Nastavljajući dosljedno u praksi primjenjivati svoju protekcionističku ekonomsku strategiju, zahvaljujući kojoj je i zadobio povjerenje glasača iz redova radničke klase, Donald Trump, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, ispunio je još jedno obećanje i potpisao objavu o uvođenju carine od 25 posto na čelik i 10 posto na aluminij, pozivajući se na američki zakon koji odobrava djelovanje protiv uvoza koji potkopava nacionalnu sigurnost.
Globalne refleksije
“Objava predsjednika Trumpa uslijedila je nakon odluke američkog ministra trgovine da je uvoz ovih proizvoda izazivao prijetnju nacionalnoj sigurnosti SAD.
Sjedinjene Američke Države su najveći uvoznik čelika u svijetu – naš uvoz je skoro četiri puta veći od našeg izvoza. U proteklih deset godina, u SAD su zatvorene brojne čeličane, a broj radnih mjesta u industriji čelika smanjen je za 35 procenata od 1998. godine.
Slično tome, od 2013. do 2016. broj radnih mjesta u aluminijskoj industriji SAD pao je za 58 procenata, a brojna postrojenja za obradu aluminija su zatvorena, kao direktni rezultat uvoza jeftinog aluminija“, iz Ureda za odnose s javnošću Ambasade SAD u BiH za Business magazine pojašnjavaju okolnosti koje su dovele do uvođenja carina na aluminij i čelik.
Dok Evropljani i ostali ekonomski moćnaci smišljaju taktiku kojom će odgovoriti na posljednji Trumpov protekcionistički potez, patuljcima poput Bosne i Hercegovine ostaje samo da kalkuliraju koliko bi teška mogla biti njihova izvjesna uloga kolateralne žrtve nadolazećeg globalnog trgovinskog sukoba.
U kompaniji Arcelor Mittal Zenica, bosanskohercegovačkom odjeljku jednog od najvećih svjetskih proizvođača čelika, nisu pretjerano rječiti u vezi sa potencijalnim američko-evropskim ili trgovinskim ratom između SAD i ostataka svijeta, odnosno njegovim mogućim posljedicama na poslovanje te grupacije u BiH i na globalnom nivou.
“Posljednjih nekoliko godina industriju čelika karakteriziraju prekomjerni kapaciteti, visoke razine uvoza i nepravedne trgovine. Cijenimo napore koje su vlade poduzele kako bi se pozabavile pitanjem nepravednih uvoza u cilju pružanja ravnopravnih uvjeta.
U osnovi, mora se pronaći rješenje za visoke razine prekomjernih kapaciteta koji još postoje. To je osobito važno imajući u vidu prirodu globalne trgovine čelikom”, prenosi nam stav Arcelor Mittala Dijana Božić-Srdanović, glasnogovornica zeničke kompanje.
U mostarskom Aluminiju, lideru domaće metalne industrije, pak, ističu da pomno prate situaciju u vezi s ovim problemom, iako nemaju direktnih poslovnih veza sa američkim tržištem, svjesni da bi produbljivanje krize moglo donijeti tržišne poremećaje na koje niko nije imun.
“Aluminij s osobitom pozornošću prati administrativne djelatnosti Sjedinjenih Američkih Država još od kraja 2016. godine, odnosno od trenutka kada je predmet zabilježio svoje izražajnije začetke. Raspoloživi podaci ukazuju na to kako implementacija ovih mjera s američke strane neće u ozbiljnijoj mjeri izravno ugroziti poslovanje Društva, jer je Aluminij okrenut tržištu BiH i tržištima europskih zemalja – kako država članica Europske unije, tako i europskih država koje nisu u sastavu EU. Međutim, postoji vjerojatnost pojave neizravnih posljedica ovakove odluke SAD-a na poslovanje Aluminija.
Naravno, negativne posljedice ne bi bile uzrokovane izravnim mjerama koje nalaže administracija predsjednika Donalda Trumpa, već potencijalno jako opasnim trgovinskim sukobom najjačih svjetskih gospodarstava u slučaju aktiviranja protumjera. Te se posljedice, jasno, ne bi odnosile samo na Aluminij, nego je riječ o opasnosti od značajnih gospodarsko-ekonomskih poremećaja na globalnoj razini. Već je samo širenje negativnih poruka, tijekom verbalnih prijepora o mogućim posljedicama uvođenja ovih mjera, utjecalo na rast zabrinutosti tržišta diljem svijeta, što može voditi histeriji koja, u kratkom razdoblju, može nanijeti velike štete svjetskim gospodarstvima“, kaže za Business magazine Darko Juka, direktor Odjela korporativnih komunikacija i marketinga Aluminija.
S druge strane, iz Ambasade SAD u BiH, poručuju da nova carinska politika, s obzirom na strukturu bosanskohercegovačko-američke robne razmjene, neće imati negativnh efekata kada je riječ o izvozu domaćih proizvođača aluminija i čelika.
