Unatoč ne baš povoljnom poslovnom ambijentu te brojnim unutrašnjim i vanjskim udarima koji praktično već decenijama kontinuirano prijete općim finansijskim kolapsom, bosanskohercegovački bankarski sektor prilično bezbolno nosi se sa svim izazovima i održava se u pozitivnoj zoni. Šta su glavni katalizatori rastućih trendova u domaćem bankarstvu, a šta ključni faktori rizika koji krivulju uspjeha tog sektora potencijalno mogu okrenuti u suprotnom smjeru, te koliki je udio entitetskih tržišnih regulatora u održavanju te poztivne slike, u intervjuu za Business Magazine objašnjava Jasmin Mahmuzić, direktor Agencije za bankarstvo FBiH.
BM: Prema posljednjem izvještaju Agencije, bankarski sektor u Federaciji BiH prošle godine zabilježio je pozitivan rast u praktično svim segmentima poslovanja – u kojem obimu je takav tend zadržan i u 2019. godini i na čemu je on prvenstveno utemeljen?
MAHMUZIĆ: U odnosu na 2018. godinu, zadržava se slična dinamika promjena ključnih bankarskih pokazatelja na nivou sektora.
U odnosu na kraj 2018. godine, u prvom kvartalu 2019. evidentiran je rast aktive od 1,5 posto, kredita od 1,8 posto i depozita od 1,1 posto. Kreditna izloženost banaka prema stanovništvu rasla je za 1,9 posto, a prema privredi za 1,7 posto. Prema ročnosti, kratkoročne kreditne izloženosti povećale su se za 4,1 posto, a dugoročne približno za jedan posto.
Banke u FBiH u prvom kvartalu 2019. iskazale su dobit od približno 90 miliona KM, što je usporedivo i sa rezultatom prvog kvartala 2018. godine.
Rast aktive, kredita i depozita je očekivan i može se djelomično vezati za makroekonomske pokazatelje. Kada govorimo o strukturi rasta, važno je pratiti efekte koji nastaju u uslovima niskih i negativnih kamatnih stopa, što utiče na rast kratkoročne kreditne izloženosti. Kada govorimo o privredi, kratkoročne izloženosti vežu se i za finansiranje potreba likvidnosti, dok kod stanovništva dominiraju potrebe opće potrošnje.
BM: U kakvoj korelaciji su navedeni pozitivni trendovi i izmjene zakonskog okvira kojima je regulirano poslovanje banaka – na kojim poljima je eventualni pozitivan utjecaj zakonskih izmjena najizraženiji?
MAHMUZIĆ: Efekti primjene unaprijeđenog regulatornog okvira razmatrani su prije primjene kroz sprovedbu studija utjecaja (QIS). Izmjene regulatornog okvira usmjerene su na usklađivanje sa relevantnim zahtjevima i obavezama koje je preuzela BiH i FBiH. Također, izmjene koje smo imali u toku 2017. i 2018. godine trebale bi rezultirati dodatnim jačanjem bankarskog sistema i supervizije.
Iako imamo rast i poboljšanje parametara na nivou sistema, od izmijenjenog regulatornog okvira se ne očekuju kratkoročni efekti. Kao primjer može se izdvojiti stopa adekvatnosti kapitala na nivou bankarskog sistema, koja je u 2018. povećana za dva procentna poena, uglavnom kao rezultat primjene pondera rizika koji imaju veću osjetljivost prema kategorijama izloženosti. Stopa adekvatnosti kapitala na nivou sistema od 17,2 posto, zaključno sa krajem prvog kvartala 2019. godine, ukazuje na sigurnost i postojanje potencijala za dalji rast rizične aktive banaka i podršku ekonomskom razvoju BiH.
BM: U kontekstu prethodnog pitanja, kako u cjelini ocjenjujete primjenu izmijenjenih zakona o bankama i agenciji za bankarstvo – da li su oni u potpunosti zaživjeli i u kojim segmentima njihove praktične primjene je bilo ili još uvijek ima najviše poteškoća?
MAHMUZIĆ: Može se tvrditi da je postignuta zadovoljavajuća usklađenost poslovanja banaka u odnosu na uspostavljeni zakonski okvir.
