Godina iza nas, srećom, nije donijela dramatična ekonomska previranja, ali su se ekonomije pojedinih zemalja isticale više od ostalih, bilo usljed pokušaja da se snađu u eri niskih cijena nafte, bilo svojim političkim odlukama koje uvijek imaju cijenu, bilo privrednom snalažljivošću i rastom. Na listi se izdvajaju Velika Britanija, Saudijska Arabija, Katar i Kina.
Ekonomske posljedice Brexita
Velika Britanija i Evropska unija postigle su prvi dogovor o uslovima Brexita, saznali smo početkom decembra, a Evropska komisija ocijenila je da je postignut dovoljan napredak u prvoj fazi pregovora. No, u sjeni sastanaka britanske premijerke Therese May i predsjednika Evropske komisije Jean-Claudea Junckera, koji su prvi korak ka izlasku Velike Britanije iz Evropske unije 2019. godine, još uvijek je britanska ekonomija, koja trpi posljedice volje većine. Posljedice, istina, nisu drastične kako je bilo prognozirano uoči Brexita, ali treba se sjetiti da je Ostrvo još uvijek u Evropskoj uniji i da ćemo učinke Brexita vidjeti u godinama nakon njegove finalizacije, piše BBC.
Prve i najvidljivije posljedice Brexita zasad su bile pad vrijednosti funte, koji je naštetio mnogim industrijama s izuzetkom turizma kojem pogoduje, te rast inflacije. Vrijednost funte u novembru je još uvijek bila za 10 posto niža od one koju je imala prije referenduma održanog u junu 2016. Inflacija je u junu 2016. iznosila 0,4 posto, dok je do juna 2017. narasla na 2,6 posto, a u novembru 2017. iznosila je 3,1 posto. Ipak, analitičari napominju da rast inflacije može biti posljedica različitih faktora te da je inflacija povećana i u eurozoni i SAD.
Nesigurnost nikad nije poželjna za investicije i poslovanje. Banka Engleske je u svom izvještaju objavljenom početkom novembra ocijenila da Velika Britanija već osjeća posljedice Brexita, a da će se narednih godina vjerovatno suočiti sa smanjenom produktivnošću i slabijim rastom. “Odluka o napuštanju Evropske unije ima značajne posljedice po ekonomsku sliku. Nesigurnost povezana s Brexitom otežava domaće ekonomske aktivnosti, a ekonomija usporava dok globalna ekonomija pokazuje znakove značajnog rasta”, saopćeno je iz Banke Engleske
Trnovita tranzicija Saudijske Arabije
Društvene promjene prate drastični preokret u načinu funkcioniranja ekonomije Saudijske Arabije, koja je decenijama bila oslonjena isključivo na prihode od nafte. Pad cijena nafte u 2014. i 2015. godini, te smanjenje obima proizvodnje dogovoreno u OPEC-u odrazili su se na saudijsku državnu blagajnu i donijeli deficit od 100 milijardi dolara u 2015., a 71 milijarde u 2016. Saudijci su potom zasukali rukave i prihvatili se diversifikacije ekonomije. Saudijska Arabija novac je odlučila namaknuti i prodajom pet posto državne naftne kompanije Aramco, što bi joj moglo donijeti više od 100 milijardi dolara.
Plan prodaje dijela Aramca dio je iznimno ambicioznog ekonomskog programa imena Vizija 2030. koji podrazumijeva davanje veće privredne uloge privatnom sektoru, te povećanje obima stranih investicija. Dio planova je implementiran, ali je u septembru Saudijska Arabija obznanila da je napravila reviziju programa reformi, te za neke mjere produžila rok, jedne dodala, a druge izbacila. Dosad je saudijska vlada umanjila subvencije na vodu i struju, pozajmila milijarde dolara kako bi napravila red u budžetu, prvi put u historiji zemlje uvela porez na dodatu vrijednost te najavila izgradnju “megagrada” Neoma koji će uz uloženih 500 milijardi dolara označiti modernizaciju društva, kako je najavio progresivni princ Mohammed bin Salman.
