Saputo Inc. je porodična kanadska kompanija sa sjedištem u Montrealu koja proizvodi, prodaje i distribuira široku paletu mliječnih proizvoda, uključujući sir, tekuće mlijeko, pasterizirano mlijeko, vrhnje i ostale mliječne prozvode. Jedan je od deset najboljih prerađivača mlijeka u svijetu. Nakon rasta u matičnoj regiji Quebec, kompanija se proširila pretežno spajanjem i preuzimanjem. Njegovi se proizvodi prodaju u više od 40 zemalja svijeta. Izvan Kanade, Saputo djeluje u Sjedinjenim Američkim Državama, Argentini, Australiji i Velikoj Britaniji, te je u ovim zemljama među vodećim proizvođačima i prerađivačima mlijeka. Oko polovice njegovih prihoda dolazi od operacija u SAD-u. U 2020. godini Saputo je ostvario prihode od 14,943 milijardi kanadskih dolara, te je upošljavao 16.800 ljudi. Izvršni predsjednik kompanije je sin osnivača Lino Saputo, a potpredsjednik i izvršni direktor je njegov sin Lino A. Saputo Jr.
Novi početak u Kanadi
Početkom 1950-ih sicilijanski majstor sira Giuseppe Saputo i njegov najstariji sin Frank dolaze u Montreal, Kanada, uvjereni da je to savršena zemlja u kojoj će obezbijediti bolji život svojoj porodici nakona Drugog svjetskog rata. Radeći kao fizički radnik, Saputo je do 1952. godine zaradio dovoljno novca da u Kanadu dovede svoju ženu Mariju i njihovo osmero djece. Njihov sin Emanuele, kojeg su svi zvali Lino, tada je imao 17 godina te je upravo završio srednju školu. Bojeći se da mu je otac izgubio dostojanstvo kao radnik, Lino ga je 1954. godine ohrabrio da uspostave malu operaciju proizvodnje mozzarella sira za gradske italijanske zajednice.
“Znao sam da bi mogao učiniti mnogo bolje za sebe, pa sam sa ušteđenih 500 dolara počeo proizvoditi sir u uglu koji smo iznajmili u sirani u centru grada”, kazao je Lino u intervjuu za Financial Post.
Početna proizvodnja bila je ograničena na samo deset kilograma dnevno. Lino je sam preuzeo brigu o dostavi, koristeći svoj bicikl. Međutim, u roku od nekoliko mjeseci porodica je kupila svoj prvi kamion, a do 1957. godine potražnja za sirom porodice Saputo toliko je porasla da su osnovali vlastitu tvornicu u predgrađu Montreala St. Leonard.
Do kraja 1960-ih, prodaja Saputa proširila se izvan Quebeca, u Ontario i regije Maritimes, iako je većina proizvodnje kompanije ostala usmjerena na tržište Montreala. S ciljem podupiranja ekspanzije, Saputo je počeo sa akviziranjem brojnih mljekara u Quebecu 1970. godine. Do tada je Lino Saputo preuzeo dužnost predsjednika kompanije, nakon što se Giuseppe Saputo penzionisao 1969. godine.
Kompanija se nastavila širiti na nacionalnom nivou dodajući operacije u Manitobi i New Brunswicku. Do kraja 1970-ih Saputo je već postao vodeći kanadski proizvođač mozzarelle, osvojivši na kraju više od jedne trećine tržišta. Ova pozicija je podržana kupovinom pogona za proizvodnju sira u Ontariju 1981. godine. U isto vrijeme, Saputo je izgradio novu tvornicu za sebe u Mont Laurieru kako bi podržao njezin rast u svojoj matičnoj regiji Quebec. Godine 1984. kompanija je kupila novi pogon u Saint-Hyacintheu specijaliziran za pretvaranje tekuće sirutke-nusproizvoda u proizvodnji sira kompanije u proteine sirutke i laktozu koje koristi prehrambena industrija.
Saputo je dugo tražio ulazak na američko tržište. To proširenje ometao je incident početkom 1960 -ih. Naime 1964. godine, šef mafije iz New Yorka Joseph Bonanno, pokušao je steći kanadsko državljanstvo kako bi izbjegao američko gonjenje, te je u tu svrhu uvjerio Giuseppea Saputa da mu proda dio porodičnog posla. Ipak, porodica Saputo tvrdila je da nije bila svjesna ugleda Bonanna, te su otkazali dogovor čim su saznali za Bonannove veze s mafijom. Ipak, kompanija je dugo živjela u sjeni navodne veze s Bonannom, a 1972. godine u kompaniju je upala i policija Montreala. Međutim, policija nije pronašla dokaze o povezanosti s mafijom.
