Nekoliko je različitih neispunjenih obaveza BiH prema Energetskoj zajednici, ali se uprkos činjenici da ne postoje statistički podaci za učešće obnovljivih izvora energije u pojedinim sektorima, poput sektora grijanja i hlađenja, doima da smo općenito na dobrom putu kada je riječ o uvećanju procenta učešća ovih izvora energije u ukupnom energetskom miksu. Sa federalnim ministrom energije, rudarstva i industrije Nerminom Džindićem razgovarali smo o značaju izgradnje malih hidroelektrana koje su manje od 10 MW I koje ulaze u sistem podsticaja i o tome koliko je domaća energetska politika u oblasti hidroenergije usklađena s evropskim direktivama, smjernicama i politikama. S obzirom na našu tradiciju gradnje i eksploatacije hidroelektrana u BiH, upravo hidroenergija predstavlja priliku najlakšeg dostizanja energetskih ciljeva do 2020. godine, uz istovremeno ostvarivanje najvećih benefita. S druge strane, ministar ističe da je pored većeg broja izgrađenih malih hidroelektrana u odnosu na vjetroelektrane u FBiH, evidentno da je njihova ukupna instalirana snaga manja od snage izgrađenih vjetroelektrana.
BM: Kako ispunjavamo obavezu implementacije direktive o podsticanju proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora iz Sporazuma o Energetskoj zajednici?
DŽINDIĆ: U skladu sa Ugovorom o osnivanju Energetske zajednice, Ministarsko vijeće je 18. oktobra 2012. godine usvojilo Odluku o implementaciji Direktive 2009/28 o promociji proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora, kojom je za BiH utvrđen obavezujući cilj od 40 posto udjela obnovljivih izvora energije u potrošnji električne energije do 2020. godine. Za Federaciju BiH udio energije iz obnovijivih izvora u bruto finalnoj potrošnji energije u 2009. godini iznosi 36 posto, a ciljani udio energije iz obnovljivih izvora u 2020. godini je 41 posto. FBiH je s ciljem implementacije Direktive 2009/28 o promociji proizvodnje električne energije iz obnovijivih izvora donijela Zakon o obnovljivim izvorima energije i efikasnoj kogeneraciji i podzakonskih akata te Akcioni plan za obnovljivu energiju Federacije BiH (APOEF), koji određuje politiku, planove i indikativne ciljeve FBiH o udjelu energije iz OIE u ukupnoj finalnoj potrošnji električne energije, energije za grijanje i/ili hlađenje i energije za transport, uvažavajući efekte regulatornih mjera koje se odnose na unapređenje energetske efikasnosti i uštede energije kod krajnjih kupaca, kao i drugih mjera u svrhu ispunjenja postavljenih ciljeva.
BM: Gdje je BiH danas, a gdje bi trebala da bude kada su u pitanje obnovljivi izvori energije; koje su obaveze i šta je cilj povećanja udjela u potrošnji energije iz OIE u BiH?
DŽINDIĆ: Politika korištenja obnovljivih izvora energije određena EU Direktivom 2009/28/EC o promociji proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora ogleda se u sigurnom, kvalitetnom i pouzdanom snabdijevanju električnom energijom, zaštiti okoliša i smanjenju energetske ovisnosti od uvoza i korištenja fosilnih goriva. Nedostatak stvarnih statističkih pokazatelja o ukupnoj finalnoj potrošnji energije, što se posebno odnosi na biomasu, otežava realnu prognozu finalne potrošnje energije do 2020. godine, te je Nacionalni akcijski plan za obnovljive izvore energije (National Renewable Energy Action Plan- NREAP BiH) potrebno redovno unapređivati i usaglašavati sa novim pokazateljima, kao i stvarnim ekonomskim i socijalnim mogućnostima, imajući u vidu da je električna energija dobivena iz obnovljivih izvora znatno skuplja od električne energije proizvedene iz fosilnih goriva. U skladu s Direktivom 2009/28/EC, NREAP-om se propisuju obavezujući ciljevi za udio energije iz obnovljivih izvora do 2020. godine u ukupnoj finalnoj potrošnji u sektorima grijanje i