Kao najveći izvoznik nafte u svijetu, ekonomija kraljevine ranije je 85 posto zarade od izvoza i oko 50 posto bruto domaćeg proizvoda mogla zahvaliti prihodima od nafte. U 2017. će ova ekonomija zabilježiti rast od 0,1 posto, dok je u 2016. rast iznosio 1,7 posto, te se čini da će Saudijcima trebati više vremena da izmijene sliku i način funkcioniranja svoje ekonomije.
Zaljevske sankcije i snalažljivost Katara
U junu 2017. Saudijska Arabija, a potom i druge arapske zemlje, Egipat, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati uvele su stroge sankcije Kataru, navodeći da to čine jer Katar finansira teroriste i sarađuje s regionalnim neprijateljem Iranom. Politički analitičari su navodili da Saudijska Arabija i Katar imaju i teritorijalne sporove, ideološke razlike, ali i zajedničke zalihe plina koje su kamen spoticanja. Najveće pitanje za ekonomske analitičare je svakako bilo koliko će se sankcije odraziti na ekonomiju bogatog Katara jer se 40 posto hrane u Katar uvozilo upravo iz Saudijske Arabije. Uvoz je iznimno važan za Katar koji do čak 90 posto hrane potrebne stanovništvu dolazi na ovaj način.
Po uvođenju sankcija, katarski uvoz je smanjen za čak 40 posto. Bojkot Katara omeo je tranzitne rute kroz Perzijski zaljev te onemogućio uvoz kopnenim putem, budući da je jedina zemlja s kojom Katar ima kopnenu granicu upravo Saudijska Arabija. Katar je na sankcije brzo reagovao pojačavajući kapacitete svojih luka, podstičući vlastitu proizvodnju hrane te uspostavljajući transportne veze preko Omana i Indijskog potkontinenta, pa su oktobarske brojke pokazale da se katarski uvoz vratio na nivo na kojem je bio prije uvođenja sankcija. Katarski uvoz je u oktobru 2017. zabilježio rast od 11,2 posto u odnosu na godinu ranije, kao i rast od 52,9 posto u odnosu na mjesec ranije, dosegavši vrijednost 12,3 milijarde rijala, što je indikator koji govori da posljedice sankcija po katarsku ekonomiju jenjavaju. Dobra vijest je da sankcije nisu značajnije omele katarski izvoz, koji je u oktobru povećan za 11,9 u odnosu na isti mjesec prošle godine, te dosegao vrijednost od 21 milijardu rijala.
Ubrzanje privrednog rasta Kine
Kina je nedavno predstavila prvu željezničku liniju kojom će putnici i roba direktno putovati između Kine i Velike Britanije, te ubrzano radi na razvoju Puta svile za 21. stoljeće koji će se zasnivati na željezničkim vezama. No, tu ne završavaju dobre vijesti koje stižu iz ove velike ekonomske sile. Kineska ekonomija će u 2017. godini zabilježiti ukupan rast od 6,8 posto, dosegavši cilj koji je postavila kineska vlada i pokazujući znakove ubrzavanja prvi put u sedam godina. Ipak, privredni rast druge najveće ekonomije svijeta će u 2018. usporiti na 6,4 posto, usljed napora da se obuzda dug i obuzdaju cijene nekretnina.
Kina će u četvrtom kvartalu 2017. zabilježiti rast od 6,7 posto, nešto niži od 6,9 posto u drugom kvartalu, kao i u poređenju s četvrtim kvartalom 2016. ali će ukupan godišnji ekonomski rast iznositi zadovoljavajućih 6,8 posto. Rast u ovoj godini može se zahvaliti globalnom povećanju potražnje za kineskom robom, državnom ulaganju u infrastrukturu i većoj korporativnoj dobiti.
