Razgovarao: Armin Zeba
Udruženje društava za osiguranje u Federaciji BiH osnovano je prije više od 12 godina sa dva osnovna programska cilja – međusobnim povezivanjem njegovih članova radi unapređivanja i razvoja osiguranja i tehnologije rada u primjeni savremenih tehnoloških i tehničkih dostignuća te razmjenom iskustava među članovima i promoviranjem osiguranja putem glasila i drugih stručnih publikacija radi ostavarivanja interesa Udruženja. U kojoj mjeri su ti ciljevi ostvareni, odnosno u kojem smjeru danas ide federalno tržište osiguranja i čime sve je uvjetovan njegov dalji razvoj, u razgovoru za Business magazine objašnjava Ermin Čengić, generalni sekretar Udruženja.
BM: Na šta je bio fokusiran rad Udruženja u proteklom dijelu 2018. i šta su prioriteti za naredni kratkoročni period?
ČENGIĆ: Fokusirani smo na ono što su ključne djelatnosti Udruženja, a to je da pomognemo građanima da shvate kako im je osiguranje zaista potrebno i kako osiguranje nije skupo, odnosno da je najskuplje iz vlastitih sredstava plaćati štetu na svojoj imovini ili liječiti se ili biti izložen svakojakim rizicima bez ikakve zaštite ili rezervne opcije. Ima ona konstatacija koju sam čuo nedavno na jednom strukovnom skupu, a koja glasi: “Niko nije propao jer je plaćao osiguranje, ali mnogi jesu jer ga nisu plaćali!“. Želimo unaprijediti praksu osiguranja, uvesti nove usluge od kojih će korist imati najširi slojevi stanovništva poput osiguranja od katastrofalnih rizika koje bi trebalo biti obavezno i sa minimalnom premijom, dostupnom svim građanima.
Cilj nam je biti partner zakonodavnoj i izvršnoj vlasti u izmjenama zakona i ne pristajemo na poziciju posmatrača i objekta u ovom procesu, jer smatramo da su dobri, potpuni i provedivi jedino zakoni iza kojih je stala struka.
Pokušavamo i interno ojačati vještine i znanja djelatnika u osiguranju kroz uspostavljanje edukacije kao kontinuiranog procesa unutar Udruženja. Imamo i imat ćemo još bolju saradnju sa domaćim i međunarodnim institucijama, gdje smo posebno dobru komunikaciju ostvarivali sa Agencijom za nadzor osiguranja FBiH i njenim direktorom Dinkom Musulinom.
Prioritet nam je u narednom periodu da kroz aktivnost finansijskog opismjenjavanja djelujemo na svijest građana i utičemo na to da postanu bolji prijatelji sami sebi – da više misle o rizicima kojima su okruženi i da se osiguraju, jer je to jedini način da preko noći ne ostanu bez najvrednije imovine i bez finansijske zaštite kada su u nevolji.
Konačno, interes nam je pozicionirati Udruženje kao relevantnog subjekta i sagovornika za državne institucije s ciljem zaštite interesa osiguranika i cjelokupne industrije osiguranja.
BM: Kakvi su aktuelni trendovi, odnosno glavne karakteristike tržišta osiguranja u FBiH u prva tri kvartala 2018. u odnosu na isti prošlogodišnji period?
ČENGIĆ: Rezultati poslovanja osiguravajućih društava za prvih osam mjeseci 2018. godine (u ovom trenutku nisu poznati podaci za treći kvartal) uglavnom se kreću prema očekivanjima.Obavezno osiguranje od automobilske odgovornosti, kao najzastupljenija vrsta osiguranja, zadržalo je kontinuitet rasta u visini od nekih sedam posto. Osiguranje cestovnih vozila, odnosno auto-kasko osiguranje, drugo je po visini premije i ima rast od oko četiri posto u poređenju sa prošlom godinom. Nažalost, osiguranje imovine od požara, kao i ostale vrste osiguranja imovine, bilježe pad od pet, odnosno skoro 10 procenata, što je veoma loša poruka za industriju osiguranja.
Ako gledamo ostale vrste osiguranja, čije učešće nije posebno visoko, nešto izraženiji rast od 10 posto pokazuju zdravstvena osiguranja te ostala osiguranja od odgovornosti sa 13 procenata. Životna osiguranja su na nivou prošlogodišnjeg rezultata, a ukupno tržište FBiH je raslo za nekih tri posto.
