Od 1.450 preduzeća iz registra Agencije za privatizaciju u Federaciji BiH, do decembra prošle godine u potpunosti je privatizirano njih 1.088. Izraženo u novčanim iznosima, od 13,5 milijardi KM državnog kapitala opredijeljenog za privatizaciju, prodati su kapital i imovina vrijedni 5,807 milijardi KM, pri čemu je ostvaren prihod od 677 miliona KM u gotovini i 8,5 milijardi KM u certifikatima.
Gotovo dvije decenije nakon početka privatizacijskog procesa, za privatizaciju je preostao državni kapital knjigovodstveno vrijedan 7,693 milijardi KM, stacioniran u nekoliko “zlatnih koka“ čija prodaja je godinama tema političkih prepucavanja i rasprava ekonomskih teoretičara, iz kojih nije iznjedrena nikakva konkretna strategija, a dok vrijeme prolazi u jalovim debatama, tržišna vrijednost tih kompanija neumoljivo se topi…
Topljenje kapitala
“Iznos neprivatizovanog državnog kapitala izveden iz početnih bilansa stanja preduzeća na dan 31. decembar 1999. godine, u proteklom periodu doživio je znatne promjene (smanjenje), uglavnom kao rezultat lošeg poslovanja (gubici), usklađivanja vrijednosti imovine kod formiranja zajedničkih kompanija i drugim razlozima.
Smanjenje privatizacijske ponude, izmjene propisa iz privatizacije u dijelu nadležnosti za donošenje odluka o metodu, odnosno načinu privatizacije, kao i drugi ograničavajući faktori, doveli su do zastoja u procesu privatizacije u Federaciji BiH. U prethodnim godinama, sa izuzetkom 2016. godine, ostvaren je veoma ograničeni obim prodaje kapitala i imovine (odnos knjigovodstvene vrijednosti i ostvarene cijene)“, upozorava se u prošlog mjeseca objavljenom Programu rada APF sa Planom privatizacije za 2018. godinu, u kojem, za razliku od proteklih desetak godina, u skladu sa Vladinim zaključkom s početka februara, ovoga puta nema glavnih preostalih federalnih privatizacijskih aduta – BH Telecoma (kapital vrijedan 634.604.203 KM, od čega 90 posto u državnom vlasništvu) i HT-a Mostar (307.668.239 KM, državnih 50,1 posto).
No, zato je u Planu ponovo “velika četvorka“ za čiji se preostali državni kapital iz godine u godinu bezuspješno pokušava pronaći kupac – Energopetrol d.d. Sarajevo, Aluminij d.d. Mostar i Sarajevo osiguranje d.d. Sarajevo sa manjinskim te Energoinvest d.d. Sarajevo sa većinskim državnim vlasništvom.
U slučaju Energopetrola, od čijih 68.661.525 KM ukupnog kapitala je 22,12 posto u državnom vlasništvu, sporna su “pitanja međuvlasničkih odnosa i otvorena pitanja u vezi sa izvršenjem ugovornih obaveza ugovornih strana iz ugovora o dokapitalizaciji“, odnosno tužba koju je pred Međunarodnim arbitražnim sudom u Parizu protiv Federacije BiH podnio Konzorcij INA/MOL.
Kada je riječ o Aluminiju (ukupan kapital 190.110.000 KM, državni udio 44 posto), nemoguća misija, čija realizacija se čeka skoro četvrt stoljeća, jeste “izmirenje obaveza prema zaposlenicima koji imaju pravo na obeštećenje“. Tek ako se nekim čudom taj problem riješi, slijedi izbor između dvije privatizacijske varijante – prodaje državnog kapitala putem berze ili tendersku prodaju nakon dokapitalizacije kojom bi država postala većinski vlasnik.
Glavni problem u vezi sa manjinskim kapitalom Sarajevo-osiguranja (45,5 posto od ukupnog kapitala vrijednog 57.932.913 KM), pak, je taj što ga niko neće. Nakon više propalih pokušaja prodaje na berzi, odlučeno je da se istraje na metodu neposredne pogodbe, zbog čega se ponovo vrši procjena tržišne vrijednosti te osiguravajuće kuće.
Naoko najčistija situacija je sa Energoinvestom, knjigovodstveno vrijednim 220.721.025 KM, od čega je 67 posto državni kapital, ako se izuzme činjenica da se njegova tržišna vrijednost topi iz dana u dan, proporcionalno tempu kojim se nekretnine te kompanije rasprodaju u maloj privatizaciji.
