Bruto domaći proizvod BDP (engleski Gross domestic product, GDP) najvažniji je makroekonomski indikator za svaku državu, koji pokazuje vrijednost prodatih finalnih dobara i usluga proizvedenih tokom jedne godine, izraženo u novčanim jedinicama. U našem slučaju u konvertibilnim markama, ili u najvažnijim mjernim jedinicama na svjetskim tržištima, američkom dolaru (USA $) , a za države Evrope i u EUR, zajedničkoj valuti Evropske unije.
BDP sadrži rezultate proizvodnje i prodaje evidentiranih materijalnih dobara i usluga u jednoj godini, njihovoj potrošnji i izvozu, uzimajući u obzir investicije, državnu potrošnju, razliku izvoza i uvoza, zatim tok prihoda odnosno troškova najamnina, kamata, renti, dobiti, amortizacije, plus indirektni porezi za prodate proizvode i komercijalne usluge.
Podrazumijeva se čist prihod pa BDP, prema tome, ne obuhvata vrijednost intermedijarnih dobara koja se upotrebljavaju kao sirovine ili poluproizvodi za proizvodnju finalnih dobara, kao ni transferna plaćanja (npr. socijalna pomoć). U tom pogledu, znatno se razlikuje od bruto nacionalnog proizvoda BNP (engleski Gross national product, GNP), koji se od BDP-a razlikuje po tome što uzima u obzir vrijednost finalnih dobara i usluga koje su proizveli svi državljani neke države, bez obzira na mjesto stvaranja tih dobara i usluga.
Danas se u svim državama uglavnom koristi BDP kao mjerilo razvijenosti jedne državotvorne zajednice, za razliku od bruto nacionalnog računa koji je bio dominantan na našim prostorima dok smo bili jedna od socijalističkih republika bivše SFRJ. Pa da vidimo kakav je bio naš BDP u prošloj i prethodim godinama, koliko mi svi skupa vrijedimo u odnosu na druge zemlje, prije svega, u bližem okruženju, a onda brojne druge države s kojima živimo i komuniciramo na zemaljskoj kugli.
Rast iznad tri posto
Na osnovu kvartalnih izvještaja Agencije za statistiku BiH za devet mjeseci 2018. godine i prethodnih neoficijelnih podataka za oktobar, novembar i decembar, može se zaključiti da je bruto domaći proizvod (BDP BiH) u 2018. godini, nedvojbeno, imao rast oko tri indeksna poena. U 2017. (vidi tabele u prilogu) iznosio je 31,332 milijarde konvertibilnih maraka, da bi u 2018., iako još nisu objavljeni zvanični podaci, iznosio cirka 32.860 milijardi KM. Značajan rast, bez obzira na povećanje cijena u tom periodu, koje se odražava i na BDP.
Rast od tri procenta godišnje bio je u gotovo svim godinama od 1996., ako izuzmemo 2017. kada je porastao za više od dvije milijarde ili u procentima više od 10 posto. Ali to se najvjerovatnije odnosi na prostu matematičku računicu. Naime, BDP se po stanovniku kao krajnja jedinica dobija na način da se ukupan iznos dijeli na broj stanovnika. Vjerovatno se od 2017. prešlo na pojedinačno mjerenje po popisu iz 2013. godine, kada je broj stanovnika u odnosu na popis iz 1991. smanjen za više od 700.000, kao rezultat iseljavanja i ratnih stradanja od 1992. do zaključivanja Dejtonskog ugovora u novembru 1995.
Inače, i u prehodne dvije godine imali smo izrazit rast BDP-a, u nominalnom iznosu za više od dvije milijarde KM, u odnosu na 2016. godinu, po čemu smo bili u vrhu u regionu. To je nesumnjiv znak da se bh. proizvodnja budi, a i komercijalne usluge koje donose veći dohodak, prije svega inozemni turizam i poboljšanje robne razmjene s inozemstvom. U 2018. godini prvi put pokrivenost uvoza izvozom dostigla je 60 posto, čime je umanjen trgovinski deficit s inozemstvom.
Posmatrano po područjima klasifikacije djelatnosti, u trećem i četvrtom tromjesečju 2018., u odnosu na isti period prethodne godine, značajan realni rast bruto dodane vrijednosti zabilježen je u djelatnostima trgovina na veliko i malo više od osam procenata. Domaća prodaja povećana je za 4,7, a inozemna za 8,3 posto.
