Frustracija se u psihologiji definira kao “emocionalna reakcija na određenu, spoljašnju ili unutrašnju prepreku ispunjenju određene želje“. Razvoj sposobnosti tolerancije na frustraciju nije isto što i negiranje frustracije. Životne frustracije sa kojima se suočavamo predstavljaju nužnost neophodnu za sticanje, ali i ojačavanje ličnosti. Kao što i naporne fizičke vježbe ojačavaju skeletnu muskulaturu i fizički imunitet , tako i psihološke frustracije jačaju “psihološku muskulaturu”. Prateći teorijska razmatranja, ljudski psihizam je na određeni način predodređen da tolerira frustraciju. Sa druge strane, ostaje pitanje kako će se ova sposobnost dalje razvijati, kako će se pospješiti kapacitet za toleranciju frustracije.
Stvar percepcije
Frustracija nastaje onda kada su naše želje, zahtjevi i htijenja ometeni ili onemogućeni, što se svakodnevno u određenoj mjeri dešava. Frustracije se kreću od onih koje jedva opazimo, koje su usputne do onih koje nas muče i preplavljuju. Dalje se razvijaju osjećanjem nezadovoljstva, zahtijevamo da se “stvari promijene”, javlja se osjećaj “nepodnošljivog”. Međutim, šta ćemo opaziti i u kojoj mjeri individualno je pitanje- frustracija je i stvar percepcije, zavisi od načina na koji posmatramo svijet.
Mijenjanjem načina na koji posmatramo svijet mijenjamo i to koliko nas nešto muči. Izbjegavanje stvari, ljudi i događaja koji nas opterećuju nije uvijek moguće, ali ni poželjno. Ono što se može uraditi je učenje da drugačije definiramo sopstvenu okolinu i pomognemo sebi da se osjećamo manje frustrirano, nezadovoljno i uznemireno. U zavisnosti od toga kako tumačimo sopstvena osjećanja koje frustracije izazivaju, one mogu da utječu na pozitivnu promjenu kod nas, ili dovedu do ispoljavanja agresivnosti, djetinjastog ponašanja, depresivnosti ili prisilnog ponašanja. Količinu frustracije određuje i to koliko smo u nju uneseni.
Što duže čekate “razrješenje” svoje frustracije, to će i frustracija biti veća. Taj interval međutim određuje i stepen tolerancije na frustraciju. Moguće je pretpostaviti da će se ovaj interval, između želje i njenog zadovoljenja, sa razvojem ličnosti i sam povećavati. Možemo reći da se razvojem tolerancije na frustraciju razvija zapravo strpljenje- sposobnost podnošenja, (s)trpljenja.
Strpljenje i trpljenje
Nerazvijena sposobnost tolerancije na frustraciju može stvarati neke od sljedećih problema:
Ignorisanje
Negiranje postojanja želje za rastom i razvojem, želja da se savršenstvo postigne brzo, bez mnogo muke i frustriranja,”često je prisutno da se frustracija izbjegne”. Moto ovog ponašanja je “Nemam želju pa me ni ne frustrira njeno nezadovoljavanje.”
Niske ambicije, zavist prema drugima
Kada ne možemo da se izborimo sa frustracijama javlja se usljed toga i anksioznost. Manevar da se ta anksioznost, ipak, nekako izbegne postiže se i obezvrjeđivanjem želje. Cijena takvog manevra su smanjenje sopstvenih ambicija i sposobnosti, ali i zavist prema onima koji to nisu učinili. Moto ovog ponašanja je “Nije mi toliko stalo pa me ne frustrira nezadovoljavanje“.
Drugi koji ispunjavaju lične želje
Često je pomjeranje ili projekcija želje na druge osobe– “Ja to nisam postigao, ali moje dijete hoće”, “Moj tim je pobijedio- ja sam pobijedio”. Ovaj manevar je “dobar” jer se sopstvene želje ispoljavaju kroz drugog. Osim što se želja ispunjava kroz drugog, izbjegava se i frustracija koja bi mogla da nastane da se ta želja nije ispunila. Moto ovog ponašanja je „Neko drugi ostvaruje moju želju umjesto mene, a ja se poistovjećujem sa njim“
Sjedim i čekam
Aktivno kretanje ka određenom cilju često se okreće u pasivno očekivanje da se to desi. U ovom slučaju želja se ne umanjuje niti okreće na drugoga, već se mijenja njen smjer. Dobit ovog ponašanja je pasivna pozicija u kojoj osoba ne može doživjeti frustraciju zbog svoje potrebe, jer ne radi ništa. Ako bi osoba bila aktivna i ako ne uspije u svojim namjerama osjetila bi veliku frustraciju koju ima utisak da ne može podnijeti. Međutim, cijena ovog kompromisa je u ograničenju koje nosi svaki pasivan stav. Moto ovog ponašanja je “Okrećem želju u njenu suprotnost“
Impulsivnost
Nesposobnost da se tolerira frustracija i nezadovoljavanje potrebe rezultira i probojem impulsa, poput ponašanja na sopstvenu štetu ili štetu drugoga, impulsivna ponašanja, antisocijalna ponašanja, zavisnosti i dr.
Sa druge strane, razvoj tolerancije na frustraciju vodi do:
Istrajnost
Neodustajanje od svojih želja i ciljeva je sposobnost za podnošenje neuspjeha i nezadovoljstva uz učenje iz sopstvenih grešaka, korigovanje nedostataka, ulaganje napora, poboljšavanje ličnih kvaliteta.
Hrabrost
Tolerancija na frustraciju rivaliteta donosi mogućnost fer pleja, iskreno čestitanje pobjedniku, toleriranje poraza, mogućnost ulaženja u takmičenje uprkos riziku od poraza.
Liderstvo
Sposobnost da se preuzme liderska funkcija bez straha od same pozicije i svega što ona nosi.
Stabilno samopoštovanje
Samopoštovanje je kapacitet za uzajamnost u odnosima.
