Htjela-ne htjela, dragi moji, danima već gotovo svakoga sata provjeravam šta se novo zbiva u aferi Agrokor koja mjesecima potresa kompletnu susjednu Hrvatsku, ali i cijeli region. Mimo vijesti o Prada torbicama, Louboutin cipelama, jahtama, vilama i toaletama basnoslovne vrijednosti u kojima su uživali vlasnik i članovi njegove porodice, informacija o namještanju godišnjih izvještaja, pokretanja istraga i privođenja osumnjičenih za kriminalne radnje u koncernu, pokušavam dokučiti možemo li i šta mi, ovdje u Bosni i Hercegovini naučiti iz cijele priče.
Činjenice da Konzum (maloprodajni lanac u koncernu Agrokor) duguje bh. dobavljačima iznose koji se mjere desetinama miliona KM, da su banke krenule sa pljenidbom dionica kompanija iz BiH koje su poslovale u sastavu Agrokora, da se štete još zbrajaju, zabrinjavajuće su same po sebi.
No, ono što mene, iskreno najviše brine jeste da li su naši biznismeni, institucije, organi, poreznici, sudsko-tužilački aparat spremni izvući odgovarajuće pouke iz slučaja Agrokor?
Što se biznismena tiče, malo optimizma mi je ulio mladi i uspješni bosanskohercegovački poduzetnik rečenicom „možda je manje isplativo, ali najbolje je pošteno raditi, jer možete lagati, krasti, utajivati 15 pa i 20 godina, prije ili kasnije morate platiti za to“.
Kako je provedba zakona u BiH jedan od najšlampavijih procesa (u historiji ljudskog roda, rekla bih), čisto sumnjam da iko u bh. institucijama pomišlja da se na osnovu iskustva susjeda poduzme bilo šta kako bi se spriječili neki bh. agrokori.
Poreznici se čine najagilnijima, ali u situaciji kada su spriječeni (od strane vlasti, dabome) naplatiti postojeće dugove, pitam se ja, a vjerovatno i oni o svrsishodnosti posla koji rade.
Iskreno, najslabijom karikom smatram tužilačko-sudske sisteme i ovdje i u Hrvatskoj, jer je posve jasno da i njima, a i nama, nedostaje prevashodno znanja da bi se vodili ovako kompleksni predmeti. Pa, ako trebamo učiti na tuđim greškama, onda nam je najpametnije pobrinuti se da nam se ništa slično Agrokoru ne desi – što znači da svi u lancu odgovorno i savjesno rade svoj posao umjesto što vode politiku, kao što je to danas slučaj u svakoj instituciji ove države…Znam kako zvuči, znam da se čini nemogućim, ali naprosto nema drugog izlaza. Što prije shvate oni koji ponajprije trebaju shvatiti – političari dakle, prije ćemo na zelenu granu. Do tada, krčkamo se svi zajedno u sivilu i pogubnosti neznanja i nekompetencije, pa ko duže izdrži….