hlađenje, električna energija i transport. Sektorski ciljevi za učešće obnovljivih izvora energije u sektoru električne energije u 2020. godini iznose 52,4 posto, u sektoru energije za grijanje i hlađenje 56,9 posto i u sektoru saobraćaja 10 posto. Svi ovi pojedinačni ciljevi omogućit će zadovoljenje ukupnog cilja od 40 posto. Da bi se ostvarili postavljeni ciljevi u sektoru grijanja i hlađenja u BiH do 2020. godine, pored korištenja biomase za grijanje u domaćinstvima, potrebno je koristiti i druge oblike obnovljive energije koji do sada nisu bili korišteni u dovoljnoj mjeri, a sve s ciljem smanjenja udjela energije iz fosilnih goriva. Ne postoje statistički podaci koliki se napredak napravio u ovom sektoru. Cilj u sektoru električne energije za BiH baziran je na parametrima iz entitetskih akcionih planova. Prema izvještaju Energetske zajednice BiH prati planirani napredak u ovom sektoru do 2020. godine. Obavezni cilj za učešće obnovljivih izvora energije u sektoru transporta iznosi 10 posto do 2020. godini, što je veoma teško ostvariv cilj u BiH i nije ga moguće dostići iz sopstvenog potencijala, posmatrano u odnosu na trenutni pravni okvir u entitetima i strukturu raspoloživih kapaciteta. Osim navedenih ciljeva za BiH do 2020. godine Energetska zajednica provodi aktivnosti na određivanju ciljeva za zemlje potpisnice Ugovora o Energetskoj zajednici do 2030. godine.
BM: Koliko se ulaže u male hidroelektrane i koje su njihove ključne prednosti? Zašto je broj malih hidroelektrana znatno veći od npr. broja vjetroelektrana?
DŽINDIĆ: lzgradnja malih hidroelektrana u FBiH je, bez dilema, tržišno konkurentna sa sadašnjim tehnologijama i s najmanje izazova i ograničenja od svih obnovljivih izvora energije. S obzirom na tradiciju gradnje i eksploatacije hidroelektrana (malih i velikih) u BiH i FBiH, raspoloživi potencijal ovog izvora, kadrovsku osposobljenost elektroprivrednih i građevinskih kompanija (s tradicijom gradnje ovih objekata), izgradnja hidroelektrana predstavlja priliku najlakšeg dostizanja ciljeva do 2020. godine, uz istovremeno ostvarivanje najvećih benefita. lzgradnja hidroelektrana može imati poseban značaj na razvoj ruralnih i izdvojenih područja. Za hidroenergiju trebaju najmanja podsticajna sredstva, a istovremeno se značajno smanjuje potreba za energijom iz fosilnih goriva. Korištenje hidroenergije sa aspekta zaštite okoliša je prihvatljivo, uz uslov da se instaliraju agregati optimalnih snaga koji zahtijevaju najveću iskoristivost uz najmanje akumulacije, kao i da se obezbijedi biološki protok i pozitivan uticaj na smanjenje pojava poplava i klizišta. Također, male hidroelektrane imaju i niz nedostataka i mogu da imaju značajan lokalni uticaj na okolinu fizički u smislu promjena mikroklime, promjena reljefa, na ekosisteme u smislu gubitka ili degradacije ekosistema zbog prenamjene područja kao i riječnog toka i na stanovništvo zbog gubitka posjeda, izmakle koristi i dr.
Postoji niz krucijalnih razlika izmedu ulaganja u hidroelektane u odnosu na ostale proizvodne kapacitete koji koriste obnovljive izvore energije, a kao najvažnije ističe se uključenost domaće privrede u izgradnji postrojenja. Pored činjenice da je trenutno veći broj izgrađenih malih hidroelektrana u odnosu na vjetroelektrane u FBiH, evidentno je da je ukupna instalirana snaga izgrađenih vjetroelektrana veća od snage malih hidroelektrana. Uzimajući u obzir izgrađenu vjetroelektranu Mesihovinu, zatim Jelovaču, čije se puštanje u rad očekuje 2019. godine, te vjetroelektranu Podveležje gdje su radovi na izgradnji cestovne infrastrukture završeni, očekuje se da će vjetroenergija preuzeti primat u proizvodnji električne energije iz obnovljivih izvora.
BM: Koliki se neiskorišteni potencijal nalazi u malim hidroelektranama?
