S vremena na vrijeme nam se, kao i vama, dragi moji, ukaže prilika da, što službeno, što privatno skoknemo u neku od zemalja članica Evropske unije. Bez obzira u kojem svojstvu idemo, privatno ili službeno, otvaramo „četvere oči“ i upijamo ono što stručnjaci zovu „best practice“. Pokušavamo dokučiti šta to oni imaju što mi nemamo (sistem, naprimjer), koje znanje, vještinu, rješenje možemo kupiti, ukrasti, doraditi, primijeniti ovdje kod nas. Sa jednog od takvih putovanja koleginica se nedavno vratila sa „kupljenim“ znanjem i vještinama o temi „kako nikada, ali nikada ne organizirati događaj“ ili ti „kako kvalitetno upropastiti dobru ideju vrhunskom neorganizacijom“. Da budem malkice maliciozna – sve u skladu sa najvišim EU standardima – neorganizacije.
U svakom slučaju, nakon detaljne analize ovog organizacijskog promašaja, zajednički smo zaključili da bismo ovakvi kakvi jesmo, mi lijepo „okačili kopačke o klin“ da smo slučajno napravili toliko grešaka u nizu. I, naravno, već smo proširili priču među prijateljima i saradnicima da ukoliko im se javi ta i ta agencija iz tog i tog grada sa bilo kakvim prijedlogom za saradnju, budu vrlo oprezni. Sami smo, opet, savladali lekciju i kupili znanje (po ko zna koji put) da činjenica da kompanija ima sjedište u EU i tamo posluje (kažu uspješno) uopće ne mora značiti da je bolja od bilo koje bh. ili regionalne agencije ili kompanije. Naprotiv.
I da u poslovnim kontaktima treba biti podjednako oprezan sa ovima iz (ne)uređenih zemalja EU, jer to što im je sjedište negdje u EU, ne znači uopće da su poslovni, profesionalni, odgovorni itd, kao i sa kompanijama koje dolaze iz zemalja na kojima je „zvono“ kako su neprofesionalni, neodgovorni (da sada ne imenujemo, sami ćete ih prepoznati).
Osim preporuke, ima naravno i konkretan prijedlog. Ne bi bilo loše da imamo neku „black list“ kompanija iz svijeta (domaće možete provjeriti što kod zvaničnih institucija, što kod drugih poslovnih partnera pa se otprilike zna „ko pekaru hljeba ne plaća“). Dakle, pri Vanjskotrgovinskoj komori, FIPA ili nekom već organu BiH napraviti listu kompanija iz bijeloga svijeta sa kojima bh. kompanije imaju loša ili negativna iskustva. Da se ne ponavljaju greške kompanija iz BiH koje su se već opekle. Jer, da ponovimo, to što neka kompanija ima sjedište, radi i posluje npr. u EU ne znači uopće da je pouzdana, profesionalna, odgovorna…
