Sennheiser Electronic GmbH & Co. KG sa sjedištem u Hannoveru, Njemačka jedan je od vodećih svjetskih proizvođača audio opreme. Najveći dio prihoda Sennheisera dolazi od vrhunskih mikrofona i slušalica za profesionalnu i ličnu upotrebu, uključujući posebne slušalice za pilote i slušalice za pozivne centre i multimedijske aplikacije za uklanjanje buke. Sennheiser također proizvodi slušna pomagala i sisteme bežičnog emitiranja te opremu za konferencijske centre, muzeje i sajmove. Iako se otprilike 60 posto proizvodnje odvija u Njemačkoj, Sennheiser izvozi četiri petine ukupne proizvodnje, a Sjedinjene Američke Države su najveće izvozno tržište kompanije. Sennheiser je porodična kompanija, a na njenom čelu su Daniel i Andreas Sennheiser. U 2019. godini ostvarili su prihod od 756,7 miliona eura i upošljavaju 2.801 zaposlenika.
Od naučnika do poduzetnika
Početkom 1930.-ih, Fritz Sennheiser se suočio s odlukom kojim profesionalnim putem treba ići. Napustio je svoj san da postane pejzažni vrtlar, jer je znao da će potražnja za takvim uslugama u vrijeme ekonomske depresije biti vrlo ograničena, te je postao inženjer elektrotehnike. Studirao je valnu tehnologiju na Tehničkom univerzitetu Heinrich Hertz institutu u Berlinu. Godine 1938. Sennheiser je pratio svog profesora na Hannoverskom tehničkom univerzitetu, gdje mu je pomogao da osnuje novi istraživački institut za radiofrekvencijsku tehnologiju i elektroakustiku. Institut je radio na šifriranom prenosu jezika, te je razvio radio uređaje za njemačku vojsku. Sennheiser je doktorirao, a kasnije postao zamjenik šefa instituta. Tokom Drugog svjetskog rata zgrada instituta uništena je jakim bombardiranjem, a njegovih 50 uposlenika uselilo se u staru seosku kuću u Wennebostelu, gradiću sjeverno od Hannovera. Nakon poraza Njemačke 1945. godine, regiju Hannover okupirale su britanske savezničke snage. Britanska vojna uprava sva istraživanja u području radio frekvencija i kodiranja proglasila je krivičnim djelom, ali ponudila je Sennheiseru priliku da nastavi svoj rad u Cambridgeu u Engleskoj.
Sennheiser nije želio napustiti svoju zemlju i odbio je. S preostalih sedam zaposlenih u bivšem institutu, Sennheiser je odlučio započeti novi posao i osnovati privatno poduzeće. Godine 1945., svojom ušteđevinom kao početnim kapitalom, Sennheiser je u prostorijama bivšeg instituta osnovao radiomehaničarsku radionicu i istraživački laboratorij, koji je nazvao Laboratorium Wennebostel (Labor W).
Prvi proizvodi Labor W-a izrađeni su od sedam mjernih uređaja koje su Britanci ostavili u prostorijama instituta. Sennheiser i njegovo osoblje pretvorili su uređaje u voltmetre s ventilima, a prvu uspješna prodaja bila je u podružnici njemačkog proizvođača električnih uređaja Siemens u Hannoveru 1946.godine. Nakon toga, Labor W je preuzeo Siemens-ovu proizvodnju posebnog mikrofona DM 1 za radio stanice. Tokom poslijeratnih godina, Labor W razvio je dragocjeno znanje u mikrofonskoj tehnologiji koje je postavilo temelje uspješnog privatnog poduzeća.
Dvije godine nakon što je Sennheiserov tim istraživača počeo graditi DM 1 za Siemens, osmislili su vlastiti, poboljšani model, DM 2. Počevši od 1949. godine, kompanija je odlučila prodati patentirani model pod oznakom Labor W i uspostaviti potrebnu distribucijsku mrežu. Godinu kasnije Labor W predstavio je MD 3– “nevidljivi mikrofon , izuzetno tanak, sa malom glavom nije ometao pogled publike na lice izvođača kao što su to činili uobičajeni modeli, a nakon toga lansiran je mikrofon MD 4 koji je potiskivao povratne informacije i ambijentalnu buku. Glavni uspjeh bilo je predstavljanje reporterskog mikrofona MD 21, 1954. godine koji je bio bestseler među svjetskim radio i TV stanicama.Godine 1958. kompanija je pokrenula sistem bežičnog prenosa Mikroport, koji se sastojao od malog mikrofona i džepnog radio predajnika, a voditeljima TV emisija omogućio je slobodnije kretanje u studiju.
