Spavajte (ne)mirno, dragi moji, reformi, naročito poreskih, ekonomskih, socijalnih, po svoj prilici neće biti. To bi ukratko bio siže nekoliko razgovora koje sam u posljednje vrijeme vodila sa ljudima manje ili više bliskih vlasti. Razlozi su, jedini, političke naravi. Ukratko, jedna politička opcija neće podržati reforme ni na entitetskom, a Boga mi, ni na državnom nivou sve dok se ne promijeni Izborni zakon BiH, na način da se tim izmjenama osigura da samo ta politička opcija (da ne navodimo ime i prezime osobe, svi ga dobro znamo) trajno imaju svoga člana Predsjedništva BiH.
Ah, da, za svoja nastojanja imaju podršku druge političke opcije (jeste, u pitanju su oni koji su tek ovih dana shvatili odredbe Ugovora o Transportnoj zajednici i malo bi ih mijenjali, na način da entitet dobije ustavna ovlaštenja države – govorimo o međunarodnim nadležnostima.)
Da se razumijemo, ni trećima se nešto baš ne guta gorka pilula kojom se debelo reže javna potrošnja, administracija, ali sve i da su spremni na to, njihova nastojanja (čitaj, zakoni) će padati u vodu sve dok se ne nađe izlaz (politički).
Dakle, za najavljeno poboljšanje poslovnog ambijenta u smislu donošenja ključnih reformskih (u ovom slučaju poreskih) zakona realno su ostala još četiri mjeseca. Sa početkom 2018. godine, zahuktat će se predizborna kampanja (koja je već počela, ako niste primijetili).
Teško je očekivati da političari u godini izbora sami sebi „pucaju u koljeno“, donoseći zakone koji će ozbiljno skresati benefite vaskolike administracije, povećati stopu PDV-a, oporezovati sve što je neoporezovano do sada, napraviti ozbiljne reforme zdravstvenog i penzionog sistema, napraviti reviziju boračkih spiskova i izgubiti stotine hiljada glasova.
Voljela bih da me demantiraju, da ova njemačka tiha diplomatija o kojoj se stidljivo piše u medijima urodi plodom, da već sa prvim danom naredne godine imamo izmijenjen kompletan poreski sistem, rasterećen rad, bolji poslovni ambijent, više investicija, novih radnih mjesta, efikasnija tužilaštva i sudove, kvalitetniji zdravstveni i penzioni sistem… Nama koji radimo u realnom sektoru i živimo realan život ostaje da radimo svoj posao najbolje što možemo, ali ne smijemo ih pustiti da misle kako im je dopušteno lagodno živjeti (preko naših leđa i džepova, da se ne lažemo).
I da se razumijemo, sa provedbom reformi i uređenijeg poslovnog ambijenta, većina političara ovdašnjih naći će se duboko u pozadini, jer ljudima će (a već sada jesu, pomalo) postati interesantniji uspješni ljudi, koji im otvaraju fabrike, stvaraju nova radna mjesta i daju perspektivu. I izbori će se početi dobijati na smanjenju poreza, a ne na pričama o referendumima, trećim i petim entitetima… I u tome je problem, ali i rješenje.
