Prema podacima Centralne banke Bosne i Hercegovine, najviše inozemnih investicija u našu zemlju dolazi iz Austrije koja je od kraja rata do danas investirala 2,6 milijardi KM. Zajednička historija, veliki broj bh. građana koji žive, rade ili studiraju u Austriji te činjenica da je Austrija najveći investitor u BiH govori o značaju dobrih bilateralnih odnosa između ove dvije zemlje. Kakvi su bilateralni odnosi između BiH i Austrije, koliko su austrijski investitori zadovoljni efektima svojih ulaganja, te da li je došlo do ekonomskog napretka u BiH u intervjuu za Business magazine otkriva ambasador Austrije u BiH Martin Pammer, koji nakon pet godina obnašanja ove funkcije početkom 2019. godine napušta našu zemlju.
BM: Kada pogledate ekonomsku situaciju u BiH prije pet godina, na početku Vašeg mandata i sada, da li je došlo do nekih pozitivnih pomaka?
PAMMER: Naravno da jeste, napredak je vidljiv, otvoreno je dosta novih kompanija i pogona i to je rezultat različitih faktora. BiH je interesantna za investiranje što je veoma pozitivno, posebno austrijskim investitorima, jer je Austrija i dalje investitor broj jedan u BiH. Jedan važan korak naprijed bilo je i usvajanje Reformske agende gdje su entitetske vlade u saradnji sa drugim agencijama i institucijama reformirale nekoliko područja koja su veoma važna za ekonomski napredak. To još uvijek građani dovoljno ne osjete, ali prosječne plaće rastu i otvoreno je puno novih radnih mjesta. Kada pogledate realnu situaciju na terenu vidjet ćete da se puno gradi, proizvodi, vidljiv je razvoj koji je dobar, ali vidljiv je i nedostatak radne snage. Jedina stvar koja je malo ambivalentna je da rast prosječne plaće i privredni rast nisu jednaki. Potrebno je još puno uraditi da bi se dostigao nivo prosječnih plaća kao u EU – treba još mnogo investicija, unapređenje infrastrukture, radi se na tome, ali to nije ostvarljivo preko noći. Moramo uzeti u obzir da je tu bio rat prije malo više od 20 godina, da je politička struktura takva kakva jeste, nije jednostavna, ali sve u svemu ja sam duboko ubijeđen da je ova zemlja napredovala u prethodnih pet godina i to je vidljivo. Subjektivno ima dosta pojedinaca koji to neće vidjeti, koji nisu zadovoljni plaćom i koji kažu da ukoliko, naprimjer, odu u Austriju kao medicinski radnici da će dobiti tri puta više, ali realno i troškovi života su tamo tri puta veći. Ako bi politička atmosfera bila pozitivnija, ako bi bilo manje nacionalističke retorike, prijetnji, zavisti, nesigurnosti, stalno da se insinuira nešto vezano za rat, što je besmisleno, situacija bi bila mnogo bolja.
Investitor stranac nema vremena da se informira tačno šta se dešava, on dobije poruku kroz medije da je BiH nestabilna zemlja i to pravi lošu sliku koja ne korespondira sa realnom situacijom. Ako prošetate Sarajevom vidjet ćete svjetski grad, tu su Žičara, Vijećnica, Narodno pozorište, gostoprimstvo, dobra hrana, mješavina istoka i zapada itd. To su stvari koje se trebaju iskoristit i propagirati u inozemstvu, a ne pitanje da li će Bošnjaci majorizirati ostale, hoće li se RS otcijepiti, treba li nam treći entitet. To se može lijepo riješiti ukoliko se hoće. Kada bi bilo manje ratnih ciljeva, bilo bi puno bolje.
BM: Kako ocjenjujete bilateralne odnose između Austrije i BiH u političkom i ekonomskom smislu?
PAMMER: Bilateralni odnosi između naše dvije zemlje su odlični, jako razvijeni, puno više nego što se zna i što ljudi misle. Više od 200.000 Bosanaca i Hercegovaca živi i radi u Austriji, puno se ljudi vraća u BiH i imamo značajne investicije od tzv. bosanskih Austrijanaca. Ja znam najmanje pet ljudi koji su se vratili i koji ulažu u BiH. Ne postoji grad ili selo u BiH gdje nema nešto austrijsko, a isto tako nema grada ili sela u Austriji u kojem nema Bosanaca i Hercegovaca. To je veoma interesantno. Prije svega, dijelimo zajedničku historiju od 40 godina, iako je to kratak period i imamo 100 godina razmaka, uticaj je bio intenzivan i nije ga lako izbrisati, to se osjeti i kreirao je neki zajednički način života. To je dobra baza za budućnost i naravno, privreda je vidjela u tome šansu.