Ipak, početkom ove godine istražni program Radio-Kanade Enquete objavio je kako je Lino ipak tokom 1960-ih i 1970-ih bio u tajnoj poslovnoj vezi s Bonnanom, pozivajući se na memoare i jednog i drugog, mišljenje sudija i neke policijske dokaze.
„Enquete me pokušao učiniti krivim prijavljujući takozvane veze između mene i italijanske mafije. Ovaj izvještaj me tjera da ponovim ono što ponavljam decenijama: ja sam osoba od integriteta i poštenja, a to sam oduvijek i bio. Znam da nemam za šta kriviti sebe i nikad se nisam povezivao s organiziranim kriminalom”, kazao je Lino Saputo u saopćenju.
Saputo je uspio ući na tržište SAD-a, 1988. godine,otkupivši tvornicu sira u Vermontu i sir Jefferson, koji se nalazi u Hancocku u Marylandu. Ipak, Kanada je ostala primarni fokus kompanije u ranim 1990-im, gdje je domaće poslovanje podržano otvaranjem novog sjedišta, proizvodnog i distribucijskog pogona u Saint-Leonardu.
Mozzarella je ostala središnja linija proizvoda kompanije i do sredine 1990-ih. Ipak, kako se suočila s novim stoljećem i nadolazećim krajem trgovinskih prepreka koje je kanadska vlada postavila radi zaštite mliječne industrije u zemlji, Saputo je pokrenuo novu, agresivniju strategiju širenja.
Godine 1996. kompanija je kupila Fromages Caron sa sjedištem u Beloeilu u Quebecu, dajući joj novu distribucijsku granu specijaliziranu za uvozne specijalitete od sira, a posebno francuske sireve poput briea i camemberta.
Sljedeći cilj Saputa bio je kanadski Ault Foods, proizvođač sira i maslaca. Međutim, Saputovu ponudu od 360 miliona američkih dolara Ault je odbio kao prenisku, koji je umjesto toga prihvatio ponudu italijanskog Parmalata. Kao odgovor, Saputo se potpuno okrenuo novom tržištu, otkupivši Crémerie des Trois Rivières, također sa sjedištem u Quebecu. Ta je akvizicija omogućila Saputu da proširi svoje poslovanje na tržište svježih mliječnih proizvoda, uključujući tekuće mlijeko i tržište smrznutih mliječnih proizvoda.
Izlazak na berzu
Nakon što je osujećen u drugom pokušaju sticanja kanadske kompanije Ault Foods, Saputo je akvizitorsko oko usmjerio na američko tržište. Krajem 1997. godine kompanija je postigla dogovor o kupovini Stella Foodsa iz Illinoisa od jedinice Bass Brothers Specialty Foods Corporation za 563 miliona američkih dolara. U cilju da plati za sticanje, Saputo je kao Saputo Group Inc. izašao na berzu u Toronto, što je bila jedna od najuspješnijih inicijalnih javnih ponuda u zemlji te godine. Kao rezultat toga, porodica Saputo smanjila je svoj udio u kompaniji na samo 70 posto. Međutim, u tom je procesu Lino Saputo postao jedan od najbogatijih ljudi Kanade.
Akvizicija kompanije Stella Foods ne samo da je Saputu dala niz novih robnih marki, uključujući Stellu, Frigo, Dragone i druge, već je i utrostručila Saputo u veličini – vrijednost prodaje premašila je 1,5 milijardu kanadskih dolara, a u SAD-u je postao vodeći proizvođači sira, s tržišnim udjelom od devet posto.
Nagon Saputa da učvrsti svoju poziciju jedne od vodećih sjevernoameričkih kompanija za proizvodnju mliječnih proizvoda doveo ga je u američku prijestonicu sira Wisconsin kupovinom Avonmore Cheese Inc. i Waterford Food Products, koji su prije bili dio irske Avonmore Waterford Group (kasnije Glanbia plc). Kupovinom za 36 miliona američkih dolara, ostvareno je više od 180 miliona američkih dolara novih prihoda, te je potaknuta Saputova italijanska proizvodnja sira i dodane su operacije proizvodnje sastojaka hrane, uključujući proizvode u prahu i kondenzirano mlijeko. Saputo je nastavio svoju akvizicijsku kampanju 1998. godine kupujući Riverside Cheese and Butter sa sjedištem u Trentonu u Ontariju i Bari Cheese Ltd., italijanskog proizvođača specijalnih sireva sa sjedištem u Vancouveru.
