Yu Minhong je rođen 1962. u kineskom gradu Jiangyinu, u provinciji Jiangsu, a odrastao je u porodici siromašnih seljaka. Nastojeći se snaći u gradu radeći kao stolar, Yuov otac je sakupljao krhotine starih cigli i kamenje koje bi našao na putu te ih gomilao u malom dvorištu porodične kuće. Nakon što ih je skupio dovoljno, od njih je izgradio mali obor za svinje, kokoši i patke koje su imali. Preneraženom Minhongu to je bila prva lekcija iz siromaštva, jer porodica nije mogla priuštiti kupovinu novih cigli, ali i iz ustrajnosti.
Praktična usredsređenost njegovog oca označila ga je za cijeli život. „Ako imate nacrt u glavi, uvijek možete pretvoriti kamenje u građevinu. Ako biste srušili piramidu, ona bi postala samo hrpa kamenja. Ako živite život bez cilja, on je samo gomila dana.“
S ovom pričom iz Minhongovog djetinjstva na umu, jasno je da je on reprezentativni predstavnik generacije Kineza koji su odrasli u siromaštvu, a potom iskoristili korjenite promjene kroz koje je kinesko društvo prolazilo prethodnih decenija, pretvorivši ih u svoje prilike i naposljetku se obogativši. Minhongu je u tome pomoglo strpljenje koje je naučio od oca. Yu je najprije strpljivo čekao da ga iz trećeg pokušaja prime na Univerzitet u Pekingu nakon što je dva puta odbijen, a potom je samostalno pravio rječnik engleskih riječi za vlastite potrebe, da bi na kraju postao diplomirani profesor engleskog jezika i osnivač škole engleskog jezika koja je stotinama hiljada kineskih studentica i studenata pomogla da dospiju na američke univerzitete.
Yuovi problemi nisu završili upisom na kineski univerzitet. Od početka je spadao u skupinu najlošijih studenata, budući da nije dobro govorio standardni kineski jezik. Ocjene mu nisu bile dobre, a nije mu pomagala ni činjenica da nije imao novca za dodatnu edukaciju koja bi mu pomogla u akademskom obrazovanju. Kao da to sve nije bilo dovoljno, kao brucoš obolio je od teške upale pluća koja ga je primorala da pauzira i godinu izbiva s fakulteta. Studij je, ipak, nekako priveo kraju, a potom je shvatio da su mnogi njegovi kolege i kolegice s fakulteta nastavili školovanje u inostranstvu te je počeoaplicirati na američkim univerzitetima, istovremeno zarađujući za život predavanjem engleskog. Tri godine kasnije, dobio je mjesto na američkom univerzitetu, ali vizu ne.
Škola engleskog jezika
Kako njegovi planovi da se doškoluje u Americi nisu uspjeli, Yu je nastavio sa svojom karijerom profesora engleskog u Kini, a početkom devedesetih došao na ideju da osnuje vlastitu školu engleskog jezika, imena New Oriental. Na početku je osnivač bio i jedini profesor engleskog zaposlen u ovoj ustanovi, a sa rastom broja upisanih učenika, Yu je ubijedio nekolicinu svojih kolegica i kolega sa studija da počnu raditi za njega. New Oriental je u kratkom roku postao najveća privatna obrazovna institucija u Kini, nudeći programe učenja engleskog i drugih stranih jezika, pripremne testove za upis na univerzitete u Kini i u inostranstvu, mentorstvo, različite nivoe učenja stranih jezika te online kurseve.
Tajna uspjeha kurseva New Oriental krije se u dobroj kombinaciji humora, interaktivnih tehnika učenja i tradicionalnih kineskih vrijednosti u obrazovanju, ali ništa manje nisu doprinijele ni Minhongove sposobnosti širenja ideje o „ponovnom samootkrivanju“ koju je učinio dijelom filozofije svoje privatne škole, pravilno identifikujući potrebu mladih Kineza da pronađu svoje mjesto između globalizovanog svijeta i rodne zemlje. Yu stoga tvrdi da New Oriental ne nudi samo vrhunsko jezičko znanje, već i životnu inspiraciju. Dionice njegove uspješne kompanije, punog naziva New Oriental Education & Technology Group, izlistane su na Njujorškoj berzi u septembru 2006. godine. New Oriental je time postala prva privatna obrazovna institucija kojoj je to pošlo za rukom.
Yu je time postao ‘težak’ 800 miliona dolara, ali je smjesta dao do znanja da ne misli kako je cilj ispunjen. Ni put koji je New Oriental prešla do tada nije zanemariv: od jedne grupe sastavljene od samo 30 učenica i učenika, narasla je do najveće privatne obrazovne ustanove u Kini s više od tri miliona učenica i učenika. Te 2006. New Oriental je bila mreža od 25 škola i 111 obrazovnih centara u 24 grada, te online mrežom koja je brojala dva miliona registrovanih korisnica i korisnika, a današnje brojke govore da 70 posto studentica i studenata koji odlaze na studij u Ameriku i Kanadu prolazi ove kurseve.
