Rođen 1975. godine u japanskoj prefekturi Chiba, Maezawa je još u najranijem djetinjstvu bio malo drukčiji od drugih: umjesto da ganja loptu sa vršnjacima, najradije je skupljao insekte u okolini porodične kuće, a potom ih proučavao. Po upisu u prestižnu srednju školu Waseda Jitugyo interes je pronašao u indie rock bendu Switch Style, u kojem je svirao bubnjeve, a bend sastavljen od srednjoškolaca nekoliko je godina kasnije objavio i prvu ploču. Poslije završene srednje škole, Maezawi nije padalo na pamet da upiše fakultet. „Svaki dan sam se od kuće do škole i natrag vozio sat i pol i nagledao sam se svih tih umornih lica službenika koji su ujutro putovali ususret obavezama“, ispričao je za Nikkei Asian Review, navodeći da nije želio postati poput njih.
Umjesto studiranja, izabrao je odseliti se sa svojom tadašnjom djevojkom na drugi kontinent, u SAD, gdje je pokušavao nastaviti svirati bubnjeve i usput skupljao CD-ove i ploče muzičara koje je volio. Muzička karijera na američkom tlu mu nije išla kako je želio. Zapravo, sam se zasitio koncerata. „Počelo mi je izgledati isto kao posao onih službenika po japanskim vozovima“, prisjetio se u spomenutom intervjuu. No, boraveći u Kaliforniji došao je na ideju prodaje majica, knjiga i CD-ova na muzičkim festivalima i ispred koncertnih dvorana, a upravo to je radio nakon što se 1995. vratio u Japan.
Kolekcija memorabilija i nosača zvuka njegovih omiljenih bendova koju je već posjedovao poslužila mu je kao početni kapital, a uskoro je sastavio i katalog proizvoda koje su kupci mogli naručiti putem maila i sačekati dostavu putem pošte. Maezawa je svoj prvi posao u potpunosti vodio za kuhinjskim stolom, od sastavljanja kataloga i brige o zalihama, do organizovanja dostave. „Sve mi je to bilo sasvim uredu jer nisam uopće razmišljao da se radi o trgovini. Gledao sam na to kao na dio muzičke industrije i bio zadovoljan“, ispričao je u intervjuu za Forbes prije nekoliko godina.
Nastanak kompanije
Posao je polako ali sigurno razvio na čitavu uvoznu i dostavnu mrežu, a potom je u bazi kontakata koju je prikupio u tih nekoliko godina Maezawa prepoznao priliku za ponudu sasvim drugačije robe i svoju ideju početkom milenijuma i realizirao. U kratkom je roku naučio programirati, sam napravio web stranicu koja se isticala čistim, minimalističkim dizajnom, zaposlio nekoliko ljudi i u centar pažnje postavio odjeću. Bili su to prvi koraci kompanije Start Today i web stranice Zozotown, online robne kuće u čijoj ponudi su se mogli naći odjevni predmeti malih japanskih modnih brendova dotad rezervirani isključivo za butike.
Baza klijenata kojima je internet prodaja bila jednostavniji i brži put do potrebne odjeće od obilaska butika rasla je iz dana u dan, a zanimljivo je da se Maezawa, za razliku od brojnih njegovih kolega koji bi dobro odvagali šta im se može isplatiti, a šta ne, još u tim prvim koracima kompanije Zozotown koristio i kao platformu za iskazivnje vlastitog mišljenja, te je 2003. godine, u saradnji s 40 brendova koji su svoje proizvode nudili putem Zozotowna, kreirao majice u znak protesta protiv rata u Iraku, a prihod od prodaje majica doniran je u dobrotvorne svrhe.
U međuvremenu, Start Today postala je javna kompanija čije su dionice izlistane na berzi u Tokiju, a Yusaku Maezawa je izvršni direktor i vlasnik 36 posto dionica. Zozotown je do danas postao jedna od najvećih web stranica za online prodaju u Japanu, a posljednji podatak o godišnjem prihodu govori o gotovo 98 milijardi jena. Zavidan uspjeh doživjeli su i drugi Zozo poduhvati, Zozoused, online dućan s rabljenom robom, kao i Zozo buvljak na kojem ljudi međusobno prodaju i kupuju stvari koje više ne žele, a japanska kompanija se prije nekoliko godina odvažila i na prodor na druga svjetska tržišta.
No, nisu svi pokušaji japanskog milijardera bili jednako uspješni: odijelo za mjerenje prave veličine odjeće Zozosuit, koje je kompanija predstavila u 72 zemlje svijeta, neslavno je propalo i donijelo gubitke te je kompanija u aprilu saopćila da usljed gubitaka ukida poslovanje u Evropi i Sjevernoj Americi, a mnogi brendovi čije proizvode Zozo nudi online izrazili su nezadovoljstvo velikim popustima na web stranici. To je uticalo i na imetak Yusakua Maezawe, ali se i dalje može pohvaliti sa 1,8 milijardi dolara na računu, zahvaljujući činjenici da kompanija čiji dio drži u rukama u Japanu još uvijek posluje sasvim dobro i svojim kupcima nudi proizvode više od šest hiljada brendova, bez troškova skladišta.