Uvažavajući kompleksnost i obim izmjena, ključna pitanja i izazovi odnose se na potrebe potpunog razumijevanja zahtjeva i tehničku primjenu. Kao primjer mogu se izdvojiti novi izvještajni zahtjevi koji traže posvećenost i angažman značajnih resursa na strani banaka i na strani supervizora. Primjena zakonskog okvira ne ostavlja mogućnosti izbora, traži se potpuna primjena…
BM: Koliko je realna prilično često iskazana konstatacija je da je federalni, odnosno bosanskohercegovački bankarski sektor u cjelini već u Evropskoj uniji u smislu usklađenosti sa EU standardima – šta je u regulativi i njenoj praktičnoj primjeni još potrebno doraditi da bi navedena tvrdnja postala činjenica?
MAHMUZIĆ: Usklađivanje o kojem govorimo je kontinuiran proces koji će trajati do našeg ulaska u EU.
Ključni zahtjevi regulatornog okvira iz EU implementirani su u naš regulatorni okvir. Aktivnosti entitetskih agencija za bankarstvo imale su i imaju kontinuiranu podršku relevantnih međunarodnih institucija, a ostvaren je i odgovarajući obim saradnje sa regulatorima i supervizorima iz EU.
Trenutno, postoje manje značajne oblasti koje nisu implementirane jer poslovni modeli banaka i potrebe tržišta u BiH ne upućuju na potrebu postojanja dijela regulative. Svakako, daljnja usklađivanja se sprovode u skladu sa planiranom dinamikom. Ako uzmemo u obzir i činjenicu da banke sa sjedištem u EU posluju u BiH i imaju dominantnu tržišnu poziciju, može se tvrditi da su prakse i principi poslovanja iz EU već primijenjeni u BiH.
BM: Jedna od značajnijih izmjena regulatornog okvira koji podrazumijeva njegovo usklađivanje sa EU standardima, jeste i pooštravanje kriterija upravljanja rizikom – koliko će povećana opreznost banaka doprinijeti stabilnosti sektora, ali istovremeno i eventualno negativno uticati na kreditni rast te poskupiti same kredite?
MAHMUZIĆ: Lekcije koje smo učili u ranijim ekonomskim krizama upućuju na stalnu potrebu jačanja korporativnog upravljanja i kontrolnih funkcija. Dodatni zahtjevi o kojima govorimo imaju naizgled trenutne efekte na troškove poslovanja, ali dugoročno, mijenja se i rizični profil banaka.
Konačni cilj je uspostavljanje sigurnih bankarskih sistema koji u kriznim vremenima neće postati teret za državu i porezne obveznike. Pojednostavljeno, u ukupnoj cijeni koju građani i privreda plaćaju bankama, može se povećati fiksni dio koji se odnosi na nove troškove upravljanja, ali će se dugoročno smanjiti i cijena rizika ili gubici koji su u prošlosti nastajali kao rezultat lošeg upravljanja ili loših odluka.
Ne treba zanemariti činjenicu da je komercijalno bankarstvu usmjereno na ostvarivanje profita, a opreznost o kojoj govorimo ima za cilj očuvanje stabilnosti, zaštitu deponenata i javnog interesa. U slučaju BiH, iznimno je potreban zdrav i snažan kreditni rast, ali on mora biti usklađen sa ostalim segmentima ekonomije.
Bolje upravljanje rizicima ne može rezultirati većom cijenom za korisnike usluga.
BM: Na konferenciji o upravljanju rizicima održanoj prošle jeseni u Sarajevu, između ostalog je konstatirano da “ni najbolji scenarij implementacije novih propisa u bankarstvu ne može bitno stimulirati ekonomski razvoj i privredni rast BiH ako se na nivou države ne desi politička stabilizacija i ne ubrza realizacija Reformske agende, što je ključno za poboljšanje lošeg kreditnog rejtinga zemlje, ukupnog poslovnog ambijenta i investicionog ciklusa“ – na koji način ustvari pobrojani hendikepi anuliraju efekte pozitivnih kretanja u bankarskom sektoru i kako oni, direktno ili indirektno, utiču na rad i rezultate same Agencije?
