Sa stanovišta države, ovo je bila teška godina, puna izazova. Pandemija Covid-19 je nešto što je bez presedana uzdrmalo cijeli svijet, pa ni BiH nije izuzetak. Tu se, prije svega, misli na ljudske žrtve, napore svih medicinskih radnika, socijalne posljedice ove pandemije. Ekonomske posljedice su evidentne u cijelom svijetu, pa i kod nas. Predviđanja govore da bi u 2020. svjetski BDP mogao pasti za 4,4%, što jasno govori da smo u recesiji. Za BiH je bitna Evropska unija, odnosno euro zona, jer s njima imamo najviše ekonomskih odnosa. U euro zoni se, prema posljednjim prognozama iz decembra u 2020. očekuje pad BDP-a od 7,3%. Posljedično, evidentan je i pad ekonomske aktivnosti u BiH, te se u 2020. očekuje pad BDP-a od 4,6%.
Ukoliko govorimo sa stanovišta CBBiH kao monetarne institucije, onda se može reći da je CBBiH djelovala odmjereno, promišljeno, nezavisno i u okviru svog mandata, što se pokazalo ključnim za stabilnost sistema, kao i očuvanje povjerenja u domaću valutu, te likvidnost bankarskog sistema, posebno neposredno po proglašenju vanrednog i stanja prirodne nesreće u BiH.
Aranžmani koji se trenutno pregovaraju sa međunarodnim finansijskim institucijama su usmjereni ka saniranju posljedica pandemije i poticaju potrošnje. Kao što sam ranije naveo, ne radi se samo o pomoći realnom sektoru, nego i potpori stabilnom funkcionisanju zdravstvenog sektora. Koliko će ovo zaduživanje uticati na ekonomsku aktivnost dugoročno, teško je u ovom momentu procijeniti. U tekućoj godini će vladina potrošnja, čak i da je sve usmjereno samo u zdravstveni sistem, uticati pozitivno na realni BDP. Ovo je vrlo bitno, jer sam rekao kako ne očekujemo rast niti jedne druge komponente BDP-a u 2020. godini. Bez vladine potrošnje bi projicirani ekonomski pad bio još veći. Sa druge strane, ulaganja u infrastrukturu i druge investicije imaju veći multiplikator i efekti su dugotrajniji.
U očekivanju pada inodoznaka, pada izvoza, te pada direktnih stranih ulaganja, prvenstveno su nam neophodna dodatna finansijska sredstva, posebno inostrana i
povoljna, kakvi su krediti MMF, WB, EBRD, EU i slično. Cijeli svijet se nalazi u ekonomskom šoku i trenutno nismo u normalnim vremenima. Ekonomska se struka najvećim dijelom slaže da u takvim okolnostima ekspanzivna fiskalna politika može značajno pridonijeti ublažavanju šoka i bržem oporavku. Primarni je cilj očuvati zdravlje stanovništva koliko god je to moguće i vrijeme je da se maksimalno koriste sva raspoloživa sredstva, domaća i inostrana. Fiskalnu konsolidaciju treba provoditi u dobrim vremenima, a sada u krizi nam je potrebna razumna, ali ipak dodatna državna potrošnja.
Povoljne okolnosti su te i što aranžmani sa MMF i EU u sebi podrazumijevaju i uvjete provođenja određenih reformi, koje su neophodne za održivost i napredak zemlje. Uglavnom su to reforme koje bismo i sami trebali raditi, ali često se teško dogovaramo oko njih i onda ih sporo provodimo. Program pomoći MMF, koji i CBBiH podržava, zalaže se za poticanje potrošnje, a time i ekonomije u BiH. Želi se unaprijediti jedinstven ekonomski prostor. Pored toga, programom se želi postići unapređenje ekonomske osnove za oporavak ekonomije kao što je: bolje upravljanje javnim finansijama, bolji proces javnih nabavki, efikasnije upravljanje javnim poduzećima i sl. Programom se želi, baš kao što i mi to želimo, jačati finansijsku stabilnost.