Zbog brzo rastuće potražnje vođene sve većim brojem TV i radio stanica Labor W je brzo rastao. Sennheiser, čiji je cilj u početku bio samo stvoriti izvor prihoda za sebe i svoje bivše saradnike, bio je više puta preplavljen vlastitim uspjehom. Nikada nije namjeravao zaposliti više od 100 zaposlenika. Međutim, taj je broj ubrzo nadmašen. Prodaja kompanije je naglo porasla, s otprilike pola miliona njemačkih maraka 1950.godine na gotovo deset miliona deceniju kasnije, a platni spisak kompanije narastao je sa 67 na 695 zaposlenika. Labor W postao je glavni dobavljač njemačke elektroničke industrije, prodajući svoje proizvode proizvođačima robnih marki kao što su Telefunken i Grundig. Kako bi smanjio ovisnost kompanije o svojim industrijskim klijentima, Labor W je svoje marketinške napore usmjerio na vlastitu robnu marku. Kompanija je 1958.godine preimenovana u Sennheiser Electronic.
Lansiranje vlastitog brenda
Sennheiserov posao s vlastitom robnom markom krenuo je tokom 1960-ih. Prodaja proizvoda s oznakom Sennheiser porasla je na približno dvije petine ukupne prodaje do 1966. i dosegla 50 posto do kraja decenije. Izvozno poslovanje počelo je napredovati, dosegnuvši otprilike jednu trećinu ukupne prodaje do 1969. godine.Za velik dio ovog uspjeha zaslužna su dva nova proizvoda koji su postali bestseleri-MD 421 dinamični studijski mikrofon i Sennheiserovi mikrofoni s kondenzatorskim pištoljem, koji su imali visoko usmjereni uzorak hvatanja koji je mogao hvatati zvuk u TV i filmskim studijima unutar ugla gledanja kamere, a pritom prigušiti ambijentalnu buku.
Sennheiser je 1968. godine na tržište slušalica ušao s HD414, prvim dinamičnim stereo slušalicama s “otvorenim” dizajnom. HD414 rezultat je eksperimenata u Sennheiser-u koji su doveli do potpuno novog dizajna slušalica. Do tada su slušalice imale zatvorenu kapsulu da izoliraju uho slušatelja od vanjske buke. Eksperimenti su pokazali da otvoreni dizajn koji dopušta takvu vrstu buke stvara prirodniji dojam zvuka.
Uspjeh kompaniji omogućilo je uvjerenje osnivača da njegovi inženjeri trebaju puno slobode za eksperimentiranje. Sennheiser je zaštitio ovu “slobodu igranja” svojih inženjera od stalnih napada njegovog menadžera prodaje koji ga je pritiskao da fokus kompanije bude isključivo na tržišnim proizvodima. Sennheiserov odjel za istraživanje i razvoj, finansiran s 11 posto ukupne prodaje, mogao je lako konkurirati onom velikih proizvođača potrošačke elektronike.
Početkom 1970.-ih Sennheiser je bio etablirani brend za visokokvalitetnu profesionalnu audio opremu poput mikrofona i slušalica. U vrijeme kada su japanski proizvođači potrošačke elektronike preplavili svjetsko tržište novom audio opremom po niskim cijenama, Sennheiser se odlučio držati politike kompanije da razvija inovativne nove proizvode visoke kvalitete.Kako bi osigurala budući rast, kompanija je počela širiti mrežu ovlaštenih distributera i prodajnih podružnica.Do kraja 1970.-ih bilo je 57 ovlaštenih zastupnika i prodajnih ureda za proizvode Sennheiser: 23 u Evropi, 25 u Aziji i devet u Sjevernoj Americi. Prodaja Sennheisera porasla je sa 18 miliona njemačkih maraka na 63 miliona do 1980.godine. Kompanija je 1976. godine transformirana u Sennheiser KG, komanditno društvo,sin osnivača Jörg Sennheiser postao je ograničeni partner,a 1982. godine preuzeo je dužnost izvršnog direktora.
Tokom 1980.-ih Sennheiserovi inženjeri predvodili su tehnologije bežičnog prenosa i smanjenja buke i usavršavali postojeće proizvodne linije. Početkom 1980.-ih kompanija je predstavila svoj prvi bežični vokalni mikrofon i džepni radio odašiljač i prateći prijemnik. Nova bežična tehnologija omogućila je potpunu slobodu na pozornici s besprijekornom reprodukcijom zvuka u živim scenskim emisijama poput mjuzikla.
