Piše Maja Hadžić
Izvještaji poput Rješavanje pitanja brige o djeci: Pomoć oko brige o djeci – prednosti za poslodavce (Tackling Childcare: The Business Case for Employer-Supported Childcare), koji je prezentiran na konferenciji Stvaranje boljih radnih mjesta: odgovorni poslodavci donose promjene za žene održanoj 23. aprila 2018. godine u Sarajevu u organizaciji Međunarodne finansijske korporacije (International Finance Corporation – IFC) i Vanjskotrgovinske komore BiH, dio su napora IFC-a da povede globalno istraživanje o poslovnim argumentima za angažman privatnog sektora u vezi sa pitanjima kao što su ulaganje u zapošljavanje žena i podrška rješavanju pitanja brige za djecu svojih zaposlenih. O Izvještaju pripremljenom na osnovu studija slučaja o deset kompanija širom svijeta koje nude različite mogućnosti za rješavanje pitanja brige o djeci, počev od brige o njima na radnom mjestu do subvencija za zaposlene i njihovoj aktivnoj kolaboraciji – za Business magazine govorile su Hülya Alper Polatcan, Kirsten Newitt i Sammar Essmat, kolaborantice IFC-a na izradi ovog izvještaja.
Zahvaljujući osviještenosti važnosti pitanja brige o djeci, kompanija Martur Fompak Turkey, podružnica vodećeg svjetskog dobavljača za proizvodnju automobilskih sjedišta u Turskoj, bila je aktivni kolaborant za izradu IFC-ovih studija slučaja, o čemu je ispred kompanije govorila direktorica je ljudskih resursa Hülya Alper Polatcan.
BM: Procenat učešća žena u radnoj snazi u Republici Turskoj u 2016. godini, prema Turkstatu, iznosio je 32,5 posto. Koje su glavne prepreke ženskoj ekonomskoj emancipaciji u zemlji i kako ih otkloniti?
ALPER POLATCAN: Među preprekama koje su do skoro ženama u Turskoj stajale na putu njihovog učešća u radnoj snazi, svakako su društvena nejednakost u polovima zastupljena u ruralnim predjelima, porodična i društvena struktura, nizak nivo obrazovanosti, zakonska regulativa, socijalno-ekonomski faktori i struktura potražnje na tržištu. Među najvažnijim preprekama u zapošljavanju žena je zauzetost kućnim poslovima, a pogotovo briga o djetetu predškolskog uzrasta. Samim tim, stimulacija pomoći za brigu o djeci od strane države koristan je instrument kojim bi povećali učešće žena u radnoj snazi. Također, eliminiranje društvene percepcije o spolovima od značaja je kod dolazećih generacija. Zakoni i regulative koje su stupile na snagu u cilju pozitivnog utjecaja na učešće žena u radnoj snazi moraju ukinuti postojeće barijere i ponuditi dugoročna rješenja za prevenciju i promjenu stanja kroz povećanje nivoa obrazovanosti, dok su za stimulaciju žena na zapošljavanje važni koraci koji nose kratkoročne pozitivne rezultate, a među kojima je važan korak otvaranje predškolskih ustanova i dječija pomoć. Opcija zapošljavanja žena na pola radnog vremena u Turskoj nije intenzivno zastupljena, a preventivne djelatnosti poput pomoći ženskoj populaciji u potrazi za poslom, subvencija prilikom zapošljavanja, stimulacija po pitanju započinjanja poslovnih djelatnosti i fleksibilniji pristup uslovima na radu podstakle bi povećanje broja zaposlenih žena.
BM: Koliko je Vlada Republike Turske aktivna u rješavanju pitanja brige o djeci, što je ponajveći izazov za zaposlene majke?
ALPER POLATCAN: Među mnogim koji se implementiraju od strane države je projekt Još više i još bolje poslova za žene: Osnaživanje žena u Turskoj za poslove dostojne ljudskom rodu, u okviru kojeg je urađen prvi Akcioni plan za zapošljavanje žena u Turskoj. Završena je edukacija ukupno 800 žena na temu ljudskih prava, prava zaposlenika, društvene jednakosti među spolovima i poduzetništva. Blizu 50 od 400 žena, koliko je učestvovalo u edukaciji iz poduzetništva, u toku prve godine započele su svoje privatne poslove. Također, 2016. godine, na postojeće pravo korištenja neplaćenog odsustva u trajanju od šest mjeseci nakon poroda, izglasano je pravo na rad pola radnog vremena. Prošle godine kroz projekt Baka pružena je bespovratna materijalna podrška na period od 12 mjeseci u iznosu od 425 turskih lira bakama koje vode brigu o unučadima mlađim od tri godine. Turska je razvila i Projekt podrške zapošljavanju žena registriranih putem usluga za kućnu brigu o djeci u sklopu kojeg je predviđeno pružanje mjesečne podrške u iznosu od 416 eura u slučajevima kada majke djece uzrasta do dvije godine zapošljavaju osiguranu dadilju. O taj projekt se okoristilo 6.755 majki i 8.418 dadilja te je ukupno isplaćeno 15 miliona eura. Sa budžetom od 50 miliona eura predstavlja najveći projekat implementiran u ovoj oblasti. Od ove godine İŞKUR Agencija za zapošljavanje u Republici Turskoj započela je isplatu podrške za brigu o djeci uzrasta od dvije do pet godina u mjesečnom iznosu od 400 lira majkama koje učestvuju u programima obrazovanja za prijem na rad i kursevima stručne edukacije za profesije u industrijskom sektoru.
