Po mnogim ocjenama ne samo iz domaćih, prilično nepouzdanih izvora, već i iz podataka s kojima raspolaže Evropska unija, Svjetska banka, Međunarodni monetarni font i američki USAID, Bosna i Hercegovina je jedna od najskupljih, ako ne najskuplja država u Evropi, kada je u pitanju javna potrošnja, odnosno poreska i neporeska opterećenja privrede i stanovništva. Naravno, onih koji su, uvjetno rečeno, uhvaćeni i prisiljeni da plaćaju obaveze, jer se poreska utaja, odnosno evazija procjenjuje na više od 30 posto. Od tri poreska obveznika najmanje jedan posluje i obrće robu i novac na crnom tržištu i ne plaća porez.
I pri tolikoj evaziji u prošloj, a i ovoj godini, ostvaruju se rekordni prihodi. U 2017. ukupni porezi i doprinosi koje su prikupile poreske uprave Federacije BiH, Republike Srpske i Brčko distrikta kao institucionalnih dijelova države, te Uprava za indirektno oporezivanje BiH, ukupno su iznosili 13,263 milijarde konvertibilnih maraka (KM) indirektnih i direktnih poreza i doprinosa. Ako se tome dodaju poreski dugovi iz ove i prethodnih godina koji premašuju četiri milijardi KM, a čija se naplata utužuje, onda ukupna poreska potraživanja i uplaćen novac samo u jednoj godini premašuju sumu od 17 milijardi KM.
Prema podacima državne Agencije za statistiku, bruto domaći proizvod Bosne i Hercegovine (BDP BiH) za 2017. godinu (prethodni podaci) iznosio je 28,801 milijarda KM. Ako se taj podatak ukrsti sa 13,263 milijarde KM poreza i doprinosa u toj godini, dobija se u procentima učešće poreza i doprinosa u BDP BiH od 46,05 posto. Ukoliko bi se, pak, iz bruto domaćeg proizvoda prema proizvodnom principu izbacili porezi na proizvode koji se iznosli 5,208 milijardi KM, u realnom bruto domaćem proizvodu od 23,594 milijarde KM porezi i doprinosi iznosili su čak 53,21 posto BDP-a Bosne i Hercegovine. Niko u Evropi nema ni približno tolika opterećenja fiskalnim izdvajanjima i doprinosima koje plaćaju poslodavci za svoje uposlenike.
No, pođimo redom, da vidimo šta se dešava u području tzv. indirektnog oporezivanja, koje plaća krajnji potrošač na sve proizvode i usluge.
INDIREKTNI POREZI
Prvi na spisku poreskih obaveza su indirektni porezi. U Bosni i Hercegovini oni su jedini regulirani na nivou države, a čini ih porez na dodanu vrijednost (PDV), carina, ako nije s nekom državom dogovoren obostrani bescarinski promet, akciza ili posebna taksa na visokotarifne proizvode i putarina na prodajnu cijenu naftnih derivata.
PDV je s jedinstvenom stopom od 17 posto na sve proizvode i usluge koje se prodaju u zemlji (npr. hljeb, ulje, bijela tehnika, turističko putovanje, ručak ili piće u ugostiteljskom objektu). PDV- om su obuhvaćeni svi poslovni subjekti kao pravna lica, koji ostvaruju najmanje 50.000 KM prihoda godišnje. Ispod te sume plaća se tzv. paušalni porez na promet.
PDV je sastavni dio maloprodajne cijene proizvoda ili usluge i plaća ga krajnji kupac svakog proizvoda ili usluge, ali i nabavljač i proizvođač u vidu pretporeza koji mu se vraća kada se proizvod proda krajnjem potrošaču. Zato bi bilo poželjno da se uz svaku kupovinu uzme račun da se vidi koliko smo platili državi, a koliko trgovcu i proizvođaču robe ili usluge, što je zakonska obaveza.