“S obzirom na to da je, u proteklih nekoliko godina, primarni izvoz iz BiH u SAD uključivao proizvode za autoindustriju te municiju, namještaj i proizvode od kože, a ne čelik ili aluminij, mi ne očekujemo direktni uticaj na BiH kao rezultat uvođenja ovih tarifa“, preciziraju u izjavi za Business magazine iz Ureda za odnose s javnošću
Ambasade SAD u BiH.
Na pitanje kako predsjedničku uredbu o carinjenju čelika i aluminija treba posmatrati iz ugla povlaštenog tretmana BiH koji proizilazi iz američkog programa GSP (Generalized System of Preferences – Generalni sistem povlastica), namijenjenog siromašnim zemljama, kojim su obuhvaćeni i određeni proizvodi metalne industrije, a čije važenje je isteklo 31. decembra 2017., iz Ureda potctavaju da su “SAD posvećene pružanju pomoći BiH da ostvari rast svoje privrede i otvori nova radna mjesta“, uz podsjećanje da “GSP nudi cjenovnu prednost od dva do 12 procenata proizvodima iz BiH u odnosu na konkurentske proizvode iz zemalja koje nisu u tom programu, a također nudi i poticaj investitorima da proizvode u BiH i onda te proizvode izvoze u SAD“.
Povlašteni tretman
“GSP program pridonio je razvoju novih trgovinskih mogućnosti za bh. kompanije i mogao bi u konačnici voditi povećanju izvoza iz BiH u SAD.
Program je odobren od strane američkog Kongresa. Ako bi Kongres retroaktivno produžio GSP, kao što je već činio u prošlosti, uvoznici će imati pravo tražiti povrat carinskih pristojbi koje su platili u proteklom periodu“, napominju iz Ureda.
Upravo imajući u vidu olakšice koji nudi GSP, neizostavno se nameće pitanje mogu li eventualni tržišni poremećaji uzrokovani nadolazećim “trgovinskim ratom“ između SAD s jedne te EU i ostalih velikih izvoznika čelika i aluminija s druge strane, donijeti neke poslovne benefite bh. metalnoj industriji. Adela Vukotić-Terek, sekretarica Asocijacije metalske i elektro industrije pri Vanjskotrgovinskoj komori (VTK) BiH, argumentirano pojašnjava kako takva očekivanja i nisu potpuno bez osnova.
“Prema generalnom carinskom režimu Sjedinjenih Američkih Država sa svijetom, većina proizvoda od čelika i aluminija slobodno se uvozi, ali se ipak za određeni broj proizvoda od čelika, a posebno aluminija, plaća carina prilikom uvoza u SAD. Dakle, važno je, prije svega, spomenuti da već postoje carine na uvoz određenih proizvoda od čelika i aluminija u SAD te da u odnosu na druge zemlja svijeta, a posebno članice EU, BiH ima izuzetno povlašten status u trgovini sa SAD. Naime, BiH se nalazi na skromnom popisu zemalja (tek dvadesetak njih) kojima su dodijeljene povlastice na osnovu kojih se izvoz proizvoda porijeklom iz BiH oslobađa od plaćanja carine pri izvozu u SAD. Među proizvodima koji su oslobođeni od plaćanja carina nalaze se i čelik i aluminij – i to za sve proizvode, bez izuzetka.
Dakle, pod pretpostavkom da će GSP biti odobren za BiH i ubuduće, a gledajući direktni uticaj, možemo samo zaključiti da će se uvođenje carina pozitivno odraziti na poslovanje bh. kompanija koje izvoze u SAD te da će im pružiti šansu za konkurentnije poslovanje i veći izvoz na američko tržište. Ovo se odnosi na one kompanije koje mogu ostvariti domaće porijeklo, što je zahtjevan kriterij, jer se radi o sirovinama i repromaterijalima koji se uglavnom uvoze, naprimjer čeličnim limova.
Izvoz čelika i aluminija iz BiH u SAD u prošloj godini iznosio je 4,7 miliona KM i mjesta za ekspanzijom sigurno ima“, ističe Vukotić-Terek u izjavi za naš magazin.
No, ona upozorava da postoji i druga strana medalje, u vidu lančane reakcije koja bi mogla zahvatiti evropsku autoindustriju, a posredno i za nju poslovno vezane dobavljače iz BiH.
“Indirektni uticaj je ipak u vrijednosnom smislu važniji, prvenstveno zbog efekata na automobilsku industriju Evropske unije, gdje naše kompanije u lancu vrijednosti učestvuju kao važni dobavljači komponeneti od čelika i aluminija sa više od 350 miliona KM godišnjeg izvoza.
Ukoliko se uistinu uvedu carine u iznosu od 25 posto na čelik i 10 posto na aluminij, očekivati je i pad proizvodnje evropske automobilske industrije, zbog koje se ova protekcionistička mjera vjerovatno i uvodi, pa samim tim možemo prognozirati i veći pritisak u smislu obaranja cijena, ali i manju potražnju za komponentama bosanskohercegovačkih proizvođača“, objašnjava ona.
