Formiranje zajedničkog zapadnobalkanskog tržišta bilo je jedna od glavnih tema osmog samita Berlinskog procesa održanog početkom jula u Berlinu, diplomatske inicijative pokrenute 2014. godine sa ciljem jačanja regionalne saradnje i ubrzavanja evropskog puta zemalja regije. Ključnu ulogu u realizaciji tog cilja, koji podrazumijeva slobodno kretanje ljudi, robe, usluga i kapitala, koje bi trebalo biti postignuto do 2024. godine, ima Sekretarijat Centralnoevropskog sporazuma o slobodnoj trgovini (CEFTA), čiji direktor Emir Đikić u razgovoru za Business Magazine pojašnjava kakva je trenutna slika regije u kontekstu međusobnog ekonomskog otvaranja i povezivanja te koliko krupnim koracima Zapadni Balkan ide ka zajedničkom regionalnom tržištu koje bi ga u konačnici trebalo značajno približiti i Evropskoj uniji.
BM: Prezentirajući rezultate CEFTA u Berlinu, kao poseban iskorak istaknuli ste Zelene koridore. Na koji način ustvari funkcionira taj koncept i kako izgledaju rezultati tog modela izraženi jezikom brojeva, prvenstveno u smislu obima prometa preko zelenih graničnih prelaza, ali i skraćenja perioda čekanja na granicama)?
ĐIKIĆ: Zeleni koridori uspostavljeni su u vrijeme epidemije korona virusa sa ciljem da se omogući nesmetan protok medicinskih sredstava i osnovnih prehrambenih proizvoda u cijelom regionu, uprkos tadašnjem zatvaranju granica.
Koncept funkcionira na način da ukoliko kamion prevozi dogovorena medicinska sredstava i osnovnu robu, svi relevantni učesnici na Zelenim prelazima, poput carina, fitosanitarnih i veterinarskih inspekcija ili inspekcija za hranu, dobijaju podatke o tome unaprijed putem sistema za elektronsku razmjenu podataka (SEED), prije nego što pošiljka stigne. Na taj način odgovarajuće provjere se mogu odraditi unaprijed, kako bi se osigurao prioritetni prelazak takvih kamiona.
Trenutno, u prosjeku mjesečno oko 61.000 kamiona koristi Zelene prelaze, a oko 13.000 prioritetni prelazak.
BM: U kojoj mjeri je izvjesno da će Zeleni koridori između CEFTA zemalja postati trajna kategorija i kakve su šanse za proširivanje tog modela (makar i djelimično modificiranog) i na Evropsku uniju?
ĐIKIĆ: Mi smo u maju ove godine proširili koncept na sve putne prelaze u regionu, trenutno uključujemo i željezničke prelaze, a planiramo u toku ove godine pilotirati sličan koncept sa Grčkom i Italijom, koji bi ubrzao povezivanje Zapadnog Balkana i EU u ovoj oblasti.
S obzirom da pandemija još uvijek traje, fokus je i dalje na neometanom protoku medicinskih sredstava, ali plan je iskoristiti koncept i za olakšavanje trgovine uopće – naprimjer, primijeniti isti princip na kvarljivu robu, voće i povrće, žive životinje i ekonomske subjekte od povjerenja (AEO).
BM: Koliko ste u cjelini zadovoljni efektima CEFTA – šta biste istaknuli kao najveće domete tog sporazuma, a šta su eventualna preostala “uska grla“ koja je nužno otkloniti?
ĐIKIĆ: Benefiti koje je CEFTA sporazum donio su višestruki, a neka istraživanja pokazuju da je trgovina u regionu dvostruko veća zahvaljujući CEFTA-i. Pojednostavljena i jednaka trgovinska pravila za sve učesnike, kao i ukidanje carina i kvota te uvođenje fleksibilnijih pravila porijekla, prvi su ostvareni rezultati.
Od ovih prvobitnih aktivnosti do danas, CEFTA strane su se obavezale na mnogo veći raspon aktivnosti, što ukazuje na potencijal koji CEFTA nudi regionu. Ovo se prije svega odnosi na dodatne protokole 5 i 6, koji predstavljaju okvir za olakšanje trgovine robom i uslugama. To za privrednike znači postepeno priznavanje dokumenata i licenci, rješavanje problema višestrukih kontrola i testiranja, brojnih dokumenata za stavljanje proizvoda u promet, elektronsku trgovinu i slično.
Svi mehanizmi koje razvijamo unutar CEFTA-e pravljeni po uzoru na EU mehanizme, tako da kompanije imaju priliku da “vježbaju utakmicu“ po evropskim pravilima. Ne smijemo zaboraviti ni krajnje korisnike – naše građane, koji dobijaju priliku da uživaju u većoj i kvalitetnoj ponudi roba i usluga.
Rješavanje necarinskih barijera ostaje jedan od ključnih izazova u trgovini, koje nastojimo prevazići kroz pojednostavljivanje trgovinskih postupaka i unapređenje okvira za rješavanje trgovinskih sporova.
BM: Problem s necarinskim barijerama konstantno je prisutan od početka primjene Sporazuma. Kako trenutno stoje stvari na tom planu – koliki napredak je ostvaren u međuvremenu i koje su najprisutnije necarinske barijere koje još uvijek otežavaju slobodnu trgovinu između zemalja regije (postoje li neke zemlje koje se u negativnom smislu ističu kada je riječ o toj vrsti problema)?
ĐIKIĆ: Necarinske barijere su uobičajena prepreka trgovini u svijetu i region nije izuzetak.