Pored PDV-a, u cijeni robe kupcu se ispostavlja račun i za carinu ako je riječ o stranom proizvodu i ako sadrži ovu klauzulu, uz napomenu da je s mnogim državama (sve zemlje EU i okolne države) carina obrostrano ukinuta, ali postoje tzv. prelevmani na neke sirovine (npr. živa stoka, meso za industrijsku preradu). I ovi troškovi prebacuju se na kupca u cijeni robe, naravno uz dodatak PDV-a i na taj dio cijene od 17 posto.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH, u 2017. godini nastavljen je trend rasta prihoda od indirektnih poreza. Ostvaren je rast prihoda u visini od 3,5 posto. Iznos naplaćenih neto prihoda iznosio je 5,726 milijardi KM i najveći je od osnivanja ove uprave i uvođenje poreza na dodanu vrijednost 1. januara 2006. godine.Tačnije, po osnovu PDV-a, akciza, carina i putarina u 2017. prikupljeno je 7,020 milijardi KM, ali je na ime pretporeza u lancu veleprodaje obveznicima vraćeno 1,294 milijarde KM.
Interesantno je da se i u prvih pet mjesec ove godine ostvaruje rast prihoda, tako da se sasvim sigurno može očekivati da na kraju 2018. godine neto prihodi od indirektnih poreza prvi put premaše šest milijardi KM neto, što je bez sumnje veliki uspjeh, iako su još uvijek prisutne značajne utaje i nedovoljno izgrađen sistem uvođenje fiskalnih kasa u svim dijelovima zemlje. Ozbiljne analize govore da bi bruto prihodi od indirektnih poreza mogli premašiti deset milijardi KM, ukoliko bi se uvela u sistem silna armija poslodavaca i njihovih jataka koji trguju nacrno i ne plaćaju bilo kakve dažbine. O tome više na kraju teksta.
Sve indirektne poreze prikuplja Uprava za indirektno oporezivanje BiH na jedinstveni račun u Centralnoj banci BiH, koja u skladu s tim vodi i jedinstveni registar poreskih obveznika inidirektnih poreza u državi. Prihodi se, potom, transferiraju entitetime i Distriktu po obrascu 64,26 posto Federaciji BiH, 32,19 posto Republici Srpskoj i 3,55 posto Brčko distriktu BiH, kao institucionalnim dijelovima države. U Federaciji BiH se, nadalje, prihodi dijele na deset kantona prema prometu, a u Republici Srskoj na pet regija; Banja Luka, Prijedor, Doboj, Istočno Sarajevo, Bijeljina i Trebinje, iako nisu institucionalne jedinice kao u federalnom dijelu zemlje.
Sve svjetske države koje u strukturi indirektnih poreza imaju PDV kao porez na promet, imaju potpuno drugačiju raspodjelu ovih prihoda nego Bosna i Hercegovina. Slovenija, naprimjer, da ne idemo dalje, ima sistem fiskalnih kasa koje su direktno povezane s poreskim ispostavama, koje PDV i ostale indirektne poreze u prodatoj usluzi ili robi automatski transferiraju na račune poreskih korisnika u bankama, a ostatak na račune prodavača.
Što bi se reklo, čist račun duga ljubav, svako je dobio svoj dio, kao što je nekada radila služba društvenog knjigovodstva (SDK) u bivšoj Jugoslaviji. Slično je i u Srbiji i Hrvatskoj, gdje nisu potpuno uništili ovu važnu instituciju kao mi, seleći žiro -kliring u Centralnu banku BiH da bi imala nešto posla, jer po sistemu Currency Board i zamznutog kursa KM prema EUR nema šta raditi. Čak se ne bavi ni kamatnom politikom, jer nema eskontnu stopu već KM prodaje za EUR uz proviziju po zamrznutom kursu 1,95583.
Kod nas, što bi se reklo, radio ne radio svira radio! Svakom entitetu i Distriktu pripada procentulani dio prihoda od indirektnih poreza, bez obzira na promet. Ilustrativan je primjer Brčko distrikt BiH, koji je zapravo bivša općina Brčko, kome pripada 3,55 posto prihoda od indirektnih poreza, ili u novcu u 2017. godini 203,3 miliona KM, bez obzira na promet. A Distrikt u toj godini od prometa u indirektnim porezima nije ostvario više od 150 miliona KM. Dobio je. dakle, više od 50 miliona KM poklona.
Prelivanja ima i u entitetima, uglavnom na štetu Federacije BiH gdje se ostvaruje više od 70 posto ukupnog prometa robe i usluga u Bosni i Hercegovini. Po podacima gotovo da Kanton Sarajevo ostvaruje promet kao cijela Republika Srpska, a u raspodjeli indirektnih poreza ne očestvuje ni sa 20 posto.
