahvalno prognozirati buduća kretanja“, ipak optimistički poručuju iz VTK komentirajući za Business Magazine posljednje podatke o bh. vanjskoj trgovini.
Jedan od faktora koji utiču na kontinuiran rast vanjskotrgovinskog deficita BiH su takozvani lohn poslovi, odnosno uvoz radi izvoza, u smislu dorade uvoznih proizvoda i njihovog izvoza prema naručiocu, što je karakteristično za tekstilnu industriju. Istovremeno, lošem vanjskotrgovinskom bilansu doprinosi i to što smo u određenim proizvodnim granama, poput mliječne industrije, fokusirani na izvoz jeftinih osnovnih proizvoda, dok uvozimo prerađevine sa neuporedivo većom dodanom vrijednošću.
“Kada je u pitanju mliječna industrija Bosne i Hercegovine, struktura tržišne ponude mlijeka zavisi od kapaciteta prerade, koji su više orijentisani na proizvodnju mliječnih proizvoda poput pasterizovanog i sterilizovanog mlijeka te fermentisanih mliječnih proizvoda, poput jogurta, pavlake i sličnog, dok je proizvodnja čvrstih mliječnih proizvoda – sireva, mliječnih namaza, putera, mlijeka u prahu, značajno manja ili skoro da je i nema. Kada se uzme analiza spoljnotrgovinske razmjene mliječne industrije, vidimo da deficitarni proizvodi imaju negativne bilanse, jer postoji potreba njihovog uvoza i sve dok država ne preuzme stratešku ulogu u razvoju mliječne industrije (izmjena kreditne, poreske i ekonomske politike u korist privrede) imat ćemo ovakvo stanje u strukturi razmjene, tj. izvozit će se proizvodi se niskim stepenom prerade, kao što je UHT mlijeko i fermentisani mliječni proizvodi, a uvozit će se proizvodi sa visokim stepenom obrade, poput punomasnih sireva i mlijeka u prahu.
Zasigurno, slična situacija je i u drugim privrednim granama”, konstatiraju iz VTK.
Kada je riječ o glavnim vanjskotrgovinskim partnerima naše zemlje i dalje je neprikosnovena Evropska unija, na koju se odnosi 72,7 posto izvoza i 64,4 posto uvoza BiH. U prvom polugodištu 2022. na EU tržište izvezeno je bh. robe u vrijednosti od 6,7 milijaridi KM (za 37,2 posto više u odnosu na isti lanjski period), dok je uvoz iz EU iznosio devet milijardi KM (povećanje od 36,14 posto).
Među EU članicama po obimu robne razmjene sa BiH pojedinačno prednjači Hrvatska, u koju smo za šest ovogodišnih mjeseci plasirali robu vrijednu 1,3 milijarde KM, dok je u suprotnom smjeru trgovano za 2,4 milijarde KM. Sasvim logično, na izvoznoj strani dominirala je električna energija (210,8 miliona KM), a na uvoznoj naftna i ulja dobivena od bitumenskih minerala (846,4 miliona KM). Međutim, svojevrsnu enigmu predstavljaju hula-hop čarape, koje su treći najznačajniji proizvod kojim međusobno trguju BiH i Hrvatska, sa u oba smjera ukupno ostvarenim polugodišnjim prometom većim od 100 miliona KM.
“Bosna i Hercegovina uvozi iz Hrvatske hula-hop čarape (od sintetičkih vlakana, ostalih tekstilnih materijala, dokoljenice, od pamuka i ostale) u iznosu od 49.752.857 KM za prvih šest mjeseci 2022 godine. Neke domaće kompanije, zahvaljujući svojim kanalima distribucije, uvoze radi eventualne dodatne obrade i izvoza na neka druga tržišta, gdje plasiraju te proizvode po višoj cijeni nego što plaćaju pri uvozu i tako ostvaruju zaradu.
Generalno, Bosna i Hercegovina je zavisna od uvoza sirovina za proizvodnju ovih proizvoda. Izvoz u Hrvatsku za prvih šest mjeseci 2022. Iznosio je 61.625.908 KM te paralelno posmatrajući uvoz i izvoz tih proizvoda u Hrvatsku ostvarujemo suficit u iznosu od 11.873.051 KM”, nemaju precizno objašnjenje tog kurioziteta ni u VTK.
Sličnu poziciju kao hula-hop čarape u robnoj razmjeni naše zemlje sa Hrvatskom, ima toplo valjana žica od željeza ili nelegiranog čelika u trgovanju između BiH i Srbije, najvećeg bh. vanjskotrgovinskog partnera iz regije CEFTA (centralnoevropski sporazum o slobodnoj trgovini).
“Bosna i Hercegovina izvozi u Republiku Srbiju toplo valjanu žicu od željeza ili nelegiranog čelika u iznosu od 85 miliona KM za prvih šest mjeseci tekuće godine i vjerujemo da se radi o uglavnom izvozu jedne od naših najvećih kompanija iz metalskog sektora – Arcelor Mittala. Uvoz istog proizvoda iz Srbije u istom periodu iznosio je 64,3 miliona KM.
