Shvatili ste, dragi moji, sve… Stotinjak strateški raspoređenih ljudi na pet mjesta može blokirati ovu državu u roku „keks“. Bili, vidjeli, osjetili na vlastitoj koži u kilometarskim kolonama, na minusima. Još uvijek nije poznato koje ili koja od 1.600 boračkih udruženja stoje iza protesta demobiliziranih boraca (izvinite na opažanju, ali za moj ukus sve je bilo malo previše dobro organizirano i tempirano da bih povjerovala u spontano samoorganiziranje).
I pored najbolje volje i pažljivog praćenja dešavanja, debata, polemika, svađa (… meni je u svemu najviše falilo utemeljenih argumenata), shvatila sam da demobilizirani borci traže transparentan borački registar i preispitivanje (ili kako su to već nazvali) finansiranja 1.600 raznoraznih boračkih udruženja.
Što se boračkih registara tiče, nije tajna da se broj pripadnika Armije RBiH i HVO-a sa oko 180.000 krajem 1995., popeo na 560.000 2018. godine, s prevashodnim ciljem osiguranja glasačke mašine za potrebe osvajanja vlasti na izborima.
E, sada, iskreno se pitam kako se iko može smatrati ozbiljnim sa svojim zahtjevima koje zastupa 1.600 udruženja !?! Neka svako od ovih udruženja ima po jedan „svoj“ zahtjev to je 1.600 zahtjeva, po jednog predstavnika za razgovore to je 1.600 ljudi sa kojima trebate razgovarati itd.itd.itd.
Pri tome, sami borci kažu da je većina tih udruženja formirana s ciljem da se razjedini boračka populacija, radi sticanja (najčešće) imovinske koristi pojedinaca i sl. Tražeći svoja prava, red bi bio da sami naprave prvi korak u čišćenju žita od kukolja. Kako?
Vjerujem da bi svaki od onih boraca koji su proveli hladnu februarsko/martovsku noć na barikadama „potpisao“ da profunkcionira pravna država koliko „od ponedjeljka“.
Pa, evo prijedloga… Neka za početak nadležni inspekcijski organi malkice pročešljaju rad ovih 1.600 udruženja, koliko se poštuju zakoni ove države kada je u pitanju pravna regulativa, finansijsko poslovanje, obaveze prema članovima i državi. Ubijeđena sam da bi nakon ozbiljnog češljanja inspekcijskih organa boračkih (ali i drugih udruženja) njihov broj bio drastično smanjen, a ostvarene uštede od njihovog gašenja mjerile milionima. Svim onima koji će se pobuniti što diram u zagarantirano pravo na udruživanje, napomena da nisam protiv toga prava, sve dok je ono u skladu sa zakonom. I da svi oni koji zbog blokada nisu otišli na posao, ljekaru, na fakultet, izgubili poslove, prekršili rokove, platili penale kupcima i dobavljačima tačno znaju kome ispostaviti račun za nanesenu štetu.
