Odd Reitan rođen je 1951. godine u Trondheimu. Djetinjstvo je proveo uz majku Margit Aarhaug i oca Olea Reitana, vlasnika prodavnice otvorene tri godine prije Oddovog rođenja. Mladi Odd je kao dječak pomagao ocu u prodavnici, a 1972. godine, nakon što je završio formalno obrazovanje na današnjoj Norges Varehandelshøyskole, gdje je učio o tajnama trgovine i menadžmenta, došao je na ideju otvaranja vlastite prodavnice u Trondheimu, u čemu je i uspio uz svesrdnu očevu pomoć.
Prva Oddova prodavnica zvala se Sjokkpris, što bismo mogli prevesti kao “šokantne cijene”. Plan da malu prodavnicu s niskim cijenama pretvori u nešto veće podstakao ga je da se udubi u temu franšiznog poslovanja, te je već nekoliko godina kasnije, 1979. otvorio prvi supermarket Rema 1000, od kojeg će uskoro nastati čitav lanac supermarketa i označiti poslovni uspjeh norveškog milijardera.
Koncept supermarketa Rema
Nedugo prije nego što se odlučio na pokretanje supermarketa, Odd Reitan je otputovao u Njemačku, gdje je izučavao koncept jeftinih supermarketa braće Thea i Karla Albrechta, vlasnika Aldija. Reitan je želio otvoriti Aldi primjeren Norvežanima i njihovim navikama u kupovini, ali zadržati prvobitnu zamisao braće Albrecht koja je značila uštede uz pojednostavljenu kupovinu. Ideja je podrazumijevala i smanjenje troškova na minimum putem direktnog pregovaranja s proizvođačima i zaobilaženja zastupnika, što se izravno odražavalo na nižim cijenama u prodavnicama. Prva Rema zapravo je nosila naziv Rema 500, a broj je označavao broj namirnica koje su se mogle naći u supermarketu, te je i s takvom, vrlo ograničenom ponudom polučila uspjeh, ali se Reitanu učinilo da bi brojku trebalo udvostručiti. Uspjeh trećeg supermarketa Rema, koji je svoja vrata otvorio 1980. godine, uz ponudu 1.000 različitih proizvoda, ucrtao je put uspjeha Odda Reitana. Od tada, asortiman proizvoda je više nego udvostručen, ali je ime ostalo isto.
Jedan od slogana supermarketa Odda Reitana glasi Jednostavno je uvijek najbolje i to se ponajviše odnosi na izgled unutrašnjosti supermarketa koji nudi dovoljno širine i jednostavno pozicioniranje proizvoda, kako bi se kupovina pojednostavila. Proizvodi su većinom posloženi u gajbama, čak i na paletama, a ne na policama privlačnog izgleda, što je strategija koju Rema nije osmislila, ali ju je uspješno primijenila u Norveškoj. Do 2004. godine, kad je proslavio 25 godina postojanja, lanac supermarketa Odda Reitana brojao je 444 supermarketa širom Skandinavije, a u Norveškoj je zarađivao 17,5 posto ukupne zarade koju su ostvarivali svi norveški supermarketi, preuzevši vodeću poziciju na tržištu od najbližeg konkurenta, lanca Rimi. Devet godina kasnije, u 2013. godini, Rema 1000 brojala je više od 740 prodavnica u Norveškoj, Švedskoj i Danskoj. Prema udjelu na tržištu, Rema 1000 danas je sa tržišnim udjelom od 23,7 posto najveći lanac supermarketa u Norveškoj koji zapošljava skoro 37.000 ljudi, a iz sjedišta smještenog u Oslu norveški milijarder svih ovih godina upravlja kao izvršni direktor kompanije, dok su na pomoćnim pozicijama u vrhu njegovi sinovi Magnus i Ole Robert Reitan. U 2015. prodaja u supermarketima Odda Reitana, zajedno s investicijama u sektoru nekretnina i energetike, dosegla je 10 milijardi dolara.
No, Rema 1000 sve ove godine nije proživjela bez kritika te su one često upućivane na račun njene dominacije na tržištu, cijena koje ipak ne sprečavaju norveške kupce da odlaze u kupovinu u susjednu i jeftiniju Švedsku te relativno slabog izbora proizvoda, a početkom 2017. Reitanov lanac supermarketa našao se na meti kritika nakon što je odlučio da skloni većinu velikih brendova sa svojih polica, s ciljem favorizovanja lokalnih proizvođača, što su nazvali strategijom najboljih prijatelja. Norveški mediji povodom te odluke pisali su da biti najbolji prijatelj s lancem Odda Reitana, zapravo znači staviti enormnu količinu novca na stol, poput Carlsberga koji je navodno platio 250 miliona norveških kruna da bi se zadržao u Remi 1000. Na policama su tako ostali proizvodi samo nekoliko velikih norveških brendova, a Carlsberg je, očekivano, ostao i jedini dobavljač piva i sokova za sve supermarkete ovog lanca.
To je izazvalo gnjev dugogodišnjih poslovnih partnera, ali privuklo i pažnju državnih institucija koje se bave zaštitom konkurencije. Reitanov lanac supermarketa je na optužbe odgovorio negiranjem bilo kakve prljave igre, navodeći da će strategijom najboljeg prijatelja uspjeti veći izbor brendova prodavati po nižim cijenama i tako održati svoju poziciju najjeftinijeg prodajnog lanca u Norveškoj, makar samo po norveškim standardima. Brojke u 2017. pokazuju trend pada prodaje.
Pamatna ulaganja
U međuvremenu, Odd Reitan postao je mnogo više od vlasnika lanca supermarketa, ali je lanac Rema 1000 ostao najprofitabilniji među poslovima koje vodi pod okriljem svoje Reitangruppen, doprinoseći s oko 55 posto zarade ovog milijardera. Ostatak zarade zbog koje mu Forbes imetak procjenjuje na vrtoglavih 5,4 milijarde dolara, Reitan ostvaruje zahvaljujući širenju na nekretnine i benzinske pumpe. Godine pametnih ulaganja donijele su mu udio u finskom lancu trafika R-Kioski, u lancu 7-Eleven, benzinskim pumpama Uno-X u Norveškoj i Danskoj, Lidl supermarketima i novinskoj agenciji Pressbyrån. Reitan vjeruje da ovim ulaganjima vrijednosti za koje se zalagao pri pokretanju Rema 1000 nisu kompromitirane te da su u suštini ostale vezane za maloprodaju po povoljnim cijenama.
Reitan priznaje da njegovo putovanje od vlasnika male prodavnice u trećem po veličini gradu u Norveškoj do preduzetnika na čelu pete najveće kompanije u Norveškoj nije prošlo bez grešaka koje su imale svoju cijenu. Spomenuto širenje na Poljsku, Mađarsku, Češku i Slovačku u devedesetima, tik nakon što su sve spomenute zemlje zakoračile ka kapitalizmu, nije se pokazalo uspješnim jer se ovo tržište u mnogočemu razlikovalo od skandinavskog. Podjednako neuspješan ali i poučan bio je pokušaj spajanja Reitangruppen s norveškim maloprodajnim lancem i novinskom agencijom Narvesen ASA te ponude dionica na berzi u Oslu. No, već nakon godinu dana, Reitangruppen je vraćena u ruke porodice Reitan, Odda i njegovih sinova. Čini se da se ni zaposleni u Reitangruppen nemaju na šta žaliti, budući da je kompanija u prošloj godini osvojila laskavu titulu najpoželjnijeg poslodavca među kompanijama u Norveškoj koje zapošljavaju više od 500 ljudi.
