Iako Rusija ima 146 miliona stanovnika i najveću kopnenu masu na svijetu, njena ekonomija je relativno skromna po veličini, s BDP-om od 1,67 biliona dolara, dok poređenja radi BDP Sjedinjenih Američkih Država iznosi 23 biliona dolara. Rusija nikada nije bila ekonomska sila. Koliko je ustvari mala njena ekonomija govori podatak da je Sberbank, daleko najveća banka u Rusiji i praktički monopolist, tek 26. najveća banka Evrope, a većina te ekonomije je ionako samo prodaja prirodnih bogatstava Rusije, a ne proizvodnja, inovacije i ljudski kapital. Glavni razlog zašto Rusija igra iznad svoje težine je taj što je veliki izvoznik nekih od najvažnijih svjetskih roba. Koordinirane sankcije SAD-a i Evropske unije zbog ruske invazije na Ukrajinu narušile su rusku ekonomiju, odsjekavši veći dio ruskog finansijskog sistema od ostatka svijeta i zagušivši protok mnogih uvezenih roba.
Pad ruskog BDP-a
Sankcije uključuju zabranu sekundarne trgovine obveznicama ruske vlade, zabranu interakcije sa ključnim ruskim bankama, zabranu izvoza kritične tehnologije u Rusiju, zamrzavanje imovine i zabranu putovanja ruskim oligarsima. Osim toga, Njemačka je obustavila certifikaciju gasovoda Sjeverni tok 2. Zapadne kompanije, od Boeinga preko McDonald’sa do Volkswagena AG, povukle su se iz Rusije, bilo da bi se pridržavale sankcija ili zbog ljutnje javnosti zbog rata u Ukrajini. Uticaj sankcija odjeknuo je širom Rusije, što je dovelo do zatvaranja fabrika, gubitka radnih mjesta, udvostručavanja kamatnih stopa i pada rublje. Inflacija je galopirala ispred cilja ruske centralne banke.
Ruski predsjednik Vladimir Putin priznao je da je ekonomija zemlje pretrpjela jak udarac zbog zapadnih sankcija.
“Našoj ekonomiji će biti potrebne duboke strukturne promjene u ovim novim realnostima i neću to kriti – neće biti lake; one će dovesti do privremenog porasta inflacije i nezaposlenosti”, rekao je Putin u televizijskim izjavama.
Institut za međunarodne finansije procjenjuje da će zbog rata u Ukrajini BDP Rusije u 2022. pasti za 15 posto. Ako BDP Rusije zaista padne za 15 posto, vratit će se na iste nivoe na kojima je bio krizne 2009.godine, s tim što je sada situacija puno gora jer je Rusija dugoročno narušila povjerenje u stabilnost i sigurnost svog ekonomskog sistema.
Vrijednost nacionalne valute rublje je pala na manje od jednog centa, a Centralnoj banci Rusije je blokirano gotovo pola inozemnih rezervi, čime je ostala bez glavnog alata da se bori protiv obezvrjeđenja valute.
Zbog toga je država prisilila izvoznike da 80 posto prihoda u inozemnim valutama (primarno eurima i dolarima) mijenjaju za rublje, što je očajnički potez kojim se pokušava prisiliti kompanije da obavljaju posao Centralne banke Rusije, koja to zbog zamrzavanja inozemnih rezervi ne može. Podignuta je i referentna kamatna stopa s 9,5 posto na 20 posto, ali u trenutnim okolnostima to neće puno promijeniti situaciju, smatraju ekonomisti.
Trgovanje dionicama ruskih kompanija na berzama u Londonu, New Yorku, Frankfurtu i ostalim je obustavljeno zbog toga što su izgubile više od 99 posto vrijednosti. Dionice Gazproma, Sberbanka, Rosnjefte i drugih kompanija vrijede jedan cent. Ruska banka Sberbank, koja predstavlja trećinu bankarskog tržišta, pred bankrotom je. Centralna banka Rusije je i zabranila plaćanje dugova na osnovu kuponske isplate za vlasnike ruskih obveznica, što je praktički bankrot jer su obveznice državni dug Rusije. Plaćanje kuponskih isplata je zaustavljeno da bi se zaustavio odliv dolara iz ruske privrede. Još uvijek se vraća glavni dug po nominalnoj vrijednosti obveznice, ali vjerovatnost da će Rusija to moći vraćati u budućnosti je sve manja.