Prvi put ukupna robna razmjena s inozemstvom premašila je 30 milijardi KM, što je znak da se bez obzira na sve nedaće, politička prepucavanja i sl., u zemlji vrti značajnija količina novca, kupuje i prodaje i time raste potrošnja, koja nalazi svoj kvantitativni izraz u glavnom nacionalnom računu države.
Cijeni se da BDP per capita, uzimajući u obzir podatke iz zvaničnog popisa u oktobru 2013. godine, prema kome Bosna i Hercegovina ima 3.531.159 stalnih stanovnika, iznosi cirka 9.300 KM. Malo ili mnogo procijenite sami, ali taj iznos pretvoren u valutu Evropske unije daje BDP BiH svega par procenata niži od 5.000 EUR ili oko 6.200 američkih dolara, novčanih jedinica u kojima se mjeri i upoređuje bruto domaći proizvod većine država u svijetu.
Sigurno je da je BDP BiH viši od znatnog broja azijskih, afričkih ili latinoameričkih država, ali mi se nalazimo u srcu Evrope. Prema podacima EUROSTAT-a, statističkog ureda Evropske unije, BDP BiH od oko 5.000 EUR čini tek 14,73 posto prosjeka bruto domaćeg proizvoda svih država EU.
Sve zemlje zapadnog Balkana po stanovniku imaju veći bruto domaći proizvod od naše, izuzev Albanije u kojoj je približno kao u BiH oko 5.000 EUR po stanovniku. Jedino je Kosovo ispod. Slovenija, naprimjer, ima BDP koji je već premašio 30.000 EUR po stanovniku, dok je u Hrvatskoj iznad 15.000 čvrste EU valute, tri puta viši nego u našoj zemlji.
Prosjek BDP-a država regije gdje se i mi nalazimo iznosi oko 10.000 EUR, s tim da je u Evropskoj uniji za 2018. godinu znatno premašio 35.000 EUR. Slovenija, tako, prema podacima EUROSTAT– a ima BDP 2,77 puta veći od prosjeka regije, Hrvatska 1,6 puta, dok su sve ostale države rangirane ispod prosjeka.
Najbliža je Crna Gora koja ima 85,04 posto regionalnog prosjeka, Srbija 75,51 posto i Makedonija 61,12 posto. Bosna i Hercegovina jedva prelazi polovinu regionalnog prosjeka, dok BDP Albanije iznosi 49,7 posto prosjeka, a Kosovo s 35,55 posto ima najniže rangirani BDP na prostoru zapadnog Balkana pa i u Evropi.
Države koje imaju status kandidata za EU na samom su dnu, ispod najlošijih država članica EU, Rumunije koja ima BDP 26,78 posto, a Bugarska 23,20 posto prosjeka EU. U Crnoj Gori, iako ima najbolji prosjek od država kandidata, BDP iznosi svega 21,87 posto EU prosjeka, Srbije 19,42, Makedonije 15,72 i Albanije 12,51 posto.
BDP Bosne i Hercegovine kao potencijalnog kandidata za EU, veći je jedino od onog u Albaniji, dok BDP Kosova u poređenju s EU iznosi svega 9,14 posto i ubjedljivo je najniži u regiji. Prema tome, nemojmo se zanostiti. BDP od 5.000 EUR za podneblje i okruženje u kome se nalazi naša zemlja nije ništa posebno. Ali dobro je da je dostigao toliki iznos. Moglo je i gore, kako smo se puževim korakom razvijali svih prethodnih godina.
Struktura bruto proizvoda
Struktura bruto domaćeg proizvoda, odnosno bruto dodane vrijednosti koju svojim radom ostvaruju pojedine djelatnosti, govori da u BDP-u BiH i dalje dominantno učešće imaju trgovina, javne službe i indirektni porezi, nauštrb proizvodnje. Da u tom kontekstu razjasnimo šta čini bruto dodanu vrijednost, koliko je ona produktivna i da li je zasnovana na pravim parametrima.