Još je jedna tragična posljedica dogovorne rapodjele indirektnih poreza, bujanje sive ekonomije i prekomjerni uvoz robe široke potrošnje koja se prodaje u bh. trgovačkoj mreži te zastoj u provođenju fisklalizacije. Zašto bi, naprimjer, Brčko distrikt BiH uvodio fiskalne kase kad će ovako i onako dobiti 3,55 posto. Otiđite na danas uređenu tržnicu Arizonu pa će vam sve biti jasno. Nema šta se ne prodaje, uglavnom made in zemaljska kugla, bez bilo kakvih fiskalnih kasa i računa.
U izvještaju UIOBiH napominje se da je 84 posto prihoda od indirektnih poreza ubrano na ime prodaje uvozne robe, koja dominira bh. trgovačkom mrežom. Kada se tome dodaju buvljaci, strana roba premašuje 90 posto.
DIREKTNI POREZI
Sličnog prelivanja, pa i mogućnosti da se uz smanjenje doprinosa otklone dubioze u poreskom sistemu, može se naći u podacima o direktnim porezima, koje izvorno kreiraju entiteti. Nijedan državni zakon ne tretira sistem direktnog oporezivanja, niti država ima bilo kakve izvorne poreske prihode, osim taksi i one koje im iz svojih poreza obezbijede entiteti.
Prema podacima entitetskih poreskih uprava i Uprave prihoda Distrikta, u 2017. godini na ime direktnih poreza i doprinosa u Bosni i Hercegovini prikupljeno je rekordnih 7,174 milijarde KM, od čega 4,820 milijardi u Federaciji BiH, 2,350 milijardi u Republici Srpskoj i oko 34 miliona u Brčko distriktu BiH, uglavnom za zdravstvo i nešto poreza na dohodak, s obzirom na to da se doprinosi u Distriktu uplaćuju u entitetske fondove PIO, prema opredjeljenju pojedinih osiguranika. Prihodi su u prosjeku veći za osam procenata nego godinu ranije, a primjetno je da rastu i u proteklom periodu 2018. godine za više od pet posto.
Od 4,820 milijardi KM direktnih prihoda u Federaciji BiH, 1,621 milijarda odnosila se na poreze, a 3,199 milijardi na doprinose za PIO, zdravstveno osiguranje i zapošljavanje i socijalnu sigurnost nezaposlenih, odnosno za Federalni zavod i kantonalne službe zapošljavanja.
Kada su u pitanju direktni porezi, u Federaciji BiH je na ime poreza na dobit prikupljeno 357 miliona KM, čak 45,18 posto više nego godinu ranije. Očito, inspekcija je veoma dobro radila da se smanji poreska evazija u ovom pogledu.
Dobro se radilo i sa ostalim porezima, pa je poreza na dohodak (plaću) naplaćeno 403 miliona, poreza na imovinu 166 miliona te čak 391 milion KM na ime poreza na klađenje, naknada i taksi za razne poslovne administrativne usluge, isticanje firmi i korištenje javnih prostora za poslovni djelatnost.
Kada su u pitanju doprinosi, u Federaciji BiH je najviše novca otišlo za penzijsko – invalidsko osiguranje 1,765 milijardi, zdravstveno osiguranje 1,281 milijarda i 146 miliona za Zavod i kantonalne službe zapošljavanja i brigu o nezaposlenim.
Prema evidencijama Poreske uprave Federacije BiH, saldo duga po osnovu javnih prihoda u postupku prinudne naplate s obračunatim zateznim kamatama iznosi 2,677 milijardi KM. U prinudnoj naplati evidentirano je 64.324 poreznih obveznika, a broj predmeta u prinudnoj naplati je 108.535.
Evidentno je da su prihodi u Republici Srpskoj, u prosjeku znatno niži nego u Federaciji BiH. Od 2,350 milijardi direktnih poreskih i neporeskih prihoda, gotovo jedna i po milijarda otišla je na dopriose za PIO, zdravstveno osiguranje i osiguranje nezaposlenih, a svega oko 850 miliona KM na direktne poreze.
