I registracija u PDV sistem stvara problem investitorima

Nejasne i neprecizne odredbe Zakona o PDV-u i Pravilnika o registraciji PDV obaveznika, predočavanje faktura ili ugovora o poslovnoj saradnji čiji sadržaj cijeni UIO i vrlo često preispituje ugovorene uslove i zahtjeva dodatne informacije i dokaze, kao i inspekcijske kontrole, dodatno komplikuju i produžuju proceduru registracije u Jedinstveni registar obaveznika indirektnih poreza.

476
Perplexed accountant looking at huge piles of documents held by his business partners while doing financial reports

Registrovati kompaniju u Bosni i Hercegovini još uvijek je dugotrajan i komplikovan proces. BiH je u nedavnom izvještaju po lakoći poslovanja među 190 zemalja svijeta uvrštena na poražavajuće 184. mjesto. Jedan od problema s kojim se suočavaju kako domaći, tako i strani investitori jeste registracija i upis u Jedinstveni registar obaveznika indirektnih poreza.

Registracija kod Uprave za indirektno oporezivanje BiH podrazumijeva registraciju lica čiji oporezivi promet dobrima i/ili uslugama u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći iznos od 50.000 KM. Prema Zakonu o porezu na dodanu vrijednost  BiH, sva lica koja prvi put postaju ili mogu postati obaveznici dužna su UIO BiH podnijeti zahtjev za registraciju najkasnije do 20. u kalendarskom mjesecu po isteku mjeseca u kojem su ostvarila ili je vjerovatno da će ostvariti promet dobara ili usluga u iznosu koji je veći od 50.000 KM. Rok za registraciju lica koja obavljaju oporezivi promet na teritoriji BiH u sistem PDV u BiH je 15 dana od dana prijema zahtjeva s potpunom dokumentacijom.

Zakon jedno, praksa drugo

UIO BiH provodi upravni postupak registracije i upisa u Jedinstveni registar obveznika indirektnih/neizravnih poreza  temeljem dokumentacije dostavljene uz zahtjev od strane pravne ili fizičke osobe. Odluka po zahtjevu se donosi cijeneći: izvještaj sa terena dostavljen od službene osobe UIO BiH  koji se vrši na adresi koju je podnositelj zahtjeva prijavio kao svoje sjedište, evidencije sa kojima UIO BiH raspolaže u svojim bazama podataka, dokumentaciju koja je priložena uz zahtjev i pismene i  usmene izjave vlasnika, direktora, računovođe u vezi obavljanja prijavljene djelatnosti”,za Business Magazine kaže Ratko Kovačević, potparol UIO BiH.

Međutim, u praksi se na PDV registraciju čeka mjesec dana, a nekada i više. Naime, kako nam je rekao jedan naš privrednik, koji je uredno podnio zahtjev da se mu se za registriranu firmu izda PDV broj, inspektorica koja je došla u kontrolu njegove kompanije rekla mu je da PDV broj ne može dobiti dok ne dobije ili ne izda fakturu da se u Upravi za indirektno oporezivanje BiH uvjere da firma spada u obaveznike PDV-a. Uglavnom, i nakon nekoliko mjeseci čeka na PDV broj.

Ovu praksu je potvrdio i Kovačević koji kaže da u slučajevima postojanja sumnje da li će podnositelj zahtjeva  u kalendarskoj godini ostvariti oporezivi promet  traži se i dodatna dokumentacija iz koje se može vidjeti da je podnositelj zahtjeva poduzeo vidljive aktivnosti koje su usmjerene na obavljanje poslovne djelatnosti među kojima može biti i faktura.

Upravo ovo pravi problem domaćim i stranim investitorima jer dodatno produžuje proceduru registracije. Mubera Brković, tim lider Radne grupe za poreze i fiskalnu politiku Vijeća stranih investitora u BiH i direktorica kompanije PwC u izjavi za Business Magazine kaže da su članice Vijeća stranih investitora u BiH davno identificirale probleme u postupku registracije za PDV i kroz Bijelu Knjigu dale određene preporuke za rješavanje problema. Dodaje, da iako je prvobitni Pravilnik o registraciji PDV obaveznika  pretrpio određene izmjene i UIO BiH unaprijedila neke od internih procedura i riješila neke organizacione probleme, te izmjene nažalost nisu donijele željeno poboljšanje u proceduri i dužini trajanja postupka registracije PDV obveznika.