Bruto dodana vrijednost kao finalni cilj finansijske moći jednog društva, zapravo je čist prihod svakog registriranog poslovnog subjekta u jednoj godini, koji ostaje kada se plate svi troškovi međufazne potrošnje (nabavka reprodukcionih materijala i ostali troškovi produkcije), uključujući poreze na robu ili uslugu i amortizacija. Ostatak, dakle, čini čist dohodak ili bruto dodana vrijednost iz koje se po prioritetima prvo isplaćuju obaveze (krediti i dugovanja), a potom plaće radnicima i doprinosi, a ako nešto ostane i za poslovnu dobit vlasnika kapitala pa i za varijabilni dodatak.
Iz navedenog je jasno da je industrijskoj proizvodnji najteže, a posebno finalnoj preradi. Ona mora nabaviti i platiti sve, pa iz toga nešto proizvesti i prodati. Nije lako ni trgovini, transportu i drugim uvjetno uslužnim djelatnostima. Valja podići trgovačke objekte i kupiti trasportna sredstva i naći kupca za svoju i tuđu robu. A nije lako ni pojedinim javnim službama, valja podići škole i bolnice, izgraditi puteve i pruge i druga javna dobra. Pravna država je simbioza sloge ova tri subjekta. Ipak, ako nema valjane prve karike koja stvara novu vrijednost, (robu za prodaju) sve drugo je uzalud.
Iz tabela koje dajemo u prilogu, može se vidjeti da je učešće proizvodnje u BDP-u Bosne i Hercegovine, iako je u posljednjih pet godina raslo, još uvijek nedovoljno. U odnosu na visinu ukupnog BDP-a u 2018. godini, doprinos proizvodnih djelatnosti iznosio je približno 8,483 milijarde KM ili u procentima 27,81 posto. Iako je ostvaren rast od tri procenta to je još uvijek daleko od zadovoljavajućeg. A bez proizvodnje nema ni rasta bruto dodane vrijednosti.
Šta mislite zašto Njemačka, SAD, Velika Britanija, Švedska, a u novije vrijeme i Kina imaju visok BDP, zašto je prosjek njihove bruto dodane vrijednosti iznad 50 hiljade EUR ili USA dolara. Upravo zbog proizvodnje visokotehnoloških roba koje u ukupnom BDP-u, odnosno prodaji, učestvuju s više od 50 posto. Ako se tome dodaju kvalitetna trgovina, obrazovne, turističke i druge usluge, učešće poslovnih subjekata koji stvaraju novu vrijednost u BDP-u razvijenih država premašuju 80 posto. Na tako visokom nivou sve javne službe i javna administracija, zadovoljavaju se iz 15 do 20 posto bruto domaćeg proizvoda.
Koda nas, pak, dominantno učešće u bruto domaćem proizvodu ima trgovina i ostale usluge, s više od 10,5 milijardi KM u 2018. godini ili u procentima 32,07 posto bruto domaćeg proizvoda. A kao što podaci Uprave za indirektno oporezivanje kazuju, trgovina u 85 posto slučajeva uglavnom prodaje stranu robu, te kao što se vidi iz prethodne analize o poljoprivredi, u tom procentu uvozi i prehrambene proizvode.
Rezultat toga je da mi, u nastojanju da prikupimo što više poreskih prihoda, još više forsiramo trgovinu i trgovačku prodaju, nauštrb proizvodnje i tako dovodimo državu u ovisnost od uvoza. Trgovina nam postaje glavna privredna grana. Nema veze što na taj način guši vlastitu proizvodnuju.
Da na kraju dodamo, čitav spektar javnih djelatnosti i javnih službi. One su na ime svog konta u 2018. godini prikupile i potrošile 6,870 milijardi KM doprinosa, direktnih poreza i taksi, potom 5,980 milijardi prikupljenih indirektnih poreza, ili ukupno više od 12,85 milijardi KM bruto dodane vrijednosti, odnosno u procentima 40,12 posto bruto domaćeg proizvoda pripalo je javnom sektoru. Da iluzija bude veća i to je uspjeh. Učeće javnog sektora u BDP-u BiH evidentno je nešto manje nego prethodnih godina, kada je ova stavka znala biti čitavih 50 posto bruto domaćeg proizvoda.
Kako povećati BDP
Da bi se uopće govorilo o bruto domaćem proizvodu ili ukupnoj bruto dodanoj vrijednosti jedne države, što je nesumnjivo bolji izraz, mora se uzeti u obzir prosječna bh. porodica koja po statistici ima približno četiri člana, otac, majka i dvoje djece. Njima po metodologiji BDP-a u posjeku pripada četiri puta po 9.300 KM, ili godišnje 37.200 KM da bi zadovoljili sve svoje potrebe i htijenja.