Najveći rast naplate ostvaren je kod poreza na dohodak. Naplaćena su 234,3 miliona, zatim 193 miliona porez na dobit te 35,1 milion KM poreza na nepokretnosti. Manje prihoda zabilježeno je jedino kod koncesionih naknada koje su u 2017. godini naplaćene u iznosu od 35,1 milion KM, što je za 9,1 milion KM manje nego u prethodnoj godini.
I u Republici Srpskoj evidentan je rast prihoda poreskih i drugih organa od klađenja u silnim kladionicama, raznih naknada i taksi, za isticanje firmi, korištenje javnih površina, izdavanje dozvola, iznajmljivanje prostora i sl.
Očito, sva se dozvoljena sredstva koriste kako bi se prikupilo što više novca, za sve veći broj budžetskih i drugih korisnika, boračku populaciju, ali i visoke plaće u javnim službama i administraciji, koje su u prosjeku duplo više nego u privredi.
PORESKA REFORMA
Kada se sve sabere i oduzme dobija se zapanjujući podatak, da se nakon odbitka doprinisa samo 18 posto poreskih prihoda odnosi na direktne poreze: porez na dohodak, dobit, autorska prava, patenate i tehnološkog unapređenja, imovinu, dobitak od igara na sreću, porez od zabavnih igara i predstava, promet nepokretnosti, porez od reklama, porez na firmu, porez na potrošnju u ugostiteljstvu, poseban porez za zaštitu od prirodnih i drugih nesreća, porez po osnovu ugovora o djelu, privremenih i povremenih poslova, porezi na prihod fizičkih lica, potom općinski porezi i naknade na imovinu, privremenim i povremenim poslovima, zemljišne i komunalne rente, porez na samostalne djelatnosti, itd,itd.
Isto tako, karakteristika direktnih poreza u našoj zemlji je ta da su svi uglavnom za sve isti, rađeni po sistemu uravnilovke. Tako su zakoni za dva temeljna direktna poreza, na dohodak i na dobit, sa jedinstvenom stopom od 10 posto koja je niska i nerealna, posebno za više plaće i visokoakumulativne firme.
Uravnilovka s direktnim porezima posebno je prisutna u Federaciji BiH, npr. kada je riječ o prodaji stanova ili zemljištva nema viših stopa za povoljnije lokacije, a nakon prodaje u više općina ne naplaćuju se dažbine ni za vikendice i zgrade s desetak i više soba. Nema rentnog poreza, poreza na finansije, različitih stopa i poreza za luksuzne automobile i plovila, a čak u Federaciji BiH ima kantona koji nemaju ni porez na ukupan prihod fizičkih lica.
Oni koji imaju više, u cijelom svijetu više plaćaju. Uostalom, direktni porezi, uz akcize na luksuzne proizvode i usluge, u većini država EU predstavljaju temeljne poreze iz kojih se obezbjeđuje oko 50 posto javnih prohoda, pa i finansira školstvo i ostala društvena nadgradnja.
U cjelini, porezi u Bosni i Hercegovini s jedne strane su visoki, a s druge nema poreza na imovinu i zemlju, čak ni za one koji imaju po nekoliko stotina hektara. Nonsens je da nema poreza ni na vikendice, višak stambenog prostora, na pojedince koji imaju po nekoliko stanova i kuća.
Nemojmo se zanositi, ni PDV od 17 posto za sve proizvode i usluge nije tako povoljan kako se misli. Jedno je imati jednu stopu, a sasvim drugo imati dvije ili tri stope, čak i nultu za neke proizvode, npr. lijekove za djecu, osnovne vrste hljeba, običnog ulja i šećera. Jedinstvena stopa PDV-a od 17 posto ravna je prosječnoj poreskoj stopi od 22 procenta sa tri stope, nulta i osam posto za osnovne životne proizvode i 25 do 30 posto na luksuzne robe i usluge, kakve ima većina država Evropske unije.
Nadajmo se da će na sve navedeno naći odgovore poreska reforma koja se priprema, posebno u pravcu smanjivanja poreske evazije koja je sistemskog karaktera, evidentnog ilegalnog rada koji se ne sankcionira. Povećanjem poreske discipline stvaraju se uvjeti i za smanjivanje poreskih stopa.