Međutim, uvijek kada komentiramo rezultate poslovanja postavlja se pitanje koje podatke koristimo, da li smo u rezultat tržišta FBiH ubrojili ono što su društva sa sjedištem u Federaciji BiH ostvarila u Republici Srpskoj te druga pitanja koja više imaju veze sa administrativno-političkim podjelama nego sa ekonomskim pokazateljima. Neujednačena i siromašna statistika tržišta je jedna od ključnih barijera za adekvatnu procjenu tržišnih trendova na nivou države BiH, a Agencija za nadzor osiguranja FBiH je u tom pogledu najažurnija te smo zahvaljujući njihovim podacima uopće u prilici govoriti o onome šta se događa na tržištu osiguranja FBiH…
BM: U kojoj mjeri se loša ekonomska situacija u zemlji negativno reflektira na tržište osiguranja?
ČENGIĆ: Već godinama je to jedan od najznačajnijih faktora zbog kojih tržište osiguranja nema onakav rast kakav bi trebalo imati, a zbog niskog i sve nižeg standarda stanovništva društva za osiguranje nisu uopće u prilici nuditi neke usluge i pakete koji su u razvijenijim državama Evropske unije već uobičajeni dio ponude. O osiguranju se razmišlja kao o nužnom zlu i trošku koja se nalazi na dnu spiska potreba, a kod značajnog broja ljudi u BiH osiguranje se uopće ne percipira kao potreba. Dok je to kod građana moguće objasniti niskim primanjima i neizvjesnošću u pogledu dobijanja ili zadržavanja radnog mjesta, teško je razumjeti javne ustanove, institucije i kompanije, neovisno da li imaju državno ili privatno vlasništvo, koje kalkuliraju sa budžetom za osiguranje i smanjuju ga ili čak potpuno eleminiraju.
Rizici koje nose ne ovise od ekonomske situacije u zemlji, a katastrofalni događaji (poplave, požari, elementarne nepogode….) devastiraju imovinu bez obzira na to da li je njen vlasnik milioner ili neko ko živi od plaće od 1.000 KM ili manje.
Stoga, bez značajnijeg iskoraka u smislu investicionih ulaganja te javnih radova koji će pokrenuti privredu, teško je očekivati razvoj tržišta osiguranja, posebno onih usluga koje su najinteresantnije državljanima zemalja EU poput ličnih životnih, penzionih i zdravstvenih osiguranja te nekih investicionih vrsta osiguranja.
BM: Ima li u tom konktekstu ikakvih pozitivnih pomaka i u kojim segmentima?
ČENGIĆ: Ono što je inače pozitivno u vezi sa branšom osiguranja u BiH je to da je veliki dio društava za osiguranje, po kvalitetu rada, potpuno uporediv sa društvima sa razvijenog Zapada. Većinom se ova konstatacija odnosi na društva koja su dio korporacija iz Austrije, Slovenije ili Hrvatske, ali ne samo na njih, jer i ova domaća društva, čiji su vlasnici u BiH, po principima rada pokušavaju pratiti trendove.
Pozitivno je i to što tržište iz godine u godinu raste, ali bojim se da je to varljiv pokazatelj i da bi sa dolaskom liberalizacije u segmentu osiguranja automobilske odgovornosti moglo doći do strmoglavog pada ukoliko ne bude svijesti da se kroz ovaj proces prođe strpljivo i staloženo, bez žurbe da se uđe u utrku čija će polica manje koštati.
Konačno, pozitivno je i to da bez ikakve podrške države i uz minimalno razumijevanje potrebe da se osiguranje približi najširim slojevima stanovništva, osiguravatelji ipak jesu podrška i siguran partner građanima.
BM: Ima li iskoraka kada je riječ o jačanju svijesti građana o potrebi osiguranja, naročito kada je riječ o poljoprivrednicima, koji su ranijih godina trpjeli velike štete usljed neosiguranosti od elementarnih nepogoda?
ČENGIĆ: Pokazatelji poslovanja ne idu u prilog pretpostavci da je došlo do nekog posebnog jačanja svijesti kod građana. Vidljivo je da imovinska osiguranja ili ne ostvaruju značajniji rast ili čak padaju iz godine u godinu. U tom kontekstu, ne može se govoriti ni o nekom značajnom obimu osiguranja poljoprivrednih usjeva i dobara.
Nažalost, već spomenuti problem sa statističkim pokazateljima ne omogućava nam da uđemo u dubinsku analizu vezano za pojedine vrste osiguranja. Ovdje je svakako potrebno spomenuti ulogu države, koja bi trebala u najvećoj mjeri subvencionirati poljoprivrednike te time potaknuti i razvoj djelatnosti osiguranja i smanjenje izloženosti riziku. Dok, recimo, u Srbiji vlasti najavljuju povećanje procenta subvencionirane premije osiguranja sa 40 na 70 posto za rizična područja, Vlada FBiH je u maju ove godine usvojila Program poticaja za poljoprivredu težak 58,2 miliona KM, gdje je za sufinansiranje premije osiguranja od mogućih šteta u poljoprivrednoj proizvodnji namijenjeno 80 hiljada KM, što je nekih 0,13 posto. Toliko o podršci poljoprivrednicima i podršci industriji osiguranja…
BM: Dokle se došlo sa usklađivanjem domaćih propisa iz oblasti osiguranja sa evropskim standardima (kao i međusobnim usklađivanjem entitetskih propisa) i koliko postojeća neusklađenost predstavlja problem u funkcioniranju federalnog i tržišta osiguranja u BiH u cjelini?