Ostala četiri preduzeća kategorizirana kao “privredna društva sa učešćem državnog kapitala za privatizaciju“, Planom privatizacije za 2018. nisu obuhvaćeni Fabrika duhana Sarajevo d.d. Sarajevo, Bosnalijek d.d. Sarajevo, Energoinvest Comet d.d. Sarajevo i ArcelorMittal d.o.o. Zenica. Naime, državni kapital u Fabrici duhana Sarajevo i Bosnalijeku već je privatiziran, Energoinvest Comet je u fazi preuzimanja i uspostavljanja upravljačke strukture nakon raskida kupoprodajnog ugovora, dok ArcelorMittal nije u nadležnosti APF, odnosno “nije predmet privatizacije po Zakonu o privatizaciji preduzeća“.
Namjenska industrija
“Državni kapital u ArcelorMittalu, po Ugovoru o učešću u BH Steel Željezara Zenica d.o.o. putem uvećanja kapitala i prijenosa dijelova udjela sa i između Vlade FBiH, Kuwait Consulting and Investment Co. (KCIC), BH Steel Željezara Zenica i LNM Holdings N.V. od 16. augusta 2004. godine iznosi osam posto. U skladu sa navedenim ugovorom, Vlada se obavezala za jedan dolar KCIC-u prodati osam posto udjela u BH Steel Željezara Zenica, kada budu ispunjeni određeni uslovi“, “pojašnjava“ se u Planu.
Prema Vladinoj Odluci o metodama, rokovima i nadležnoj agenciji za privatizaciju preduzeća iz oblasti elektroprivrede, prometa i veza (osim cestovnog prijevoza), vodoprivrede, eksploatacije ruda i šuma, javnog informisanja, igara na sreću, industrije naoružanja, vojne opreme, veterinarske djelatnosti i komunalnih djelatnosti, čije se izmjene, odnosno usklađivanje s realnim stanjem, čekaju još od 2010. godine, APF je nadležna za još čitav niz preduzeća čija prodaja je na dugom štapu.
Listu preduzeća iz te grupe predvode Elektroprivreda BiH (knjigovodstvena vrijednost 3.035.556.596 KM, 90 posto državnog kapitala) i Elektroprivreda HZHB (736.256.291 KM, 90 posto), za koja se u Planu podsjeća da je “u dokumentima Vlade utvrđen strateški interes Federacije BiH za ova preduzeća, čija privatizacija treba biti vođena po posebnim propisima“.
Slična je situacija i sa javnim preduzećima BH Pošta (245.579.086 KM) i Hrvatske pošte (27.430.862 KM), oba u stopostotnom državnom vlasništvu, koja “prema opredjeljenju Vlade FBiH nisu predmet privatizacije u narednom periodu“.
Do daljnjeg nema ni privatizacije fabrika naoružanja i vojne opreme – BNT TMH Novi Travnik (164.131.187 KM kapitala, 51 posto u vlasništvu države), TRZ Hadžići (7.291.856 KM, 51 posto), Binas Bugojno (44.533.380 KM, 51 posto), UNIS Ginex Goražde (15.958.351 KM, 51 posto), Igman Konjic (57.892.088 KM, 51 posto), Pretis Vogošća (53.168.060 KM, 51 posto), Zrak Sarajevo (61.928.168 KM, 51 posto) te Unis-Group Vogošća i Vitezit (oba u stopostotnom vlasništvu države i bez usvojenih privatizacijskih programa i početnih bilansa stanja).
“Vlada FBiH donijela je Odluku o prenosu dionica i udjela Federacije BiH u privrednim društvima iz oblasti namjenske industrije na privredno društvo Unis Group d.o.o. Vogošća. Do realizacije ove odluke obustavljene su sve privatizacijske aktivnosti namjenske industrije, a koje se odnose na prodaju državnog kapitala, dok je nastavljena aktivnost prodaje predmeta iz imovine preduzeća pod uslovima male privatizacije.
Vlada FBiH, na sjednici održanoj 29. juna 2011. godine, donijela je Odluku o stavljanju van snage Odluke o prenosu dionica i udjela.
Zaključkom Vlade od 01. oktobra 2015. definisano je da sva eventualna buduća ulaganja Vlade u društva namjenske industrije budu tretirana kao dokapitalizacija tih društava“, naglašava se u Planu.