CDS ugovori (credit default swap), kojima se investitori osiguravaju od bankrota, početkom marta pokazivali su vjerovatnost od 56 posto da će Rusija prestati vraćati i glavni dug. Nekoliko dana kasnije vjerovatnost se popela na 69 posto, da bi došla i na 80 posto.
Kreditne agencije su smanjile kreditni rejting Rusije. Fitch agencija ga je prvo smanjila s BBB+ na B-, a onda na C, čime je Rusija pala u društvo Konga, Etiopije, Gambije i drugih država s izrazito visokim rizikom bankrota. Agencija Moody’s je srušila rejting s Baa3 na B3, a zatim na Ca. Različite su oznake, ali znače isto: kreditni rejting Rusije duboko je u statusu “smeća” i očekuje se potpuni bankrot.
Nestašica komponenti
Međunarodne kompanije sa Zapada masovno odlaze iz zemlje, zbog čega je najavljena nacionalizacija imovine tih kompanija u Rusiji. Uvoz ključnih komponenti za rusku ekonomiju, koje uveliko ovisi o tehnologiji iz EU i SAD-a, zaustavljen je, što stvara velike probleme. Ruska ekonomija primarno ovisi o izvozu sirovina i to neće stati jer svijetu sirovine trebaju. Ali stat će sve ostalo, iako je dio ekonomije koji nije vezan za sirovine jako mali i globalno nevažan. Prebacivanje s tehnologije i dijelova sa Zapada na tehnologiju i dijelove Kine je jako dug i skup proces, a Kina i nije baš pokazala interes za pomoć u tom procesu. U međuvremenu, prekid dostave komponenti od zapadnih dobavljača zaprijetio je zaustavljanjem proizvodnje u dijelu ruske industrije. Tokom video sastanka sa Putinom, lider ruskog regiona Tatarstan rekao je da bi proizvodnja u kompaniji za proizvodnju kamiona Kamazu, koji zapošljava desetine hiljada ljudi u njegovoj regiji, mogla pasti za 40 posto.
Ruski potrošači su prijavili poskupljenja i nestašice neke robe u prodavnicama. Državna agencija za statistiku saopćila je da su potrošačke cijene porasle za 2,09 posto, a ukupni porast od početka godine iznosi 5,62 posto, čime je premašen cilj od četiri posto koji je postavila ruska centralna banka za cijelu godinu. Slabija valuta će podizanjem cijena uvozne robe umanjiti stvarnu kupovnu moć ruskih potrošača. Stoga, iako će Rusija imati koristi od viših cijena roba, njena ekonomija će vjerovatno patiti zbog finansijskih sankcija.
Više kamatne stope će imati negativan uticaj na aktivnost kreditnog tržišta. Napori potrošača da likvidiraju bankovne depozite i konvertuju gotovinu u strane valute potkopat će sposobnost banaka da pruže snažne finansijske posredničke usluge privredi. Povećani troškovi osiguranja otpreme također su doprinijeli većim troškovima poslovanja u Rusiji. Neke velike brodarske kompanije obustavile su isporuke u i iz Rusije. Ostale kompanije ili odustaju od svojih ruskih operacija ili prekidaju trgovinu sa Rusijom.
Odbrana Rusije od sankcija bio je prihod koji nastavlja ostvarivati prodajom nafte, gasa i drugih roba. Zaista, na Zapadu je postojala zabrinutost da bi Rusija mogla uvesti kontrasankcije kao što je ograničavanje ili zaustavljanje izvoza nafte ili gasa, kao i drugih ključnih roba. Ideja je bila da bi, sankcioniranjem Evropske unije, Rusija mogla potkopati jedinstvo NATO saveza, kao i potkopati evropsku odlučnost da sankcioniše Rusiju zbog invazije. Štaviše, podrazumijevalo se da, sa svojim ogromnim fondom deviznih rezervi, Rusija može priuštiti da apsorbuje veliki pad prihoda – barem privremeno.
S druge strane, sankcije Rusiji stvaraju bezbroj negativnih strana za globalnu ekonomiju, koja će vjerovatno patiti od smanjenog izvoza hrane i kritične poljoprivredne robe.