ČENGIĆ: Naše tržište je još uvijek veoma daleko od evropskih standarda, ali društva za osiguranje imaju svijest o potrebi da aktivno rade na prilagođavanju svojih poslovnih aktivnosti različitim zahtjevima usklađenosti. Ovo je posebno značajno u dijelu menadžmenta rizika i uvođenja nekih novih poslovnih funkcija koje naše tržište do sada nije poznavalo. Vjerovatno da tom prilagođavanju pogoduje već spomenuta izloženost društava u vlasništvu korporacija iz regiona i EU internim procesima prilagođavanja novim uredbama i evropskim direktivama. Solventnost II, IDD, GDPR i druge direktive i uredbe, iako nisu ugrađene u naše zakonodavstvo, rekao bih “na mala vrata“ ulaze u procedure pojedinih društava, uz svijest da će proći godine dok naše tržište ne sazrije za potpunu prilagođenost ovoj regulativi.
Kada je u pitanju neusklađenost entitetskih propisa, umjesto činjenice da godinama imamo smanjenje razlika ili tendenciju ujednačavanja propisa, na sceni je donošenje akata koji u potpuno neravnopravan položaj stavljaju učesnike na tržištu u ovisnosti gdje im je sjedište kompanije. Posljednji primjer je odluka Upravnog odbora Agencije za osiguranje RS za smanjenje tarife osiguranja od odgovornosti za motorna vozila za 10 posto. Iako je poznata činjenica da u FBiH ovakva odluka ne može biti donesena dok se ne promijeni Zakon, u RS su ipak išli sa smanjenjem cijene autoosiguranja, unatoč tome što nisu poznati argumenti i analize na osnovu kojih je donesena ova odluka.
BM: Kada je riječ o osiguranju od odgovornosti za motorna vozila, godinama je najprimjetniji rast upravo u toj oblasti – koliko je realno očekivati da taj primat u doglednoj budućnosti preuzmu neki drugi oblici osiguranja? S druge strane, da li se i u kojoj mjeri u međuvremenu suzio prostor za zloupotrebe koje su u ranijem periodu bile najizraženije također u tom sektoru?
ČENGIĆ: Osiguranje od automobilske odgovornosti će biti vodeće po premijskom prihodu i u narednim godinama i tu se ništa neće promijeniti dok se ne promijene okolnosti i dok sa postepenom deregulacijom i liberalizacijom ne prestane potreba da država utiče na najnižu cijenu ovog obaveznog osiguranja. Iskustva susjednih zemalja u kontekstu liberalizacije su različita, ali čak i kada se desi drastičan pad premijskog prihoda, kao što je, recimo, bio slučaj u Hrvatskoj, gdje je tržište autoosiguranja palo za oko 30 posto, bitno je održati finansijsku stabilnost društava i ne dozvoliti njihovu propast i gašenje, a za što je posebno negativan primjer Grčka, gdje je za dvije godine dvadesetak osiguranja izgubilo licencu za rad.
Kada su u pitanju ponašanje ili prodajne tehnike koje zalaze u prostor nedozvoljenih aktivnosti ili kršenja zakona i podzakonskih akata, Agencija za nadzor osiguranja FBiH, barem prema onome što je poznato nama u Udruženju, kontinuirano provodi kontrole u društvima za osiguranje za koje su postojale indicije i dokazi da ne poštuju odredbe zajedničkog premijskog sistema obaveznog osiguranja od autoodgovornosti te premijski prihod ostvaruju uz direktno i indirektno davanje nedozvoljenih popusta.
Udruženje je tokom cijele godine poduzimalo aktivnosti s ciljem sužavanja prostora za zloupotrebe, a na sjednici Skupštine Udruženja, koja je održana u julu, izraženo je očekivanje da će u uređenju tržišta Agencija za nadzor osiguranja FBiH i Agencija za osiguranje RS poduzeti sve mjere koje, između ostalog, uključuju i oduzimanje odobrenja za rad društva za osiguranje za određeni vremenski period i za određeno poslovno područje, u ovisnosti od učestalosti činjenja prekršaja, a sa ciljem održanja stabilnosti sektora osiguranja na području BiH.
Nažalost, i tu postoje određene “slijepe tačke“, dijelovi prodajnog procesa koji izlaze van kompetencija i ovlasti regulatorne agencije te bi samo uključivanje drugih organa, posebno onih policijskih, ili davanje širih ovlasti Agenciji, moglo donijeti odgovarajući efekat.
