Javna je tajna da se u Bosni i Hercegovini u državnu službu može ući isključivo putem stranačkih ili familijarnih veza, koje su najčešće međusobno isprepletene. Za one koji ne posjeduju barem jedan od tih aduta, zapošljavanje u državnoj instituciji ili kompaniji je apsolutno nemoguća misija, pa makar se radilo o dokazanom vrhunskom stručnjaku. Istina, javni konkursi za prijem u državnu službu uglavnom se uredno raspisuju, sa ciljanim kriterijima koji favoriziraju unaprijed odabrane kandidate, a za definitivnu eliminaciju mogućnosti bilo kakvih komplikacija u realizaciji zacrtanog scenarija služe interne komisije koje u direktnom sučeljavanju sa aplikantima koji uđu u “uži izbor“ vrše konačan “odstrijel“ svih nepodobnih aspiranata na određeno radno mjesto.
Potvrde o iskustvu
Da bi se nepopravljivim idealistima otežala i sam prijava na konkurs za zapošljavanje u javnim institucijama i kompanijama, kao dokaz o radnom iskustvu ne priznaje im se potvrda zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje, kojima je evidencija u vezi sa profesionalnom karijerom građana BiH osnovna i praktično jedina svrha postojanja, već isključivo uvjerenje navodnih bivših poslodavaca. U javnim konkursima za prijem u državnu službu, naime, mahom se decidno upozorava da se “uvjerenje Zavoda PIO, odnosno Porezne uprave, neće smatrati valjanim dokazom o vrsti i dužini radnog iskustva“. Drugim riječima, država ne vjeruje vlastitoj dokumentaciji, već isključivo u potvrde koje aplikant teoretski može izdati i samome sebi, što, uz otvaranje prostora za takve i slične mahinacije, brojne nezaposlene ostavlja bez šanse da i pokušaju tražiti posao u državnoj službi jer im bivši poslodavci iz različitih razloga ne žele izdati traženo uvjerenje (što im i nije zakonska obaveza) ili, pak, što više ne postoje kao poslovni subjekt.
U agencijama za državnu službu, međutim, ne vide ništa sporno u postojećoj praksi te, fokusirajući se na aplikante sa visokom stučnom spremom, tvrde da se u konkursima koje raspisuje ta institucija kao validan dokaz o radnom iskustvu priznaju i uvjerenja entitetskog Zavoda PIO ili Porezne uprave.
“U skladu sa odredbama člana 16. Pravilnika o karakteru i sadržaju javnog konkursa, načinu provođenja intervjua i obrascima za provođenje intervjua, kao dokaz o radnom iskustvu mogu se dostaviti:
- a) potvrde ili uvjerenja poslodavca ili poslodavaca kod kojih je kandidat radio ili radi, koja moraju biti precizna i detaljna, odnosno na kojima trebaju biti podaci o tome na kojim je poslovima kandidat radio – naziv radnog mjesta, jesu li to poslovi visoke stručne spreme/visokog obrazovanja, koliko dugo je obavljao navedene poslove, opis poslova, navesti jasno preciziran period radnog angažiranja na radnim zadacima;
- b) uvjerenje o činjenicama iz matične evidencije nadležne institucije za penzijsko i invalidsko osiguranje, uz obavezno dostavljanje potvrde koja razjašnjava šifre zanimanja iz uvjerenja, tako da se na osnovu ovih dokumenata može utvrditi da li je kandidat radio na poslovima za koje se traži visoko obrazovanje i koliko dugo, odnosno da posjeduje traženo radno iskustvo;
- c) pismo preporuke ili druga slična isprava ukoliko sadrži sve elemente potvrde ili uvjerenja iz stava 1 tačka a) ovog člana.
Dakle, nije tačna Vaša tvrdnja da se priznaju samo potvrde bivših poslodavaca, već je kao jedan od dokaza, kao što je navedeno u spomenutom članu Pravilnika, predviđeno upravo i uvjerenje o činjenicama iz matične evidencije nadležne institucije za penzijsko i invalidsko osiguranje, uz obavezno dostavljanje potvrde koja razjašnjava šifre zanimanja iz uvjerenja“, decidno u izjavi za Business Magazine poručuju iz Agencije za državnu službu BiH, a na sličan način koliziju između teorije i prakse komentiraju i iz istoimene institucije na federalnom nivou.