„Ukrajina i Rusija su i globalne žitnice. Kombinovani izvoz pšenice iz ove dvije zemlje čini 29 posto svjetskog izvoznog tržišta, prema Ministarstvu poljoprivrede SAD-a. Trgovci su već podigli cijenu žitarica za oko 77 posto od početka februara — u iščekivanju da će zalihe pasti zbog sukoba i sankcija“, kaže Andrew Milligan, veteran tržišne strategije iz Edinburga i bivši zvaničnik britanskog ministarstva finansija.
Na kraju, uticaj bi mogao biti veći troškovi hrane, kažu stručnjaci. Zalihe poljoprivrednog đubriva mogu se smanjiti širom svijeta, jer Rusija i njen saveznik Bjelorusija kontroliraju više od trećine svjetske proizvodnje potaše, ključnog sastojka gnojiva. A samo Rusija kontroliše 14 posto proizvodnje biljne hrane zasnovane na azotu, prema izvještaju finansijske istraživačke kompanije CFRA. Smanjena globalna dostupnost mogla bi povećati cijene ovih nutrijenata i finansijski otežati opstanak farmi u nizu zemalja.
Sankcije će vjerovatno rezultirati neznatno nižim profitom kompanija u SAD-u i Evropi, dijelom zbog rastućih troškova energije i tehnoloških kompanija koje se povlače iz Rusije. Na kraju, taj efekat će smanjiti rast BDP-a u nekim ekonomijama.
„Što ste bliže epicentru, to će biti gore“, kaže Milligan.
To vjerovatno znači da će ekonomski rast u SAD-u biti 0,25 do 0,5 posto manji nego što bi inače bio u narednih godinu dana ili 18 mjeseci, dok će Evropi biti gore za 0,5 do jedan posto, procjenjuje Milligan. Razlika je u tome što Evropa više trguje sa Rusijom nego SAD. Udarac na evropski rast mogao bi se djelimično nadoknaditi novim investicijama u regionu koje bi prethodno otišle u Rusiju. Međutim, to će vjerovatno imati mali efekat jer je ruska ekonomija relativno mala. Ruska ekonomija od 1,48 biliona dolara toliko je mala u poređenju sa evropskim BDP-om koji, uključujući i Veliku Britaniju, iznosi oko 18 biliona dolara da bi preusmjerene investicije mogle napraviti veliku razliku.
Ko bi mogao profitirati od sankcija
Ekonomije zemalja koje primaju priliv novca preusmjeren iz Rusije rast će brže nego što je bilo predviđeno prije sukoba između Rusije i Ukrajine. Vjerovatni glavni kandidat za strani novac koji bi se slio u Rusiju bit će SAD, o čemu svjedoči porast vrijednosti američkog dolara. Indeks dolara je ojačao skoro tri posto otkako je počela ruska invazija na Ukrajinu. Druge liberalne demokratije u kojima su vlasnička prava zaštićena, kao što su one u Evropi, također bi trebale očekivati korisne prilive.
Zemlje uključujući Meksiko i Tursku, koje nisu uvele sankcije, također bi mogle dobiti ekonomski poticaj. Ekonomisti ističu da bi one mogle imati koristi od povećane trgovine i djelovati kao posrednik između Rusije i ostatka globalne ekonomije. Drugim riječima, ako se negdje u svijetu traži proizvod iz Rusije, zemlja koja nije uvela sankcije mogla bi profitirati kupovinom proizvoda iz Rusije i njihovom preprodajom.
Ekonomije nekih zemalja mogle bi imati koristi od toga da visokokvalifikovani ruski i ukrajinski radnici napuste svoje domove i migriraju na povoljnije lokacije. SAD su bile ključna destinacija za naučnike i intelektualce koji su bježali od komunizma tokom Hladnog rata, kao i neki dijelovi Evrope.
„Smatram da je otpor SAD-a prema dobijanju visokokvalifikovanih ljudi puno manji u odnosu na nekvalifikovanu radnu snagu. Potencijal za takozvani odliv mozgova usko je povezan s tim koliko se Rusija udaljava od demokratije“, kaže Erica Groshen, bivša službenica Federalnih rezervi i viša ekonomska savjetnica na Školi za industrijske i radne odnose Univerziteta Cornell.