Saputo je počeo tražiti nove akvizicije 1999. godine, s posebnim interesom za konsolidaciju svog udjela na američkom tržištu mozzarelle-taj je segment sira postao posebno atraktivan, zbog sve veće popularnosti pizze, kao i zbog rastuće tendencije vremenski ograničenog pritiska potrošača da se okrenu smrznutoj i drugoj pripremljenoj hrani, uključujući pizzu i lazanje.
Bez obzira na to, sljedeća Saputova akvizicija dovela ga je u novu kategoriju proizvoda. Uz podršku Société Generale de Financement du Quebec (SGF), Saputo je odigrao ulogu bijelog viteza kada je pristao na kupnovinu Culinar Inc. iz Quebeca za 282 miliona američkih dolara, pobijedivši suparničku ponudu međudržavnih pekara, koje kontrolira Ralston Purina. Akvizicija Culinar dala je Saputu prvi okus peciva, uključujući vodeću kanadsku marku Vachon. Dogovor je također dodao još 315 miliona američkih dolara godišnjoj prodaji Saputa.
U isto vrijeme, Saputo, koji je zbog svog gotovo 40 posto udjela na kanadskom tržištu zaslužio nadimak “Mozzarella King”, nastavio je širiti svoju ponudu izvan te osnovne linije proizvoda. U januaru 2000. godine kompanija je napravila korak u tom smjeru plativši 20 miliona američkih dolara za kupovinu Quebeckog Cayer-JCB-a kako bi pristupila stručnosti te kompanije u proizvodnji sireva u evropskom stilu, uključujući havarti, brie, feta i kozje sireve.
Poduzeće za mlijeko 2001. godine dobilo je sasvim drugu mjeru kada je Saputo za 400 miliona američkih dolara kupio bivšu mliječnu zadrugu Dairyworld Foods sa sjedištem u Vancouveru. Taj je posao povećao prihode kompanije u iznosu od tri milijarde dolara, čime je postala peta najveća mliječna grupa u Sjevernoj Americi. Saputova australska podružnica, Warrnambool Cheese and Butter Factory Company Holdings Limited (“WCB”) kupila je svakodnevni posao sa sirom (“EDC Business”) kompanije Lion-Dairy & Drinks Pty Ltd sa sjedištem u Viktoriji, Australija 2015. godine. Ova akvizicija omogućila je WCB -u da poveća svoju prisutnost u segmentu svakodnevnih proizvoda od sira u Australiji s jakim tržišnim pozicijama u ovom segmentu. Saputo je 2018. godine stekao djelatnost Murray Goulburn Co-Operative Co. Limited sa sjedištem u Australiji. Sticanjem ovog uhodanog igrača u industriji, Saputo je postao najbolji prerađivač mlijeka u Australiji.
U maju 2021.godine Saputo je kupio Bute Island Foods Ltd. sa sjedištem u Velikoj Britaniji. Ovaj akvizicija omogućila mu je da proširi svoj uticaj i ubrza rast u području alternativa mliječnim proizvodima. Sve ove akvizicije doprinijele su tome da Saputo od početnih 10 kilograma sira dnevno, danas pretvara približno 11 milijardi litara mlijeka godišnje u razne mliječne proizvode za kupce i potrošače.
Kultiviranje osjećaja pripadnosti
Porodične vrijednosti od početka su srce kulture kompanije. Saputova historija započela je s Linovim roditeljima, a nastavlja se i danas sa njegovim sinovima, Joeyem i Linom mlađim. Ove porodične vrijednosti dijele svi zaposlenici kompanije. Lino se prema njima odnosi s najvećim poštovanjem. Njegovi zaposlenici rade s njim, a ne za njega. Redovno posjećuje svoje pogone i potrebno je vrijeme da se upozna sa svakim u organizaciji.
„Moj otac je želio učiniti više od pružanja posla ljudima, želio je da ljudi rastu u našoj kompaniji“, kaže Lino Saputo Jr.
Nadahnuti ocem, Linovi sinovi pridružili su se porodičnom poslu. Lino je vjerovao da će Lino Junior biti prikladan nasljednik na čelu kompanije. Upravnom odboru predložio je nekoliko imena, uključujući i sinovo.Okružen vještim ljudima, znao je da će napraviti pravi izbor. Godine 2004., nakon procesa intervjua, Lino A. Saputo Junior imenovan je za predsjednika i glavnog izvršnog direktora. Onog dana kad su predane ovlasti, Lino je sinu dao samo jedno uputstvo:
„Morate nastaviti svakodnevno upravljati kompanijom uvijek je poboljšavajući. Nikada ne smijete mijenjati kulturu kompanije. Morate visoko cijeniti naše zaposlenike i njegovati porodičnu kulturu“, kazao je Lino Saputo stariji.