„Ovakvom stanju uveliko doprinose nejasne i neprecizne odredbe Zakona o PDV-u i Pravilnika o registraciji PDV obveznika. Naime, prema članu 57. stav 1. Zakona o PDV-u , svako lice čiji oporezivi promet dobrima ili uslugama i promet dobrima oslobođen uz kredit u prethodnoj godini prelazi ili je vjerovatno da će preći prag od 50.000 KM, dužno je da se registrira kao porezni obveznik. Kompanije u postupku registracije dokazuju da je propisani prag pređen, obično tako što izdaju fakturu na iznos jednak ili veći od 50.000 KM, dok vjerovatnoću da će propisani prag biti pređen dokazuju postojanjem zaključenog ugovora o poslovnoj saradnji, čiji sadržaj cijeni UIO BiH i vrlo često preispituje ugovorene uslove i zahtjeva dodatne informacije i dokaze, izlazi na teren da potvrdi postojanje obveznika na registrovanoj adresi i sl. Sve navedeno doprinosi da procedura registracije za PDV i dalje traje neopravdano dugo. Međutim, najveći problem je taj što se u postupku zahtijevaju dodatni dokumenti i informacije, koji čak Pravilnikom nisu ni navedeni u spisku potrebne dokumentacije, čime se produbljuje problem pravne nesigurnosti“, pojašnjava Brković.

Proces poskupljuje investiciju

Ono što privredni subjekt može uraditi je  podnijeti zahtjev za dobrovoljnu registraciju. UIO BiH će i u postupku rješavanja po zahtjevu za dobrovoljnu registraciju ispitivati namjeru obaveznika da kontinuirano obavlja oporezivu djelatnost, zahtijevati propisanu i dodatnu dokumentaciju.

„Pred ostalih uslova, UIO BiH će u postupku dobrovoljne registracije za PDV donijeti zaključak kojim se od obveznika kao mjera osiguranja traži garancija u vidu bankovne garancije ili gotovinskog depozita. Problem je što će gotovinski depozit biti prihvaćen samo ukoliko podnosilac zahtjeva za registraciju nije u mogućnosti obezbijediti bankovnu garanciju, odnosno kada obveznik dostavi potvrdu banke da mu ova nije u mogućnosti izdati bankovnu garanciju. Sve navedene procedure prolongiraju i poskupljuju postupak registracije“, dodaje Brković.

Iz UIO ističu da žalbi o ovom pitanju nije bilo. Međutim, Brković ističe da neblagovremena registracija povlači nemogućnost odbitka ulaznog poreza.

„Investitor koji se ne uspije blagovremeno registrirati za PDV nije u mogućnosti odbiti ulazni porez, koji je primio i platio po fakturama dobavljača za nabavljena dobra i usluge. U pravilu se radi o značajnim nabavkama u periodu početnog investiranja, te PDV koji obveznik  ne može odbiti kao ulazni porez zbog neblagovremene registracije predstavlja dodatni trošak i poskupljuje investiciju“, ističe Brković.

Pravna nesigurnost rizik za poslovanje

Registracija PDV-a samo je jedan od primjera problema s kojima se suočavaju investitori. Visoka stopa poreza, parafiskalni nameti, nepreciznost i nedorečenost zakona, još ako na to dodamo trenutnu ekonomsku i političku situaciju, možemo se slobodno zapitati kakva će biti budućnost stranih investicija u narednom periodu. Pravna sigurnost je jedan od najvažnijih faktora kada investitor odlučuje da li će u nekoj zemlji investirati svoj kapital. Prema rezultatima ispitivanja koje Vijeće stranih investitora u BiH kontinuirano provodi, pravna nesigurnost je pored političke nestabilnosti najveći rizik za poslovanje u BiH. Nažalost, unatoč inicijativama stranih investitora i domaćih privrednika, velikih pomaka kada je riječ o ovom pitanju nije bilo. Niti se štite strana niti domaća ulaganja, zakoni se ne unapređuju, ali i čak i u slučaju dobrih zakonskih rješenja postavlja se pitanje njihove pravilne provedbe. Kada se sve sabere, jasno je zašto smo onda na dnu svjetske ljestvice po pitanju lakoće poslovanja i zašto smo percipirani  kao investiciono nedovoljno popularna destinacija.

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here