Neobična poslovna kultura
Netipični milijarder, Yusaku Maezawa zaslužan je i za neobičnu poslovnu kulturu kompanije Start Today koja je pravi presedan u Japanu. Kompanija zapošljava tek nešto više od 800 ljudi, od kojih polovinu čine žene, što je također rijetkost u Japanu, a svi imaju jednaku osnovnu plaću i godišnji bonus u zavisnosti od profita. Maezawa ističe da je raspodjela bogatstva važna. „Ne sviđa nam se kompetitivnost među radnicama i radnicima, te nam se čini da ovako postavljene stvari čine atmosferu mirnijom“, izjavio je za Business of Fashion. I ne samo to: kompanija je 2012. uvela šestosatno radno vrijeme kao pokušaj povećanja produktivnosti i smanjenja rizika od pregorijevanja.
Rad u kompaniji Start Today podrazumijeva i posebne inicijative poput mjesečnog dodatka na plaću u iznosu od 50.000 jena, što je oko 435 dolara, za one radnice i radnike koji žive u distriktu Makuhari, predgrađu Tokija u kojem je Maezawa odrastao. U Makuhariju je smješteno i sjedište kompanije Start Today, a cilj mjesečnog dodatka kojeg prima čak 80 posto radnica i radnika u kompaniji jeste doprinijeti oživljavanju ekonomije ovog područja prefekture Chia. Zahvaljujući ovakvim inicijativama, Maezawu često upoređuju s rukovodiocima kompanija iz Silicijske doline, kojima je daleko sličniji nego tipičnim japanskim šefovima.
A kad smo već kod sjedišta kompanije, neizostavno je spomenuti da je ova poslovna zgrada Maezawi poslužila i za smještaj bogate kolekcije savremene umjetnosti po kojoj je i najpoznatiji u javnosti. Radove najpoznatijih umjetnika i umjetnica iz posljednjih nekoliko desetljeća počeo je kupovati prije desetak godina, te kolekcija danas sadrži i rad Jean-Michela Basquiata Bez naslova iz 1982. koji je japanski milijarder na aukciji u Sotheby’su platio rekordnih 110,5 miliona dolara, kao i rad Jeffa Koonsa Jastog koji ga je koštao 6,9 miliona dolara. Mawzawa vjeruje da umjetnine doprinose i dobroj atmosferi za rad. „Umjetnost i dobar namještaj neophodni su da bi se naši radnici osjećali udobno i koncentrirano.“
Premda u kolekciji ima i djela Pabla Picassa, Andyja Warhola, Yayoi Kusame i Richarda Princea, djela Jean-Michela Basquiata očito imaju posebno mjesto u srcu japanskog milijardera, a život i djelo njujorškog umjetnika zahvaljujući njemu dobili su na vrijednosti. Naime, Maezawa je zaslužan za čak dvije rekordne sume plaćene na aukcijama djela američkog umjetnika. Najprije je prije tri godine postavio rekord plativši 57,3 miliona za Basquiatov rad iz iste 1982. godine, a potom i dotad nezamislivih 110,5 miliona dolara, što mu je priskrbilo intervjue i posvećene tekstove u nekim od najznačajnijih svjetskih medija, između ostalih i u The New York Timesu, The Wall Street Journalu, Die Weltu, te kineskoj verziji Financial Timesa.
S nedavnim finansijskim problemima, kada je njegov Zozo pretrpio gubitak od 700 miliona dolara, a on na Forbesovoj listi najbogatijih Japanaca pao sa 18. na 22. poziciju, Yusaku Maezawa se odlučio našaliti na vlastiti račun. Na Twitteru, njegovom najomiljenijem kanalu za komunikaciju sa svijetom, objavio je da će prodati nekoliko umjetnina iz svoje kolekcije, a kad ga je neko od pratilaca upitao je li to znači da je bankrotirao, odgovorio je: „Da, nikad nemam nikakvih para jer sve odmah potrošim“, a izjavu je upotpunio emojijem. Ipak, sredinom maja na aukciji u Sotheby’su zaista je prodao dvije umjetnine iz kolekcije, ukupno zaradivši osam miliona dolara.
No, kad se uzme u obzir vrijednost radova koje Maezawa i dalje ima u svojoj kolekciji, ova suma djeluje kao prava sitnica. Osim navedenih suma koje je proteklih godina izdvojio za Basquiatova djela, nije zgoreg navesti i da je jedan rad Christophera Woola platio 13,9 miliona dolara, a 9,7 miliona dolara izdvojio je 2007. godine za Odbjeglu bolničarku Richarda Princea, čime je u tom trenutku postavio vlastiti rekord. Uslijedila su mnoga ništa manje skupocjena djela. Iza njegove posvećenosti umjetnosti za koju mu nije teško posegnuti dublje u džep krije se Maezawina želja da uspostavi privatni muzej, za koji je naveo da će biti smješten u njegovoj rodnoj prefekturi Chiba.
Inače, pojedini analitičari mišljenja su da je Maezawina želja po komuniciranju s javnošću također naštetila povjerenju investitora i uticala na nedavni pad vrijednosti dionica kompanije Start Today. „Kredibilnost kompanije opada“, ocijenio je za Forbes Dairo Murata, izvršni direktor u JPMorganu u Tokiju. Maezawa je u februaru na Twitteru objavio da neko vrijeme neće tvitati, kako bi se mogao posvetiti vođenju kompanije. „On ima izražene lične stavove. Ali mišljenje naših investitora su nam izuzetno važna te ćemo ih uzeti u obzir s ciljem popravljanja stanja u kompaniji“, izjavila je Lisa Holden, glasnogovornica u Zozou.
