Kao što smo i sami svjesni, već mjesec dana stalno nas bombarduju vijestima o padu turske lire i kolapskom turske ekonomije. Istina je nezaobilazna, lira sve više gubi na vrijednosti, dok cijene rastu. S druge strane, Predsjednik Redžep Taib Erdgoan želi privredni rast pod svaku cijenu i više kontrole na tržištu. Tokom predizborne kampanje Erdogan je najavio da će monetarnu politiku svoje zemlje ubuduće strožije kontrolisati, te da će jačati ekonomski rast svoje zemlje.
Turski eksperti i investitori u posljednjih mjesec dana sve više gube povjerenje u nekadašnjeg ekonomskog reformatora Erdogana. Međutim, htjeli mi to priznati ili ne Međunarodni monetarni fond već odavno ima “keca u rukavu” kao krizni plan za Tursku. No, naravno to niko neće potvrditi. I dok se tako građani Turske bore za ekonomski rast, podsjetimo se da je Turska prije više od 15 godina imala sličan ekonomski kolaps. Naime, 2002. godine. Turska je bila nestabilna zemlja. Inflacija je tada iznosila cijelih 40 posto, a nezaposlenost je bila izuzetno visoka. Zahvaljući tada ponovo MMF kreditima, spriječen je državni bankrot ove zemlje. Tadašnja vlada, na čelu sa premijerom Redžep Taib Erdgoan-om, ispunila je sve zahtjeve i uvjete koje su od nje bile zatražene.
Sada se vraćamo na 2018. godinu. Ponovo Turska pred vratima ekonomske krize. Turska lira je od početka godine izgubila više od polovine svoje vrijednosti u odnosu na dolar. Inflacija je u međuvremenu opet iznad 15 posto. Sve će to ljudi u Turskoj prije ili kasnije početi osjećati. Oni, koji su Erdogana nekoć slavili, jer im je omogućio bolji standard, okrenuti će se od njega ako izgube svoje poslove ili sebi više ne budu mogli priuštiti svoj dosadašnji životni standard.
Ipak turski predsjednik Erdogan, koji je svojom politikom tu zemlju doveo u ovu situaciju, krivicu za to vidi naravno kod drugih.
“Oružje u ovom ratu su dolar, euro ili zlato”, istaknuo je Erdogan u izjavi za medije ovog vikenda.
No, to što on neovisnost Centralne banke stalno dovodi u pitanje, što nasuprot ekonomskim teorijama tvrdi da se moraju smanjiti kamate kako bi se suzbila inflacija i ojačala valuta, sve to vodi ka porastu gubitka povjerenja. Njegova tendencija da sve ovlasti o odlučivanju priskrbi za sebe duboko je uznemirila tržište. Vratiti povjerenje sada mora novi ministar finansija i trezora: Berat Albayrak.
Međutim, prema mišljenu analitičara Atilla Yesilada, lira će i u narednom periodu sve više slabiti, što će dovesti do gubljenja njenje vrijednosti za deset i više posto u maloprodaji i energetskom sektoru, a sve to neće ostati bez posljedica za Evropu, jer su brojne turske firme visoko zadužene u evropskim bankama. Takvu situaciju, smatraju eksperti, neće moći popraviti ni sam Albayrak.
Naravno nikome ne može biti ugodan veliki ekonomski slom u Turskoj. No prostora za strah nema. Ekonomije u euro zoni su u međuvremenu ponovo stabilne. Naravno turska recesija bi se pridružila svim drugim faktorima nesigurnosti: i dalje nejasnom Brexitu i nepredvidivoj (trgovinskoj) politici američkog predsjednika. Međutim, samo je u rukama turskog predsjednika da stanje u ekonomiji u zemlji ponovo poboljša. Da on to može već je jednom dokazao.