“U procedurama javnih konkursa, u pogledu dokazivanja stečenog radnog staža na poslovima VSS najpouzdaniji dokaz o radnom stažu u struci je potvrda koja u smislu člana 169. stav 3. Zakona o upravnom postupku FBiH ima snagu javne isprave, a koje prema službenoj evidenciji, koju je dužan voditi, izdaje poslodavac ili poslodavci kod kojih je kandidat radio ili radi. U vezi s tim, u tekstu javnog konkursa se i navodi: ‘Kandidati koji nisu izuzeti od polaganja ispita općeg znanja dužni su uz prijavu na javni konkurs dostaviti dokaz o radnom stažu u struci nakon sticanja visoke stručne spreme, u skladu sa uslovima iz konkursa, na propisanom obrascu’, što je u skladu sa članom 4. stav 4. Uredbe o uslovima, načinu i programu za polaganje ispita općeg znanja i stručnog ispita za kandidate za državnu službu u Federaciji BiH. Budući da većina kandidata koji nisu položili ispit općeg znanja na javne konkurse koje Agencija objavljuje konkurišu nakon obavljenog pripravničkog ili volonterskog staža ili stručnog osposobljavanja bez zasnivanja radnog odnosa koji traje jednu godinu, s ciljem olakšavanja dostavljanja dokaza o tako ostvarenom iskustvu, Agencija je propisala obrazac uvjerenja.
Međutim, prilikom ocjene dostavljenih dokaza o ispunjavanju uslova konkursa u pogledu radnog staža, Agencija u svakom pojedinačnom slučaju fleksibilno cijeni dostavljene dokaze i ukoliko oni sadrže sve relevantne podatke, iz kojih se sa sigurnošću može utvrditi ukupno ostvareni radni staž i to na poslovima svoje struke nakon sticanja VSS, čak i kada oni nisu dostavljeni u formi obrasca uvjerenja, Agencija ih prihvata kao valjane dokaze.
Potvrde Porezne uprave ili Zavoda PIO prihvataju se ukoliko sadrže podatke u kojoj struci i u kojem periodu je kandidat ostvario u istim evidentirani radni staž, a za koji su plaćeni porezi i doprinosi. Navedeno je odgovor i na Vaš upit koja je preporuka, odnosno kako da postupe kandidati kojima poslodavac uskraćuje izdavanje potvrde o radnom stažu ili poslodavac više ne egzistira. Dakle, oni mogu dostavljati sve one dokaze o radnom stažu koji su izdati od pravnih i fizičkih subjekata registrovanih u skladu sa zakonom, pa tako i od Porezne uprave i Zavoda PIO“, kažu za naš magazin iz Agencije za državnu službu FBiH.
Da ne trebamo vjerovati vlastitim očima, odnosno tekstovima javnih konkursa, uvjeravaju nas i iz Suda Bosne i Hercegovine, u čijim Smjernicama za kandidate koji se prijavljuju na oglase pred Sudom BiH doslovno piše da se “kao dokaz o radnom iskustvu (u struci, zvanju, relevantnom radnom iskustvu) mogu dostaviti potvrde ili uvjerenja poslodavca ili poslodavaca kod kojih je kandidat radio ili radi, koja moraju biti precizna i detaljna, odnosno na kojima treba da budu podaci o tome na kojim je poslovima kandidat radio – naziv radnog mjesta, da li su to npr. poslovi visoke stručne spreme/visokog obrazovanja ili srednje stručne spreme, koliko dugo je obavljao navedene poslove, precizan opis poslova radnog mjesta, navesti jasan period radnog angažovanja na radnim zadacima“. U Smjernicama se također napominje da “uvjerenje izdato od strane PIO-a o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji ne može biti prihvaćeno kao validan dokaz bez potvrde PIO-a gdje je navedena šifra zanimanja uz obrazloženje šifre zanimanja“.
“Kako je to naznačeno i u Smjernicama, kao relevantan dokaz o radnom iskustvu može se prihvatiti PIO uvjerenje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji, zajedno sa potvrdom PIO-a sa navedenom šifrom zanimanja uz njeno obrazloženje.
Zakonom o radu u institucijama BiH propisano je, kao uslov za učestvovanje u konkursnoj proceduri, dostavljanje potvrde o radnom iskustvu, a ne o radnom stažu. Međutim, Sud BiH priznaje PIO potvrdu o radnom stažu onda kada sadrži obrazloženje šifre iz kojeg je konkursna komisija u mogućnosti ocijeniti da li kandidat posjeduje relevantno poslovno iskustvo koje je potrebno za radno mjesto za koje je raspisan javni oglas.