BM: Na koje sve načine sada kompanija podržava zaposlenike – roditelje brinući za njihovu djecu?
ALPER POLATCAN: Naša kompanija imala je pozitivan pristup po pitanju dječije brige i veoma brzo smo uz podršku uprave kompanije postigli rezultate. Prvobitno smo napravili ugovore sa obdaništima. Sada radimo sa četiri partnera koji primjenjuju programe sa prilagođenim radnim vremenom. Zaposlene žene su u mogućnosti odabrati željenu školu za svoju djecu zavisno od različitih regija u gradovima u kojima se nalaze. Obezbijeđen je prijevoz za djecu od kuće do škole i nazad do kuće. Od trenutka kada smo započeli sa ovakvom praksom bili smo i primjer i podrška drugim kompanijama te se povećao broj zahtjeva za ovakvom praksom u regiji. Mjesečno isplaćujemo 140 dolara po djetetu za uslugu brige o djeci i 35 dolara za prijevoz. Također, na godišnjem nivou za djecu ulažemo približno 24.000 dolara za ljetnje i zimske škole sportova i 69.000 dolara za piknik aktivnosti.
BM: U kojem trenutku ste se u kompaniji Martur Fompak Turkey odlučili da poduzmete bolju brigu o djeci svojih zaposlenika i kako se taj angažman odrazio na kompaniju, zaposlenike, ali i koliko predstavlja dobar i koristan impuls u društvenoj zajednici?
ALPER POLATCAN: Kada smo pregledali ključne pokazatelje performansi određenih kompanija primijetili smo da je turnover uzrokovan otkazom te procenat izostanaka veoma visok. Pri analizi osnovnih uzroka utvrdili smo da zaposlene žene izostaju sa posla ili napuštaju posao zbog brige o djeci. Ovo je značilo malu efikasnost i velike troškove. Procenat izostanaka koji je u prvoj polovini 2013. godine iznosio 4,15 posto, smanjen je na 1,9 posto u prvoj polovini 2016. godine. U istom periodu je procenat fluktuacije radne snage smanjen sa 4,4 na 1,25 posto. Nakon pružanja usluga dječje brige turnover se smanjio za 70 posto. Žene su zbog osjećaja sigurnosti za svoju djecu povećale svoje poslovnu produktıvnost. Martur Fompak je postigla status poželjnog poslodavca u gradu Kutahya. Ostvarili smo se kao lider po pitanju uvođenja ove usluge u drugim kompanijama. Sa aspekta naših zaposlenika usluga pouzdane brige o djeci rezultirala je produktivnijim radom žena. Povećala se svijest o pripadnosti kompaniji i motivacija za rad, povećan je kvalitet obavljenog posla i efikasnost.
Kirsten Newitt radila je kao saradnica na izradi studija slučaja na osnovu kojih je izrađen IFC– ov izvještaj Rješavanje pitanja brige o djeci.
BM: Zašto je u tržišnim utakmicama u savremenom svijetu podjela rodnih uloga neodrživa?
NEWITT: Postoje jasni argumenti za raskid sa tradicionalnim rodnim ulogama i jačanje učešća žena u privrednim djelatnostima – to je pametna ekonomija, kako za kompanije, tako i za vlade. Da bi ekonomije i firme ostvarili svoj puni potencijal, one jednostavno ne mogu dopustiti da zanemare talenat i iskustvo žena koje predstavljaju polovicu stanovništva. Kad se radi o kompanijama, sve više istraživanja pokazuje da rodna raznolikost donosi značajne poslovne koristi, uključujući kvalitetnije odlučivanje na visokom nivou, kao i veću produktivnost i inovativnost. Prema studiji Svjetske banke iz 2015, BiH gubi 16 posto svog BDP-a zbog rodne razlike u učešću u radnoj snazi. U tom svjetlu, od kritičnog je značaja da se rodna jednakost ne promatra kao isključivo žensko pitanje, nego kao ključ za jedan širi proces ekonomskog i društvenog razvoja.
BM: Koliko je rješavanje pitanja brige o djeci važna karika u povećanju stope ekonomske aktivnosti i zaposlenosti žena?
