Ne morate, dragi moji, biti pažljiv posmatrač zbivanja u ovoj Bosni i Hercegovini da biste zaključili kako smo zasigurno bez konkurencije (i na svjetskom nivou, rekla bih) u nesvrsishodnom i ispraznom „prepucavanju“. Putem medija, naravno. Htjela ne htjela pratim u posljednje vrijeme gotovo svakodnevno „prepucavanje“ na relaciji Savez samostalnih sindikata BiH – Vlada FBiH. Povod je prekinuti Kongres SSSBiH na kojem je trebalo biti izabrano rukovodstvo (staro ili novo) za što sindikalci krive Vladu FBiH koja bi da postavi „svog čovjeka“ na čelu Saveza. Iz Vlade FBiH ili ako ćemo baš precizno, od strane savjetnika premijera, optužuje se aktuelno rukovodstvo Sindikata da ne bira sredstva kako bi dobilo i novi mandat.
I tako iz dana u dan, ispod tepiha se izvlače nove optužbe, navodi o neispunjenim obećanjima, pronevjerenim članarinama, ukinutim i otetim (radničkim) pravima nekada prije… Potrajalo bi da se pobroje sve optužbe jednih protiv drugih.
No, suština ostaje ista. Radnici, koje bi, eto da zaštite i jedni i drugi, od ovog višednevnog medijskog „rata“ imaju koristi otprilike koliko i od lanjskog snijega. Nikakve… I dalje u FBiH imamo desetine hiljada onih kojima firme (ni danas) ne uplaćuju poreze i doprinose – ko ne vjeruje neka pogleda listu dugovanja Porezne uprave FBiH (nakanu aktuelnog direktora PU FBiH da se aktivnije krene u naplatu dugovanja spriječila je Vlada FBiH pod krinkom čuvanja „socijalnog mira“).
Sindikat mlako (da ne kažemo nikako) ne reagira na takvo stanje. Ono na što radnici mogu računati jeste da će im, kada krenu u proteste tražeći zarađene plaće i neuplaćene doprinose (obično za nekoliko godina unazad) pred Vladu FBiH, iz SSS BiH stići pismo podrške.
Radnici odavno ne pitaju šta je i koliko zaista uradio Sindikat i njegovo rukovodstvo da ne dolaze u poziciju da svoja prava traže na barikadama. Zar se alarm za reagiranje ne bi trebao upaliti ako plaće i doprinosi kasne tri mjeseca. Nismo upoznati da je Sindikat dao konkretne prijedloge za prevazilaženje konkretnih problema u konkretnim kompanijama (kroz stečaj, revitalizaciju kompanija, sturučnu pomoć za prevazilaženje krize itd.) Sindikalnom rukovodstvu nije problem što su njihove plaće barem dva puta veće od federalnog prosjeka, a nekoliko puta veće od najniže plaće u FBiH. Neće se solidarizirati i primati prosječnu plaću u FBiH (mada im je prema urađenom i minimalac previše), a ostatak sredstava od svojih plaća uplaćivati u nekakav fond ili kasu pomoći ugroženim radnicima.
p.s. Sjeća li se iko slučajeva u kojima je Sindikat nemilice rasipao podršku na sve (radničke) strane, nikada ne ulazeći u suštinu problema tih firmi, ali uvijek nastupajući isto – populistički i koristoljubivo.. E pa, dragi moji, te firme su mahom mrtve, čeka se samo sindikalno rukovodstvo (aktuelno) da spusti cvijeće ne grob…A radnici???
