Kompanija Alfred Ritter GmbH & Co. njemački je proizvođač čokolade Ritter Sport sa sjedištem u Waldenbuchu. Danas postoji više od 74 ukusa Ritter Sport čokoladica, a svakih 100 grama prepoznatljivo kvadratnog oblika čokolade podijeljeno je na 16 manjih kvadratića. Ovu klasičnu evropsku porodičnu kompaniju vodi treća generacija porodice Ritter. Na CEO poziciji je Alfred Theodore Ritter. Sa 1.500 zaposlenih širom svijeta, kompanija je prošle godine uprihodila blizu 482 miliona eura.
Historija kompanije Alfred Ritter GmbH & Co. počela je 1912. godine i neodvojiva je od razvoja njenog glavnog brenda Ritter Sport. Slastičar Alfred Ritter predložio je mladoj Clari Gottl, koja je dijelila njegovu profesionalnu strast prema slatkišima da se uda za njega, a mladenci su počeli razmišljati o postavljanju zajedničkog poslovnog pothvata. U prvoj godini porodičnog života osnovali su kompaniju Alfred Ritter Schokolade-und Zuckerwarenfabrik, manufakturu čokolade i slatkiša. Proizvodnja je započela u njihovom iznajmljenom stanu nedaleko od Stuttgarta. Alfred je stvarao nove proizvode, a Clara ih je prodavala u maloj radnji.
Čokoladni kvadratići
Po izbijanju Prvog svjetskog rata, Alfredovi trgovački poslovi bili su ugroženi, a budućnost poslovanja kompanije neizvjesna. Ritterovima se posrećilo da Alfred 1917. godine bude prebačen na civilni rad i to u izmještenoj fabrici čokolade u Stuttgartu. Tamo je naučio kako čokoladu miješati s punjenjima. To je radikalno promijenilo budućnost porodične kompanije. Tajne spravljanja čokolade koje je usvojio u fabrici u Stuttgartu, 1919. godine iskoristio je za pravljenje novog brenda čokolade Alrika. U ovaj proizvod Ritter je uložio svo svoje znanje. Porodična kompanija počela je proizvodi tri vrste čokolade koje su se razlikovale u punjenjima sa okusom maline, ruma i naranče. Iako je u ratnom periodu takva poslastica bila je općenito rijetkost, interes potrošača za ove ukusne proizvode doveo je do rasta kompanije. Godinu dana kasnije 40 ljudi radilo je tamo, a za šest godina kompanija je dobila i prvi kamion koji je distribuirao proizvode po trgovinama i tu je radilo 80 ljudi. Posao Ritterovih prestao je biti zanat 1926. godine, kada su napravili fabriku i otvorili drugu radnju.
Godine 1930. kompanija je otvorila fabriku u Waldenbuchu. Sve zaposlenike koji su živjeli u udaljenom Bad Cannstattu, Ritters je na radno mjesto prevozio posebnim autobusima. Danas takav stav prema radnicima nije stran, ali je svojevremeno bio vrlo neuobičajen.
Već 1932. godine Clara je primijetila kako u zemlji postaju popularne sportske jakne s malim džepovima te je predložila da kompanija umjesto pravougaone započne sa proizvodnjom čokolade u obliku kvadrata, koja je mogla stati u džep bez lomljenja i koja je imala istu težinu kao i regularne čokolade. Uskoro se pojavila prva Ritter Sport čokolada, koja je postala klasik i napravila revoluciju u industriji, a kompanija je preimenovana.
Tridesetih godina Ritterova djelatnost je rasla, kompanija je postupno unapređivala svoje proizvode, a u portfelju su osim čokolade bili i praznični slatkiši i obične čokoladne pločice. O razvoju tokom 40-ih godina teško je govoriti, jer je tokom Drugog svjetskog rata kompanija obustavila poslovanje na šest godina. Tek se 1946. godine podigla iz pepela i nastavila proizvodnju, a čokolada se ponovo mogla naći u slobodnoj prodaji. U ovom teškom poslijeratnom vremenu, pri stvaranju proizvoda bilo je potrebno odreći se kakaa, kojeg jednostavno nije bilo u Njemačkoj. Tek početkom 1950-ih situacija se stabilizirala.