U BiH ne samo da imamo Ambasadu kao predstavništvo Austrije, postoji još niz institucija kao što je trgovinski savjetnik, austrijske biblioteke, Austrijski kulturni forum Sarajevo, Austrijska agencija za razvoj koja je uključena u nekoliko projekata, Koordinacioni ured austrijske ambasade za nauku, obrazovanje i kulturu itd. Razvijena je i saradnja institucija, gradova, škola. Imamo veoma dobar kontakt sa Ambasadom BiH u Beču, ambasador Kemal Kozarić počeo je već raditi na iskorištavanju potencijala bh. dijaspore u Austriji. U svemu tome naravno i politika ima veliku ulogu. U prvoj trećini mog mandata, Sebastian Kurz, kao ministar vanjskih poslova Austrije tri je puta bio ovdje, kao i bivši predsjednik Austrije Heinz Fischer. Važan segment austrijske vanjske politike kontinuirano je podrška zapadnom Balkanu na putu ka Evropi. Također, i u oblasti kulture odnosi su veoma razvijeni, cijela kulturna scena je veoma dinamična, ima veoma puno impulsa i razvija se uprkos nedostatku finansijskih sredstava. Generalno, vidim pozitivne stvari, a odnosi između dvije zemlje su u različitim sferama različiti što se tiče uspjeha.
BM: Koje biste projekte koje ste realizirali u toku mandata izdvojili kao najuspješnije, a koji su imali za cilj približavanje Austrije i BiH?
PAMMER: Ovdje bih izdvojio tri elementa. Prvi je da sam lično uspio konstantno pozicionirati BiH na agendu austrijske vanjske politike – kroz posjete i tematiziranje pitanja vezanih za BiH i mnogo smo radili da se ide naprijed. Austrija je jedna od članica EU i svaki kontakt je važan. Bitno je da se politički podržava taj pojam da BiH mora jednog dana biti dio EU. Drugi segment je rad na poboljšavanju bilateralnih odnosa. Dao sam svoj skromni doprinos kroz projekat Godina kulture 2016. gdje smo aktuelizirali uzajamnu percepciju. Većina, naime, za Austriju misli da je tamo dobro stanje, red, pravda, bogatstvo, sve funkcionira, Beč metropola, a malo znaju o savremenim problemima. S druge strane, Austrijanci vide BiH nešto kao našu bivšu koloniju, tamo je bio rat, moramo uraditi nešto. Ta uobičajena viđenja ne odgovaraju baš sva stvarnom stanju. Ako se pogleda, ima dosta uspješnih ljudi iz BiH u Beču, od muzičara do poduzetnika, npr. u Beču radi jedan vrlo uspješan građevinski poduzetnik iz Vareša. Povezani smo, skoro kao za vrijeme Monarhije. Bolje smo se upoznali i razvijale su se mreže koje već postoje, Naravno, moram pomenuti i studente koji studiraju u Austriji. Prilikom svakog drugog razgovora koji vodim, ljudi mi kažu da im kćerka, sin ili nećak tamo studiraju. Treći segment je ekonomija i to nije nešto što se realizira kao jedna velika akcija, nego je to nešto na čemu se radi kontinuirano.
BM: Austrija je najveći investitor u BiH. U kojoj mjeri su austrijske kompanije zadovoljne efektima svojih ulaganja u našoj zemlji i na šta se odnose njihove glavne primjedbe?
PAMMER: Oko 200 kompanija iz Austrije prisutno je u BiH u različitim sektorima-pretežno finansijskom, građevinskom, ali i drugim kao što su proizvodnja, razvijanje lohn poslova, što nije tako popularno, ali je jedan korak u razvoju. Austrijski investitori uglavnom su zadovoljni, okolnosti su drugačije od općine do općine, ali sve ipak funkcionira. Dva osnovna problema su nedostatak dobre infrastrukture – krenulo se u izgradnju autoputeva, ali to je bilo potrebno uraditi prije 15 godina. Neki investitori mi kažu da preferiraju da ostanu u RS jer im je tamo bliži autoput. Drugi problem, malo ozbiljniji, je da se neke stvari malo teže realiziraju zbog nefunkcionalne uprave, sporosti sudova, korupcije. Tu se vraćamo na pitanje strukture zemlje koja treba više da se razvija od Dejtona prema Briselu, što je naravno teško. Postoji i problem mentaliteta, problem tranzicije. Ali, s druge strane, pozitivno je što iz godine u godinu raste broj investicija.
BM: Najveći dio austrijskih investicija je u bankarskom i sektoru osiguranja. Koji su sektori još interesantni austrijskim kompanijama? Zašto nema više greenfield investicija iz Austrije u BiH?