DŽINDIĆ: Prema informacijama EPBiH, tehnički potencijal vodenih tokova pogodan za gradnju malih hidroelektrana iznosi 1.000 MW ili 12,64 posto od ukupnog hidro-potencijala u BiH. Od toga, FBiH ima na raspolaganju oko 2.090 GWh, a Republika Srpska 1.430 GWh. U Strateškom planu i programu razvoja elektroenergetskog sektora iz 2009. godine data je lista od 252 male hidroelektrane (prema slivovima rijeka) za koje je urađena studija (neke su već izgrađene ili su u izgradnji, a koncesija je izdata za skoro sve te lokacije). Pored značajnog potencijala za gradnju hidroenergetskih objekata, stepen korištenja hidropotencijala je još uvijek vrlo nizak (manji od 40 posto).
BM: Koliko malih hidroelektrana akumulacijskih i protočnih je u pogonu u FBiH? Postoji li precizan podatak o broju dodijeljenih koncesija za izgradnju malih hidroelektrana?
DŽINDIĆ: Indikator pomoću kojeg pratimo razvoj projekata je energetska dozvola, koja se izdaje od strane Ministarstva u određenom stadiju evaluacije projekta. Prema podacima dobijenim od Operatora za obnovljive izvore energije i efikasnu kogeneraciju, ukupna proizvodnja iz malih hidroelektrana koje su u sistemu podsticaja, u 2017. godini je bila na nivou 105 GWh u FBiH, uz podatak da je ukupna krajnja potrošnja u FBiH bila 7.764 GWh.
Ne postoji egzaktan podatak o broju koncesija, iz razloga što je članom 6. Zakona o koncesijama FBiH te Zakonom o električnoj energiji, propisano da Vlada FBiH odlučuje o dodjeli koncesije na izgradnju hidroenergetskih objekata snage više od pet MW i za nekoliko hidroenergetskih objekata instalirane snage veće od po dva MW, koji slijede jedan iza drugog na rastojanju od dva kilometra (za snage veće od 30 MW potrebna je saglasnost Parlamenta FBiH), a za izgradnju hidroenergetskih objekata snage manje od pet MW, dodjela koncesija je u nadležnosti nižih nivoa vlasti.
BM: Osim privatnih investicija, koliki broj malih hidroelektrana je u vlasništvu dva javna preduzeća koja obavljaju djelatnosti proizvodnje, distribucije i snabdijevanja električnom energijom u FBiH?
DŽINDIĆ: Elektroprivreda BiH d.d. — Sarajevo ima sedam malih hidroelektrana (manjih od 10 MW) u vlasništvu i imaju u planu izgradnju većeg broja malih hidroelektrana, a JP Elektroprivreda HZ HB d.d. Mostar nema malih hidroelektrana u svom vlasništvu (sve hidroelektrane su instalirane snage veće od 10 MW.
BM: Šta je Ministarstvo poduzelo kako bi usložnjeni postupak izgradnje male hidroelektrane bio pojednostavljen i ubrzan?
DŽINDIĆ: Jedna od važnih aktivnosti Ministarstva u proteklom periodu bio je angažman i rad kako bi se energetski sektor u FBiH učinio atraktivnijim za domaće i strane investitore. Uz tehničku asistenciju USAID projekta Investiranje u sektor energije (EIA), GIZ projekta Poticanje obnovljivih izvora energije u BiH (ProRE) i učešće predstavnika iz svih institucija iz sektora relevantnih za proces odobravanja izgradnje energetskih infrastrukturnih objekata, Ministarstvo je koordiniralo aktivnostima na analizi postojećeg stanja režima izdavanja dozvola za energetske infrastrukturne projekte u FBiH i identifikaciji prepreka za investiranje u takve energetske projekte. Kao rezultat provedenih aktivnosti urađena je Analiza pravnog okvira i preporuke za otklanjanje prepreka za investiranje u sektor energije u Federaciji BiH, koja sadrži rezime postupka i preporuka te detaljne analize pravnog okvira i preporuke za otklanjanje legislativnih i drugih prepreka u svim analiziranim sektorima. Na osnovu pregleda i analize važeće legislative i regulative, USAID EIA uradio je Vodič za investitore u elektroenergetskom sektoru u BiH koji sadrži sve relevantne informacije o potrebnim dozvolama za razvoj elektroenergetskih objekata i nadležnim institucijama za izdavanje dozvola, uključujući i opis relevantnih procedura na svim nivoima vlasti u BiH.
