Postoji velika šansa da ste barem jednom u životu imali neugodnu reakciju na nešto što ste pojeli. Kako biste se mogli suočiti s probavnim tegobama koje otežavaju konzumaciju određene hrane, od ključne je važnosti utvrditi je li riječ o alergiji ili intoleranciji na hranu.
Alergija na hranu rezultat je imunosne reakcije organizma na molekulu proteina vezanog na masti (lipoprotein) ili na ugljikohidrate (glikoprotein) koju prati stvaranje antitijela (IgE). Takav nerazgrađen protein okidač je za razvoj imunosne reakcije, koja se očituje razvojem upale i osipom, a u najtežem obliku može doći i do teške anafilaktičke reakcije.
Različiti simptomi
Intolerancija na hranu ograničena je na probavni sistem te nam je hrana koju jedemo teško probavljiva. Možemo je definirati kao nemogućnost organizma da prihvati pojedine namirnice ili njihove molekule, što se očituje različitim biohemijskim reakcijama u organizmu. Uz poremećaj probavnog procesa dolazi i do niza drugih problema (kožni, respiratorni, neurološki, psihološki).
Najčešća je intolerancija na ugljikohidrate ili masti, a rjeđa na proteine. Činjenica je da su intolerancija laktoze i celijakija jedine intolerancije na hranu kojima se uzrok može lako utvrditi, dok je uzrok ostalim intolerancijama teže utvrditi.
Za razliku od alergije, puno je više simptoma koji se mogu javiti kod intolerancije na hranu, s tim da se u tom slučaju mogu javiti i nekoliko sati nakon jela. Oni uobičajeni uključuju povremenu nadutost, grčeve ili bol u stomaku, povraćanje, proljev, masnu stolicu i različita upalna stanja. Mogu se javiti i nekoliko sati nakon jela.
Često možemo čuti da je neko intolearntan na laktozu. Da bi se laktoza mogla apsorbirati, veza između sastavnih dijelova mliječnog šećera- glukoze i galaktoze mora se pocijepati uz pomoć enzima laktaze. Iako u dječjoj dobi svi imamo taj enzim, neki od nas nakon nekog vremena stvaraju ga u jako maloj količini, zbog čega molekule laktoze ostaju nerazgrađene. Nerazgrađena laktoza navlači vodu u crijeva, a to povećava pokretljivost (peristaltiku) crijeva i izaziva proljev, što je glavni simptom.
Probavni enzimi
Masti su važna sastavnica pravilne prehrane, no ključno je unositi dobre masnoće. Uzrok nemogućnosti razgradnje masti je nedostatak ili nedovoljna enzimatska učinkovitost enzima lipaze. Ako se masti u crijevima ne razgrade, javlja se mast u stolici (steatoreja), odnosno izlučuju se nerazgrađene masti, čime organizam gubi i važne nutrijente topive u mastima, kao što su vitamini.
U pojedinim situacijama i proteini mogu biti uzrok intolerancije te izazvati oštećenje stijenke crijeva, što može dovesti do povećane propusnosti. Nerazgrađeni proteini stupaju u reakciju s crijevnim mikroorganizmima, što posljedično vodi pojavi nelagodnih simptoma.
Probavni enzimi su molekule ključne za normalnu probavu. Sintetiziraju se u određenim organima probavnog sistema i izlučuju direktno u šupljinu probavne cijevi. U slučaju njihovog manjka, nedostatka ili slabije učinkovitosti, probava pojedinih namirnica može biti otežana i rezultirati određenim tegobama. U većini slučajeva intolerancije oboljeli izbjegavaju konzumaciju određenih namirnica koje izazivaju tegobe. No, redovnim uzimanjem dodataka prehrani to neće biti potrebno, jer će nadoknada potrebnih probavnih enzima omogućiti iskorištavanje i tih namirnica u organizmu.