PAMMER: Mislim da ima i dosta greenfield investicija npr. u Živinicama, Brčkom, Derventi itd. Generalno, priznajemo da je tržišna ekonomija bolja nego ono što je bilo prije (ima puno nostalgije da je sve bilo bolje prije, a sada je sve loše, ali to nije istina). Tržišna ekonomija ima svoje mane. Činjenica je da tržište ima svoje mehanizme tj. ako uzmete kredit morate platiti kamate, a gdje je rizično kamate su veće. Ima i drugih manjih i većih različitih investicija, ima dosta ljudi koji razvijaju nove stvari, ljudi koji rade na kombinaciji različitih stvari, sve u svemu jedna šarolika slika. U Derventi imamo jedan hi-tech klaster austrijskih kompanija, gdje je 13 kompanija iz Austrije otvorilo 750 radnih mjesta i uglavnom rade lohn poslove, proizvode različite elektro-dijelove, uređaje i aparate.
BM: BiH je u prethodnoj godini ostvarila suficit u robnoj razmjeni sa Austrijom. Znači li to da bh. proizvodi zadovoljavaju građane Austrije i EU standarde?
PAMMER: Taj suficit je posljedica toga što robe koje se isporučuju u Austriju su visokovalitetne i uglavnom se radi o robama koje se ovdje dorađuju, montiraju, razvijaju i isporučuju kao gotovi proizvodi kao npr. namještaj. Velike firme u Austriji, velika imena u području trgovine namještajem nude namještaj iz BiH kao gotov proizvod. Ali na tim proizvodima ne stoji Made in BiH. Veliki dio proizvoda koji se uvozi u Austriju su proizvodi nastali na temelju lohn poslova, ne samo namještaj nego i hemijski ili proizvodi metalske industrije i to je ono što proizvodi plus u vanjskotrgovinskoj razmjeni, jer se radi o lohn poslovima i to su često investitori iz Austrije. Ali, naravno za BiH bi bilo važno da više izvozi gotovih proizvoda. Ali posebno je važno, kako za privredu tako i politiku, da se više radi na imidžu BiH, da se poboljša slika u inostranstvu u smislu kakvi su uslovi i kakve se mogućnosti i potencijali nude.
BM: Austrija je jedna od zemalja koja je veoma interesantna investitorima. Šta je to što ih najviše privlači i koje austrijske prakse i primjere bi BiH mogla slijediti s ciljem privlačenja novih investicija i bržeg ekonomskog razvoja?
PAMMER: Smatram da je prioritet pojednostavljenje i skraćivanje administrativnih procedura, funkcionalnija država, unapređenje infrastrukture, razvijanje povjerenja i pozitivne atmosfere.
BM: Posebnost austrijskog sistema obrazovanja ogleda se u uskoj saradnji između privrede i obrazovanja te se i u BiH već neko vrijeme govori o uvođenju dualnog sistema obrazovanja. Koje rezultate je ostvario ovaj sistem u Austriji i koje to preduslove BiH mora ispuniti da bi ovaj sistem zaživio kao i u Austriji?
PAMMER: Dualni sistem obrazovanja je važna tema ne samo u BiH, nego u cijeloj regiji. Da bi se to razvilo potrebne su zakonske osnove i radi se na tome. Ovaj sistem je veoma uspješan u Austriji i može biti u BiH, već sada imamo različite urede koji rade na tome. Nažalost, zakonodavstvo ide sporo i teško, jer se neke druge stvari posmatraju kao važnije.
BM: Gdje nastavljate svoju karijeru i po čemu ćete pamtiti mandat u BiH? Da li namjeravate posjećivati BiH turistički?
PAMMER:U narednom periodu vodit ću Task Force za interkulturalni i interreligijski dijalog i to će biti početak mojih novih poslova u Ministarstvu vanjskih poslova. Veoma je interesantno, manje politički nego sada, ali ja sam zadovoljan, jer nakon što sam dva puta bio ambasador – u Crnoj Gori i BiH – na neki način mi je potrebna ta promjena. BiH ću pamtiti po ljudima, imao sam sreće da upoznam veoma drage ljude, da uživam u ljepotama zemlje: jezera, planine kulturne institucije, historijski spomenici. Značajan rast turizma zaista nije bez osnove. Nedostajat će mi BiH i bit će mi žao da odem. A imam i jednu posebnu uspomenu: „renovirali“ su mi srce u Tuzli i naravno napredovalo mi je znanje jezika što će mi biti korisno u Beču, jer je Beč treći po redu „jugoslovenski grad“. U mom novom domu u Beču sigurno ću jednu sobu urediti na način da će u njoj sve biti bosansko. Naravno da ću posjećivati BiH, već sljedeće godine na proljeće planiram doći na nekoliko događaja.