Da je tako, puna šaka brade. Ali, matematika je čudna nauka kada se uđe u strukturu brojeva i stvarni život. Mogle bi u prosjeku sve porodice imati po 37.200 KM godišnje, da nam neko drugi gradi puteve i pruge, škole, bolnice, ulice i zgrade, izdvaja za penzije, plaća silnu administraciju, vodi nas na odmore, skijališta, ljetovališta… Odmah iza rata tako je i bilo jedno vrijeme, sjećate se donatorskih konferencija, obnova kuća, pruga i mostova, pomoći u hrani i donacijama. To je vrijeme odavno iza nas. Iz ukupnog BDP-a koji, kako smo rekli, iznosi cirka 9.300 KM ili 4.755 EUR po stanovniku, valja izdvojiti za sve napred pobrojano, pa tek onda ako neko u kući radi, primiti plaći i živjeti od rada.
Odmah na startu iz pomenutih 37.200 KM mora se izdvojiti novac za društvene potrebe, 40,32 posto bruto proizvoda ili u novcu 14.955 KM. Više dakle nemamo u prosjeku za četveročlanu porodicu 37.200, već svega 22.245 KM. Podijeljeno na 12 mjeseci to je po porodici 1.854 ili po članu domaćinstva mjesečno 463 KM.
I sa 1.854 KM mjesečno po porodici dalo bi se pristojno živjeti, da nije socijalnih razlika u društvu, pa jedni za svoj rad (najčešće u javnom sektoru) koji najmanje doprinosi rastu BDP-a, primaju mjesečno mnogo više od onih čiji je rad direktno vezan za rast BDP-a i blagostanje jednog društva.
Da ukratko zaključimo. Podaci o strukturi bruto domaćeg proizvoda jasno kazuju da se u svakodnevnom životu u našoj zemlji javlja izrazito visoko socijalno raslojavanje, na sloj službenika i namještenika i monopolskih djelatnosti čiji je prosjek neto plaća iznad 1.200 KM, ogroman broj onih koji nemaju ni 700 KM. Da iluzija bude veća, upravo su zaposleni sa nižim i najnižim plaćama stvaraoci dobara koja ulaze u bruto domaći proizvod svakog društva. Užasno je do koje se mjere u nas potcjenjuje proizvodni rad.
Ni jedna država ne može napredovati ako od produktivnog rada mjesečno izdvaja 40 posto njihovih prihoda za javne potrebe. To je besmisleno i direktno je vodi u propast. Javne službe, ukratko, ponašaju se prekomotno za zemlju ove veličine i ekonomske moći.
Longitudinalna analiza u posljednjih pet godina kazuje da su svi prihodi javnog sektora u tom periodu brže rasli, nego proizvodnje i usluga. Proizvodnja, uz produktivne usluge tipa inžinjeringa, konsaltinga, transporta, trgovine i turizma obezbjeđuje najviše novca za potrošnju, a ona je u našoj zemlji nepovratno zapostavljena.
Prva i osnovna dužnost svake države morala bi biti da iz vlastith izvora obezbijedi prehranu stanovništva. Kod nas se upravo dešava suprotno. Doprinos poljoprivrede u BDP-u ne iznosi ni 10 posto, dok su EU norme 25 procenata.
Slično je s ukupnom prerađivačkom industrijom, koja bi trebala biti nosilac razvoja. Njen doprinos u ukupnom bruto domaćem proizvodu je oko 11 posto, dok su EU norme 30 procenata. Sve dok je tako naša će zemlja nazadovati.
Kako se ponašamo, moglo bi nas jedino izvući ako slučajno pronađemo basnoslovne izvore nafte i plina, pa da postanemo Katar. Koliko znamo, i Katar se ponaša bolje, priprema se za period kada više neće biti nafte i plina. Pa gradi turizam za dobro svih svojih stanovnika.
BDP od 9.300 KM po stanovniku za današnje prilike u svijetu i podneblje u kome živimo je relativno nizak. Za brži iskorak trebalo bi sve sile upregnuti za brži razvoj proizvodnje i efektivnog produktivnog rada.
 najvažniji je makroekonomski indikator za svaku državu){kind=link}