Znam da će zvučati nevjerovatno, sa ovdje prisutnom sivom ekonomijom i radom nacrno, ali Bosna i Hercegovina spada među države sa najvišim procentom naplate poreza, kako direktnih, tako i indirektnih. I meni zvuči nevjerovatno, dragi moji, ali činjenice navedene u dokumentu Systematic Country Diagnostic World Bank/IFC 2015 kažu se da je u BiH u 2013. godini prikupljeno prihoda u vrijednosti od 45 posto BDP-a, što je za sedam procenata više od prosjeka i osam posto više od prosjeka u regionu i sedam posto više od prosjeka u EU i centralnoj i istočnoj Evropi.
Znam da su podaci stari više od pet godina, ali prema informacijama koje smo dobili od tima koji radi na ovom dokumentu (radi se svakih pet godina) situacija se nije drastično promijenila. I dalje je država (svi nivoi vlasti) itekako efikasna u prikupljanju i naplati poreza. Logično pitanje koje slijedi je otkud nam onda takav udio sive ekonomije. Oni sa kojima smo razgovarali kažu da dobar dio problema leži u neizdavanju računa (uvijek kada ste kupili hljeb, ošišali se, vozili se taksijem, otišli privatno kod zubara ili bilo kojeg drugog ljekara, naručili djetetu tortu iz kućne radinosti, a niste dobili fiskalni račun dali ste novac u sivu ekonomiju, konkretnije u nečiji džep). O „naprednim software“ sa dugim i kratkim klikom ovoga puta nećemo, a time se već bave nadležni organi. Čak i kada uzmete račun niste sigurni ko će negdje pred kraj pritisnuti „storno“ na fiskalnom uređaju i prijaviti dnevni promet od 300 KM, koje da se ne lažemo obično zarade za sat-dva rada.
Slijedeća stavka su nazovi firme koje se reklamiraju na raznoraznim društvenim mrežama i servisima nudeći sve i svašta, od čišćenja preko garderobe, zdrave hrane, prirodne kozmetike do nakita, namještaja i tehničke robe. Slijedeći put kada vam takva firma ponudi nešto pokušajte je naći na spisku PDV obveznika ili OPG ili obrta.
Mogli bismo i o freelancerima, od majstora koji nam majstorišu po kućama do stručnjaka za ovo i ono koji svoje usluge naplaćuju u gotovini, bez računa, naravno. Ima toga još.
Za sve socijalno osjetljive koji bi zbog općeg stanja u društvu omogućili „ljudima da rade i da zarade“ makar ništa i ne plaćali zamolit ću ih da bace pogled na finansijski izvještaj bilo koje kompanije, na stavku koja se odnosi na porezna davanja. Bez obzira ima li firma jednog ili 100 uposlenih. I ako smo ravnopravni, zašto neko ima „pravo“ plaćati porez, a neko drugi nema.
I podsjetit ću da su socijalno najosjetljivije države, države sa visokim poreznim davanjima, u kojima svi plaćaju poreze za svoj rad i vrlo, vrlo rigorozne kazne za porezne prekršaje. I za razliku od nas gdje se „samo mora umrijeti“ u tim zemljama iza ove rečenice ide zarez i dodatak „…i platiti porez“.
){kind=link}