Ako posmatrate kako se CEFTA razvijala tokom ovih 15 godina, vidjet ćete da se sistem trgovine mijenjao kako bi odgovorio na izazove barijera između CEFTA strana. Puno je urađeno na ovom planu, a značajan posao nas očekuje i u narednom periodu, fokusirajući se na dodatno olakšanje trgovine i unapređenje okvira za rješavanje trgovinskih sporova.
Kao tehničko tijelo koje podržava rad CEFTA Zajedničkog odbora, Sekretarijat nije u mogućnosti dati bilo kakve komentare kada su u pitanju konkretne barijere i strane na koje se odnose.
BM: Unatoč pozitivnim efektima primjene Sporazuma na bh. izvoznike i ekonomiju u cjelini, BiH kontinuirano bilježi deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni sa CEFTA zemljama, koji je u prošloj godini iznosio oko 500 miliona KM. Čime je prvenstveno uvjetovan taj negativni bilans i na čemu možemo temeljiti optimizam da će u skoroj budućnosti taj trend biti preokrenut u pozitivnom smjeru?
ĐIKIĆ: Cilj bilo kojeg sporazuma o slobodnoj trgovini, uključujući i CEFTA, jeste da putem pojednostavljenja procedura i smanjenja barijera doprinese ekonomskom rastu i razvoju partnera. Otvaranje tržišta je šansa, ali ujedno i odgovornost da ako želite biti uspješni, morate biti konkurentni, pratiti želje i zahtjeve potrošača te ponuditi jeftinije proizvode ili kvalitetnije po istoj cijeni.
Da li su, i u kojoj mjeri, proizvodi proizvođača iz BiH konkurentni na regionalnom tržištu, predmet je drugih analiza i svakako pitanje kome je potrebno posvetiti značajnu pažnju.
Ono što radi CEFTA uspostavljajem različitih okvira je da unaprijedi uslove za plasiranje proizvoda i usluga na svih sedam tržišta. Kao što sam već spomenuo ranije, do sada su ukinute carinske stope na trgovinu svim proizvodima, pojednostavljena su pravila za sticanje preferencijalnog porijekla i usvojen je pravni okvir za dodatno olakšanje trgovine proizvodima i uslugama. Trenutno, ključne aktivnosti su vezane za uspostavljanje procedura za priznavanje dokumenata koja prate proizvode, odnosno uslov su za pružanje usluga, što je ocijenjeno od strane privrede kao jedna od najvećih barijera trgovini.
Nadalje, radit će se na unapređenju sistema upravljanja rizikom, uvođenju koncepta trgovine bez papira, razmjeni svih informacija prije dospijeća pošiljke i druge aktivnosti, što će u krajnjem učiniti trgovinu jeftinijom, ali i smanjiti vrijeme čekanja na prelazima, a samim tim smanjiti troškove za privredu.
Sve spomenute aktivnosti su već utvrđene Akcionim planom za uspostavljanje zajedničkog regionalnog tržišta, a vjerujemo da će njihova uspješna realizacija značajno doprinijeti unapređenju ekonomskih pokazatelja – ne samo u BiH, već u cijelom regionu.
BM: Koliko smo u ovom trenutku blizu ili daleko od punog zaživljavanja zajedničkog regionalnog tržišta i koliko je ono uopće moguće s obzirom na međusobne političke odnose zemlja regije, koje su daleko od idiličnih, a čija je stabilizacija bitan preduslov bilo kakvih integracija?
ĐIKIĆ: Ekonomska integracija je dobar osnov i za uspješniju političku saradnju.
I pored političkih izazova sa kojima se region suočava, lideri Zapadnog Balkana su saglasni da je Zajedničko regionalno tržište odskočna daska za efikasniju regionalnu saradnju i bržu integraciju u EU.
Važno je istaknuti da integrisano tržište od 18 miliona ljudi postaje konkurentnije na evropskoj i globalnoj sceni, privlačnije za strane i međuregionalne investitore i moglo bi da donese dodatnih 6,7 posto rasta BDP-a u regionu.
Ideja o uspostavljanju Zajedničkog regionalnog tržišta pomoći će regionu u usvajanju standarda EU i približavanju jedinstvenom tržištu EU, a vjerujemo i pomoći prevazilaženju političkih izazova.
BM: Kao jedna od velikih manjkavosti CEFTA ispostavilo se nepostojanje mehanizma za rješavanje problema poput jednostranog kršenja Sporazuma za kakvim je posegnulo Kosovo uvođenjem stopostotnih carina na robu iz BiH i Srbije. Mogu li se očekivati određene korekcije Sporazuma kojima bi se obuhvatile i takve incidentne situacije?
ĐIKIĆ: CEFTA ima proceduru koja definira način rješavanja trgovinskih sporova između strana. Da bi mjera bila okarakterisana kao kršenje Sporazuma, odluku o tome konsenzusom mora donijeti Zajednički komitet.
Tačno je da trenutni sistem ima nedostataka koji su vezani za neophodnost postojanja konsenzusa, te da nijedna od strana nikada nije podnijela žalbu i da niti jedan slučaj nije riješen na takav način. Prepoznajući nedostatke, CEFTA strane su započele pregovore o uspostavljanju efikasnijeg mehanizma za rješavanje trgovinskih sporova među njima, s ciljem definiranja preciznijih procedura. Očekuje se da će pregovori uskoro biti okončani, što će biti značajan korak naprijed u daljem unapređenju trgovinskih odnosa u regionu.