Krajem 1980.-ih, konkurencija među proizvođačima audio opreme i rast troškova počeli su se pojačavati. Sennheiser je odgovorio ulaskom na nova tržišta s nizom inovativnih proizvoda i tehnologija, širenjem mreže inozemnih podružnica, intenziviranjem marketinške komunikacije, premještanjem proizvodnje u zemlje u kojima je radna snaga bila jeftinija i preuzimanjem jednog od konkurenata. Na zahtjev njemačke avio kompanije Lufthansa, Sennheiser je 1988. godine predstavio slušalice NoiseGuard za pilote. Tehnologija NoiseGuard smanjila je napola buku okoline kojoj su piloti izloženi u kokpitu, a potom su je usvojile mnoge svjetske avio kompaije. Počevši od 1988. godine, Sennheiser je osnovao niz stranih podružnica kako bi ojačao prisutnost na glavnim tržištima, poput Francuske, Ujedinjenog Kraljevstva, Belgije, Holandije, Singapura, SAD-a, Kanade i Meksika. Kao dopuna asortimanu proizvoda Sennheiser, ove su podružnice preuzele i distribuciju zvučnika i pojačala drugih proizvođača. Podružnica u SAD-u, Sennheiser Electronic Corporation, osnovana je 1991. godine i ubrzo je stekla značajan tržišni udio. Godine 1999. izgrađen je proizvodni pogon u Albuquerqueu u Novom Meksiku kako bi se zadovoljila sve veća potražnja za proizvodima Sennheiser u Sjevernoj i Južnoj Americi. Do 2001. godine SAD postale su najvažnije tržište kompanije.
Godine 1991. Sennheiser je preselio proizvodnju slušalica u Irsku kako bi smanjio troškove,a godinu kasnije, kompanija je akvizirala njemačkog proizvođača mikrofona Georg Neumann GmbH.
Godine 1996. godine Jörg Sennheiser predao je svakodnevno upravljanje poslovanjem vanjskom menadžerskom timu. Sennheiser je postao predsjednik novoosnovanog savjetodavnog odbora Sennheiser Electronic GmbH & Co. KG i fokusirao se uglavnom na odnose s javnošću i budući smjer kompanije. Stojeći na solidnoj finansijskoj osnovi, Sennheiser je svoje programe istraživanja i razvoja i dalje finansirao novcem kompanije.
Tehnologiju AudioBeam, Sennheiser je predstavio 2000.godine, a omogućila je fokusiranje zvučnih valova sličnih snopovima svjetlosti. Rezultat je bio da se zvuk može vrlo precizno projicirati na ograničeno područje. Muzeji i sajmovi bili su među prvim primjenama tehnologije AudioBeam, gdje se zvuk multimedijskih eksponata mogao usmjeriti odozgo prema posjetitelju ispred njega, dok se nije čuo dalje od izložbe.
Kompanija je 2003. godine pokrenula zajedničko ulaganje, Sennheiser Communications A / S, zajedno s danskim Williamom Demant Holding A / S. Sa sjedištem u Kopenhagenu u Danskoj. Nova podružnica ušla je na rastuće tržište telekomunikacija i multimedije uvođenjem pet slušalica dizajniranih za upotrebu u pozivnim centrima i za objekte s računarskim multimedijskim aplikacijama.
Kao porodičnoj kompaniji, cilj je bio održati kompaniju dugoročno vitalnom. Jörge Sennheiser, 2000. godine izjavio je da se njegova djeca mogu i ne moraju aktivno uključiti u kompaniju.Njegov sin Daniel Sennheiser, pridružio se kompaniji 2008.godine, a njegov brat Andreas Sennheiser dvije godine kasnije. Iste godine Fritz Sennheiser preminuo je u 98.godini. U julu 2013.godine njegovi unuci su preuzeli pozicije generalnih direktora. Tri mjeseca kasnije kompanija je nagrađena prestižnom nagradom Philo T. Farnsworth na hollywoodskoj 65. dodjeli nagrade Primetime Emmy Engineering, a godinu kasnije otvoren je centar kompetencija, Sennheiser Streaming Technology (SST), u svrhu inovativnih streaming rješenja.
Marketing uz partnerstvo i saradnju
Poznate osobe poput Adele, Ed Sheeran i Pink podržavaju brend, a rade na napretku brenda i uz pomoć svojih muzičkih albuma. Dior je također sarađivao s kompanijom te su zajedno lansirali kombinaciju torbi i slušalica. Sennheiser je sarađivao i s Adidasom, te su pod markom Adidas Originals, zajedno lansirali sportske i lifestyle slušalice. Sa švicarskom kompanijom FREITAG reciklirali su ceradu za kamione i proizveli traku za glavu i futrole za ograničeno izdanje slušalica. Sennheiser je u mnogim zemljama u razvoju učinkovito koristio platforme društvenih medija kako bi im skrenuo pažnju na proizvode.Također su sarađivali s igraćim kompanijama poput JDG-a kako bi lansirali svoje vrlo učinkovite igraće slušalice. Organizirali su kampanje za širenje svijesti o proizvodu, njegovoj trajnosti i elegantnom dizajnu.