Imajući u vidu sve globalne poremećaje, a pogotovo one koje su pogodile cijene i nestašicu repromaterijala od željeza i čelika, kupci su vjerovatno u ovom periodu bili suočeni sa izazovima pronalaska novih dobavljača i njihovih jednako kvalitetnih i cjenovno prihvatljivih ponuda“, zaključuju iz VTK u osvrtu na tu “zagonetku“ iz bilansa polugodišnjeg trgovanja BiH sa Srbijom, koji na izvoznoj strani iznosi 1,29 milijardi KM (43 posto više u odnosu na isti period prošle godine), a na uvoznoj oko dvije milijarde KM (povećanje od 28,8 posto), uz dominaciju električne energije u izvozu (307,1 milion KM) te naftnih i ulja dobijeni od bitumenskih minerala u uvozu (322 miliona KM).
Inače, posmatrajući CEFTA regiju u cjelini, ona je drugi najznačajniji bh. vanjskotrgovinski partner, sa učešćem od 19 posto u izvozu i 15,8 posto u uvozu.
U prvih šest ovogodišnjih mjeseci na tržište CEFTA izvezena je roba u vrijednosti od 1,76 milijardi KM (za 61,2 posto više nego u prvom polugodštu 2021.), dok je iz tog smjera ostvaren uvoz vrijedan 2,2 milijarde KM (povećanje od 37,6 posto).
Cjenovna nekonkurentnost
Sa zemljama EFTA (Evropsko udruženje za slobodnu trgovinu), pak, ostvarena je polugodišnja robna razmjena vrijedna oko 853 miliona KM, od čega se 224 miliona KM odnose na izvoz, a 629 miliona KM na uvoz. Čak 94,6 posto trgovanja BiH sa tom regijom podrazumijeva Švicarsku, s kojom smo za šest mjeseci 2022. ostvarili robnu razmjenu vrijednu 807 miliona KM, dok je vanjskotrgovinska saradnja sa ostalim EFTA zemljama (Norveška, Island i Lihtenštajn) na simboličnom nivou.
Osnovna karakteristika polugodišnje robne razmjene sa EFTA zemljama je njen rast za 504 miliona KM ili 244 posto u odnosu na isti lanjski period, što je gotovo u potpunosti plod enormnog skoka uvoza aluminija iz Švicarske za 580 posto (sa 73,1 milion KM na 496,9 miliona KM)!?
“Uvoz metalske i elektro industrije u prvih šest mjeseci 2022. je iznosio skoro pet milijardi KM, što je više za 42,5 posto u odnosu na isti period 2021. godine. Najveći rast je zabilježila kategorija aluminijuma, što se povezuje sa povećanim potrebama domaćih prerađivača aluminija i upravo je to razlog povećanog uvoza repromaterijala koji se ne proizvodi u BiH.
Veliko povećanje izvoza proizvoda od aluminijuma je bazirano na realnom rastu izvoza, jer su i količine znatno povećane. Prateći izvoznu statistiku u zadnjih 10 godina, kategorija aluminija i proizvoda od aluminija je u 2021. ostvarila rekordan iznos (941,5 milion KM), a u prvih šest mjeseci 2022. izvoz je iznosio skoro kao za svih 12 mjeseci prošle godine. Očekivati je rekordne vrijednosti izvoza proizvoda od aluminijuma u 2022. godini. Ukoliko se ponovo pokrene pogon elektrolize u mostarskom Aluminiju i proizvodnja nelegiranog aluminijuma koja je osnovna sirovina za potrebe prerađivača aluminijuma, ova kategorija u uvoznoj statistici bi sigurno bila značajno umanjena“, konstatiraju iz VTK.
Kada je riječ o ostalim tržištima, najznačajniji vanjskotrgovinski partner BiH je Turska, s kojom je za šest mjeseci ostvaren ukupan obim robne razmjene od 916 miliona KM, od čega se čak 750 miliona KM odnosi na uvoz, što neizostavno nameće pitanje o uzrocima prilično niskog nivoa vanjskotrgovinske saradnje između dviju zemalja i katastrofalno slabog bh. izvoza na tursko tržište, odnosno dilemu, da li je riječ o tome da nemamo šta ponuditi Turcima ili se radi o nekim skrivenim izvoznim barijerama.
“Domaći izvoz nema skrivene izvozne barijere kada je u pitanju Turska. Objašnjenje slabog izvoza treba potražiti u cjenovnim faktorima. Naime, domaći proizvodi koje bi mogli izvoziti u Tursku nisu cjenovno konkurentni na turskom tržištu, dok sa druge strane proizvodi koji se uvoze iz Turske na našem tržištu imaju prođu cijenom i kvalitetom te bi se moglo kazati da je cjenovni faktor ograničavajući kada je u pitanju izvoz u Tursku“, potcrtavaju iz VTK.