Godine 1952. Alfred Otto Ritter, sin Alfreda i Clare, postao je čelnik kompanije nakon neočekivane smrti oca. Nasljednik je već bio u odrastao pa je bio spreman za takav položaj. Alfred je napravio veliki korak u historiji kompanije, koncentrirajući sve napore oko stvaranja kvadratne čokolade preciznih dimenzija. Većina ostalih proizvoda polako je povučena iz proizvodnje i prodaje.
Paleta boja
Od 1970. godine kompanija je započela agresivnije osvajanje domaćeg njemačkog tržišta. Prikazan je prvi Ritter Sport televizijski spot sa legendarnim sloganom Quadratisch. Praktisch. Gut. (Kvadratno. Praktično. Dobro.). Te godine lansirana je i prva čokolada sa jogurtom na svijetu Ritter Sport Yoghurt. Do 1972. godine kompanija je proizvodila 10 posto svih čokoladnih pločica u zemlji, a imala je promet od 100 miliona maraka. Također, kompanija je tih godina odlučila iskoristiti i sve veću popularizaciju televizora u boji, koji su isprva bili namijenjeni samo imućnijima, ali su uskoro postali masovni fenomen. Alfred je došao na ideju da posebnom bojom označi pakovanja svakog pojedinačnog okusa svoje čokolade. Opet možemo govoriti o revoluciji u industriji, jer tada niko nije učinio slične pothvate. “Sve je postalo sve šarenije, radosnije i aktivnije pa i čokolada”, bio je 1974. godine reklamni slogan za paket raznobojnih Ritter Sport čokolada. Nekoliko godina kasnije predstavljeno je i pakovanje Pack Knick-Pack, koje služi da praktično možete otvoriti, odlomiti komad pločice i zatvoriti pakovanje ponovno. Ovaj omot je i danas jedna od definišućih osobina Brenda, zaštitni znak čokolade Ritter Sport. S vremena na vrijeme kompanija lansira posebne okuse u ograničenim serijama. Naprimjer, Ritter Sport Marc de Champagne imala je okus šampanjca, a Yogurt ai Frutti di Bosco kiselog jagodičastog voća. Svake sezone kompanija lansira tri ograničene serije od kojih se dva najuspješnija okusa prenose na sezonsko izdanje naredne godine, dok je treći okus novitet.
Godine 1978. umro je Alfred Otto Ritter pa je neko vrijeme menadžment kompanije povjeren njegovoj supruzi, jer je sin i nasljednik Alfred Theodore imao samo 20 godina. Alfred Theodore studirao je psihologiju i ekonomiju, te je do 1983. godine upravljao nadzornim odborom kompanije. Godine 1987. kompanija je imala 710 zaposlenika, a promet je iznosio 400 miliona maraka. Ritter Sport kompanija tada je izvozila 10 posto proizvoda van Njemačke. U asortimanu su se 1982. godine pojavljili i “manji kvadrati”, Ritter Sport Mini od 16,5 grama stigao je na tržište.
Zanimljivo je da je Alfred Theodore 1988. godine osnovao vlastitu kompaniju Paradigma, čije poslovanje nikako nije bilo povezano s čokoladama – kompanija je proizvodila termalne solarne baterije. Razlog osivanja nove kompanije, ma koliko čudno zvučalo, bila je nesreća u nuklearnoj elektrani u Černobilu. Radioaktivni oblak kretao se prema Turskoj gdje su rasli lješnjaci koje je kompanija koristila za svoje glavne proizvode. S obzirom na srazmjere katastrofe, Alfred je odlučio pomagati čovječanstvu da napusti opasnu nuklearnu industriju. Danas, Paradigma je napredovala vrlo ozbiljno u svojim istraživanjima, postajući jedan od lidera u oblasti energije. Ritter Sport posjeduje kogeneracijsko postrojenje za istovremenu proizvodnju električne energije i toplote, a od 2002. godine kompanija u potpunosti koristi obnovljive izvore energije u proizvodnji.
Porodični biznis u kompaniji Alfred je preuzeo 2005. godine. Svojevremeno je imao sukob s vrhunskim menadžerima koji su na svoj način vidjeli budućnost kompanije. Alfredov stil upravljanja odgovara filozofiji kaizena, prema kojoj je glavni rukovodeći “prilično mekan”, što omogućava podređenima da pokažu nezavisnost.
Unuk osnivača kompanije po preuzimanju žezla u kompaniji otvorio je i Ritter muzej i prošireni Ritter Sport ChocoShop pod jednim krovom u krugu fabrike.