New Oriental danas zapošljava više od 17.000 ljudi, te je još uvijek najveća privatna obrazovna institucija u Kini, po broju upisanih i programa koje nudi, ali i po prisutnosti u svim krajevima zemlje. Yuova kompanija do danas je podigla 67 jezičkih škola, otvorila 20 knjižara, 771 obrazovni centar, te je prisutna u 56 kineskih gradova. O njenoj popularnosti vjerovatno najbolje svjedoči broj učenica i učenika koji su dosad završili New Oriental programe: početkom 2017. dosegao je 26,6 miliona. Novac je svjedok zasebe: kapitalizacija kompanije iznosi oko 14 milijardi dolara. Yu i danas insistira da je riječ o nečemu većem od kupovine dodatnog znanja za novac.
Cilj je privatni univerzitet
Privatno obrazovanje nije rijetkost u Kini, a tradiciju privatnog obrazovanja započeo je sam Konfučije u 6. stoljeću p.n.e. te su mnogi kineski preduzetnici novijeg doba došli na ideju da grade privatne škole ne bi li profitirali na nacionalnoj opsjednutosti obrazovanjem. Današnje privatne škole u Kini otjelovljene su u bezbroj oblika i veličina, od malih osnovnih škola koje vode idealistični penzionirani učitelji i nastavnici, do akreditovanih stručnih koledža s hiljadama studentica i studenata. No, mnogi od onih koji su vjerovali u unosnost privatnog obrazovanja bankrotirali su ne uspijevajući ponuditi dobru edukaciju uz pravu cijenu. Yu se, međutim, nikad nije plašio neuspjeha, uvjeren u pravilnost svog načina rada.
Ni od vlastitog nastavka školovanja Yu nije odustao, premda za njega nije imao vremena u godinama razvijanja kompanije, za koje kaže da su bile obilježene neispavanošću i zanemarivanjem privatnog života. Iako se približava šezdesetim godinama života, nada se da će u penziji imati vremena da studira filozofiju ili književnost na nekom od američkih univerziteta, istražujući druge kulture.
Milijarder čije bogatstvo američki Forbes danas procjenjuje na oko 1,9 milijardi dolara, te Kinez koji možda nije uspio doći na američko tlo i ondje okušati svoju sreću, ali se ipak može pohvaliti da već decenijama živi svoj „američki san“ o čemu svjedoči i kineski film Američki snovi u Kini iz 2013. godine koji donekle slijedi njegovu životnu priču, Yu Minhong se još nije umorio od ambicija i velikih planova koje ima za New Oriental. „Moj najveći san je osnovati privatni univerzitet koji će nakon decenija razvoja postati jedna od najcjenjenijih obrazovnih institucija u Kini. Sanjam o tome da najbolji srednjoškolci i srednjoškolke, pri razmatranju visokoškolskih ustanova koje bi željeli upisati, uzmu i moj univerzitet u obzir, rame uz rame s, recimo, univerzitetima Tsinghua i Peking.“
Kontroverzne izjave
Yu je nedavno dospio na naslovnice kineskih medija jer je na obrazovnom samitu u Šangaju izjavio kako su pokvarene kineske žene odgovorne za pad moralnih standarda njegove zemlje. Nakon što je optužen za seksističke stavove, Yu se pokušao odbraniti navodeći da je njegova izjava loše interpretirana. „Kineskinje biraju muškarce na osnovu njihove sposobnosti zarade i ne mare jesu li ti muškarci dobri ljudi. Izopačenost kineskih žena dovela nas je do pada morala“, izjavio je milijarder, a društvene mreže su potom eksplodirale od kritika. Jednu od njih uputila mu je i kineska glumica Kitty Zhang. „Čak i s obrazovanjem s Univerziteta u Pekingu i uspjehom New Orientala, još uvijek ne razumijete vrijednost žena i važnost ravnopravnosti spolova“, napisala je na društvenoj mreži Weibo.
Yu se pokušao braniti, tonući još dublje u lošu argumentaciju. „Htio sam reći da žene određuju standard države. Ako žene i majke imaju visoke standarde, njihova djeca će imati visoke standarde. Ako žene gledaju jedino novac, onda će muškarci nastaviti biti fokusirani samo na zaradu i zanemarivati svoj mentalni razvoj.“
Kineski mediji podsjetili su da retrogradni stavovi ne pomažu progresu Kine. Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, Kina se nalazi na 100. mjestu od 144 države po jazu između broja rođenih dječaka i djevojčica te usporava u nastojanjima da smanji rodni jaz.
