Proizvodnja eteričnih ulja, odnosno uzgoj aromatičnog bilja iz kojeg se ona crpe, U BiH se još uvijek svodi na poslovni instinkt i entuzijazam pojedinaca, dok je strateško osmišljavanje koncepta omasovljavanja ove vrste proizvodnje još na čekanju.
Grantovi za proizvođače
U nastojanju da promijene takvu sliku, Američka agencija za međunarodni razvoj (USAID) i Vlada Švedske u svoj zajednički Projekt razvoja tržišne poljoprivrede (FARMA) II uključili su i bh. proizvođače smilja, sufinansirajući 12 njihovih projekata grant sredstvima u ukupnom iznosu od 717.216 KM.
“Prije samo pet godina, divlje smilje u Hercegovini bilo je ugroženo u svom prirodnom staništu, zbog velike potražnje ove biljke na tržištu. Nakon inicijative kultiviranja koja je potpomognuta našim prvim projektom FARMA, situacija se dramatično promijenila – danas površina na kojoj se uzgaja smilje premašuje 1.000 hektara, s tendencijom da se još više proširi, ali se proizvođači suočavaju s problemom limitiranih kapaciteta za preradu. Zbog toga smo kroz projekt FARMA II odlučili podržati daljnji razvoj ovog sektora”, ističe Peter Duffy, direktor USAID misije u BiH, koji je u ime te organizacije na svečanosti u Mostaru potpisao ugovore o sufinansiranju sa 12 domaćih proizvođača smilja, odabranih između ukupno 40 aplikanata.
Da njegove riječi nisu samo kurtoazne fraze, nego činjenice, ilustrira i primjer 26-godišnjeg posuškog uzgajivača smilja Martina Solde, koji je između odlaska u Njemačku, gdje žive i rade njegova tri brata, ili čekanja posla u BiH u branši za koju se školovao, nakon okončanja studija ekonomije i mašinstva odlučio da pokrene vlastiti biznis i na porodičnom imanju osnuje plantažu smilja Soldo Mont. Iako je, kako sam kaže, u posao ušao bez imalo iskustva i sa minimum znanja o proizvodnji i preradi aromatičnog bilja, od sakupljanja smilja u preuređenoj štali za nekoliko godina uspio je zaokružiti proizvodnju u smislu proizvodnje eteričnih ulja, a zahvaljujući FARMA grantu sada ide i korak dalje.
U mom slučaju, unatoč greškama u sadnji i u mnogo čemu ostalom, ovo se pokazalo kao isplativ posao. Kada smo krenuli, nabavili smo malu destileriju, pa malo veću, pa onda ovu sadašnju koja ima kapacitet od 40-50 tona tjedno, što, naravno, za sada ne možemo popuniti jer nemamo novaca za otkup tolikih količina smilja…
Uz podršku FARMA projekta, ciklus ćemo sada zaokružiti peletarom, u kojoj ćemo praviti pelet od osušene biomase ostale nakon prerade smilja”, objašnjava nam Soldo, čija je
dugoročna vizija da ne samo on, već i ostali proizvođači i prerađivači smilja dostignu nivo kada će na i svjetsko tržište plasirati ne samo poluproizovode u vidu eteričnih ulja, već finalne proizvode – parfeme, kreme i druge kozmetičke brendove pod oznakom Made in BiH. No, svjestan je da ostvarenje navednih ciljeva iziskuje vrijeme i mnogo rada, ali i podršku države, koja za sada uglavnom izostaje.
Nedovoljna zaštita
Na tu činjenicu ukazuje i Ivan Mandić, sekretar Vanjskotrgovinske komore BiH, slikovito upozoravajući da je “šteta izvoziti sirovinu za jednu KM, umjesto gotov proizvod za 10 KM” i da stoga svi nivoi vlasti moraju aktivno podržati proizvodnju ove vrste.
“Evo vidite, ovdje u Hercegovini se krči krš i na to se plaćaju koncesije – kada sameljete kamen i draču, na to morate općini platiti koncesiju!? To su stvari koje država mora prepoznati, jer ovo je čista proizvodnja i normalno je da se ti proizvođači trebaju osloboditi što je moguće više nameta i da im treba pomoći da ostanu ovdje i proizvode, jer svaki njihov proizvod će donijeti dobro ovoj državi, u kojoj će kroz poreze i na druge načine ostati sve pare koje oni zarade.
Zato apeliram na sve koji radimo u sustavu da pomognemo ovim ljudima i da ih rasteretimo svega što možemo”, poručuje Mandić u izjavi za Business magazine.