MAHMUZIĆ: Već smo napomenuli da je naš bankarski sistem jak i stabilan.
Zbog svoje strukture, načina nastanka i razvoja, bankarski sistem je važan stub ekonomije sa mogućnostima daljnjeg razvoja. Okruženje u kojem poslujemo sigurno ima efekte na sve segmente ekonomije i tu se može govoriti o propuštenim prilikama za brži razvoj.
Regulator i supervizor, u kontekstu našeg zakonskog okvira, nema direktnu ulogu kod kreiranja makroekonomskih politika i mjera. U uslovima kada su prilike za razvoj i investiranje ograničene, regulator i supervizor posebnu pažnju moraju posvetiti potencijalno lošim ili nepoželjnim kretanjima. Primjer za ovo mogu biti ograničenja koja smo uspostavili za nenamjensko potrošačko kreditiranje.
Ipak, poslovne prilike i strategije su u nadležnosti organa upravljanja u svakoj pojedinačnoj banci i tu su mogućnosti djelovanja regulatora i supervizora ograničene.
BM: Upravo supervizija se često navodi kao jedna od manjkavosti u funkcioniranju domaćeg bankarskog sistema – kako Vi gledate na model supervizije koji se primjenjuje u BiH, odnosno njenim entitetima?
MAHMUZIĆ: Kao i u drugim oblastima, može se govoriti o slabostima ili rizicima modela. Model ili koncept na nivou BiH treba preispitivati, ali odluke o tome su izvan nadležnosti entitetskih agencija.
Na nivou entiteta FBiH uspostavljena je efikasna bankarska supervizija, a koncept rada usklađuje se sa aktuelnim standardima. Naša obaveza je da u potpunosti primjenjujemo važeća zakonska rješenja, bez obzira na prednosti ili manjkavosti koje moramo prihvatiti.
BM: Koliko aktivno i s koliko uspjeha sarađuju dvije entitetske agencije za bankarstvo, posebno u kontekstu prevencije prelijevanja negativnih dešavanja poput propasti nekoliko banaka iz RS od prije nekoliko godina? Kojim mehanizmima Agencija može prepoznati i na vrijeme preduprijediti slična dešavanja u FBiH – ima li u ovom trenutku naznaka bilo kakvih potencijalnih turbulencija na domaćem bankarskom tržištu?
MAHMUZIĆ: Kao što smo već napomenuli, rad agencija je određen postojećim zakonskim okvirom.
Entitetske agencije, rukovodstva i zaposlenici, svjesni su važnosti profesionalnog pristupa i saradnje. Takva saradnja je, prije svega, usmjerena na izvršenje zakonskih obaveza i održavanje stabilnih bankarskih sistema na nivou BiH. Ulažu se posebni napori na kreiranju regulatornog okvira koji je usaglašen na nivou BiH. Dakle, uloga entitetskih agencija za bankarstvo je ograničena i tu ne treba izostaviti ključnu ulogu Centralne banke BiH u održavanju stabilnosti i mjerenju mogućih efekata kriznih situacija na nivou BiH.
U FBiH trenutno posluje 15 komercijalnih banaka. Svaka banka ima specifičnosti u svom poslovnom modelu i u svakom pojedinačnom slučaju možemo govoriti i o slabostima ili prednostima. Vrijeme mogućeg nastanka krize nije poznato, naša je obaveza postavljanje regulatornih i supervizorskih zahtjeva kojima se smanjuje vjerovatnoća nastanka i ublažavaju efekti u slučaju krize.
Nepoželjni događaji u jednom entitetu sigurno bi imali efekte na cijelu BiH. Moramo imati u vidu i činjenicu da naši ekonomski ciklusi ovise i o stanju tržišta izvan BiH. Podjednako je važno pratiti i turbulencije koje se dešavaju kao rezultat trgovinskih nesuglasica ili mjera drugih centralnih banaka. Primjer je svakako politika kamatnih stopa Evropske centralne banke. Uvažavajući slabosti našeg uređenja i ograničene mogućnosti makroekonomskih mjera, naša supervizija banaka mora biti opreznija i prilagođena našim prilikama.