NEWITT: Nemogućnost korištenja kvalitetne i priuštive brige za djecu i dalje je najveća prepreka većem učešću žena u plaćenom radu zato što još uvijek žene mnogo češće nose odgovornost za brigu o djeci nego muškarci. U mnogo zemalja, tradicionalni načini brige o djeci (npr. od strane članova uže ili šire porodice) sve su manje dostupni jer su porodice geografski sve više udaljavaju zbog potrebe traženja posla, a formalne institucije za brigu o djeci često su skupe i nedostupne za porodice sa niskim ili srednjim primanjima. Tamo gdje su kvalitetne usluge brige o djeci dostupne i imaju prihvatljivu cijenu, žene se uglavnom zapošljavaju i napreduju na radnom mjestu.
BM: Šta privatni sektor može uraditi po pitanju rješavanja pitanja brige o djeci?
NEWITT: Privatni sektor može imati kritičnu ulogu u pružanju podrške zaposlenim roditeljima kad se radi o uslugama čuvanje djece. Deset studija slučaja iz izvještaja Tackling Childcare pokazuju da postoji širok spektar različitih opcija koje poslodavci mogu odabrati, sa različitim troškovima i potrebnim resursima. Opcije uključuju jaslice na radnom mjestu, rezervacije mjesta u vanjskim ustanovama-jaslicama, subvencije za brigu o djeci, ljetne kampove, fleksibilne radne aranžmane. Mnogi poslodavci nude više od jednog vida podrške. Ono što je važno spomenuti je da studije jasno pokazuju da ne postoji jedinstveno rješenje za sve i da su najuspješnije strategije brige o djeci one koje su prilagođene potrebama zaposlenika i u skladu su sa potrebama poslovanja i resursima kompanije. Također, u izvještaju se navode primjeri kako privatni sektor može surađivati sa vladom kad se radi o brizi o djeci; naprimjer, angažiranjem u dijalogu o politikama, pokretanjem javno-privatnih partnerstava, ili podrškom javnim pružateljima usluga čuvanja djece.
BM: U BiH ne postoji osviještenost na tom nivou. Kako mijenjati paradigmu?
NEWITT: Primjeri dobrih praksi vodećih kompanija mogu poslužiti kao uzor i pokazati drugima put kojim trebaju krenuti; iskustva uspješnih kompanija mogu biti vrlo uvjerljiva i pokazati da je podrška brizi o djeci ne samo izvodiva, nego može imati pozitivan utjecaj na rezultate poslovanja. Međutim, postoji i jasna uloga vlade u unaprjeđenju dostupnosti javnih ustanova za brigu o djeci, kao i za pružanje poticaja poslodavcima da ulažu u brigu o djeci i razvijanje zakonskih okvira koji će to omogućiti.
BM: Šta BiH u ovom kontekstu može naučiti od Turske?
NEWITT: Jasno je da postoje sličnosti između Turske i BiH koje mogu dovesti do vrijedne razmjene ideja i iskustava. Obaveze žena da se brinu o djeci predstavljaju jasnu strukturalnu prepreku i u Turskoj i u BiH, a studije Svjetske banke ukazuju da postoje problemi koji se odnose na dostupnost i cijenu formalnih usluga brige o djeci. S obzirom na ove slične interese, postoje u Turskoj primjeri dobre prakse koji mogu poslužiti kao izvor inspiracije i smjernice za kompanije u BiH, među kojima su i primjeri kompanija iz studija slučaja – Martur i Borusan koje su opredijeljene za jačanje učešća žena u radnoj snazi i smatraju brigu o djeci integralnim dijelom rješenja.
Sammar Essmat, IFC specijalistica za rodna pitanja, pojasnila je važnost argumenata iz IFC-ovog izvještaja Rješavanje pitanja brige o djeci.
BM: Koliko su izvještaji poput Tackling Childcare podjednako bitni i za razvijene zemlje i za zemlje u razvoju, poput BiH?
ESSMAT: Kad nastojimo potaći kompanije da ulažu u rješenja brige o djeci kako bi privukle i zadržale žene da rade za njih, one obično žele čuti poslovne argumente zašto je to relevantno za njihove poslovne prioritete. Izvještaj Tackling Childcare može artikulirati poslovne argumente na osnovu iskustava konkretnih kompanija. Primjeri iz kompanija objašnjavaju zašto opcije brige o djeci koje podržava poslodavac i privlačenje i zadržavanje većeg broja žena među zaposlenima u kompaniji donose vrlo opipljive – i često mjerljive – poslovne koristi za te kompanije. Izvještaj nudi konkretne primjere toga kako kompanije mogu ponuditi rješenja brige o djeci. Izvještaj stvarno nudi širok spektar opcija između kojih se može birati i prenosi spoznaje o rješenjima koja funkcioniraju i koja ne funkcioniraju.