Podsjećamo da falsifikovanje isprave, kako je to entitetskim propisima regulisano, predstavlja krivično djelo za koje se može izreći novčana kazna ili kazna zatvora“, objašnjavaju za naš magazin iz Suda BiH.
Jedina relevantna institucija u kojoj priznaju da se propisana “pravila igre“ u vezi sa dokazivanjem radnog iskustva baš i ne poštuju tako striktno kako to tvrde naši prethodni sagovornici, jeste Agencija za državnu upravu Republike Srpske.
“Zakonom o državnim službenicima, pored ostalog, regulisan je i postupak zapošljavanja i postavljenja državnih službenika i namještenika u republičkim organima uprave. Pravilnikom o jedinstvenim pravilima i proceduri javne konkurencije za zapošljavanje i postavljenje državnih službenika, utvrđen je postupak provođenja javne konkurencije i izbor kandidata, kao i druga pitanja vezana za zapošljavanje i postavljenje državnih službenika.
Jedan od dokaza koje su kandidati obavezni dostaviti jeste uvjerenje ili potvrda o radnom iskustvu u traženom stepenu obrazovanja. U praksi se susrećemo sa različitim pravnim situacijama, kao naprimjer i situacije koje ste naveli u dostavljenim pitanjima.
U suštini, u toku postupka kandidati dokazuju radno iskustvo u traženom stepenu obrazovanja, tako da dokumenti koji sadrže sve elemente potvrde/uvjerenja, odnosno dokumenti u kojima je decidno navedeno sljedeće: osnovni podaci, stručna sprema predviđena za konkretno radno mjesto, period angažovanja, ostali relevantni podaci za dokazivanje traženog radnog iskustva, smatraju se relevantnim u postupku.
Preporuka konkursnih komisija jeste da se uvjerenja izdata od nadležnih službi Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje o podacima registrovanim u matičnoj evidenciji, uz potvrdu Fonda u kojoj je navedena i razjašnjena šifra zanimanja – priznaju kao dokaz“, naglašava u izjavi za naš magazin Nikola Radeta, v.d. direktor Agencije za državnu upravu RS.
Nema pritužbi
Zbog čega se u konkursima za prijem radnika u državnu službu kao dokaz o radnom iskustvu preferiraju potvrde ranijih poslodavaca, a ne PIO izvodi u kojima su precizirani svi detalji u vezi sa radnim iskustvom aplikanata te koliko je osnovan utisak da se na taj način dodatno podstiče nezakonito zapošljavanje, dileme su u vezi sa kojima iz Agencije za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije BiH za Business Maganine odgovaraju uz napomenu da “Agencija do sada nije imala prijave koje se odnose na eventualno lažiranje potvrda ili bilo kakvih malverzacija u vezi sa predajom potvrda kojima se dokazuje radno iskustvo prilikom predaje aplikacije za zapošljavanje u nekoj od državnih institucija“.
“Lažiranje potvrda o radnom iskustvu, ali i lažiranje bilo kakve druge dokumentacije, predstavlja krivično djelo, te svaka radnja koja se može dovesti u vezu s tim podliježe primjeni Krivičnog zakona BiH. Ukoliko eventualno postoje takve indicije, prijavu je potrebno podnijeti ili ovoj agenciji ili drugim nadležnim institucijama.
S druge strane, kada je riječ o zapošljavanju u institucijama BiH, ono se bazira na provođenju javnog konkursa za koji je zadužena Agencija za državnu službu BiH kada je riječ o državnim institucijama, dok entitetske agencije ovakvu proceduru provode u entitetima. Ove institucije uređuju pravni status državnih službenika u ministarstvima, samostalnim upravnim organizacijama i upravnim organizacijama u sastavu ministarstava, kao i drugim institucijama BiH osnovanim posebnim zakonom ili kojima je posebnim zakonom povjereno obavljanje poslova uprave. Osim toga, za svaku konkursnu proceduru formira se ad hoc jedinstvena komisija za izbor koju imenuju nadležna agencija za državnu službu, koja je odgovorna za zakonito provođenje cjelokupnog procesa provjere stručnosti kandidata i dokumentacije koju predaje.
Opće i posebne uvjete kandidat dokazuje dostavljanjem taksativno nabrojane dokumentacije tražene tekstom oglasa ili druge neophodne dokumentacije koja se dostavlja u originalu ili ovjerenoj kopiji“, podsjećaju iz Agencije.
