Da mi je neko za svaki put kada je u posljednjih 15-ak dana spomenut „kvalitetan projekt“, odnosno, nedostatak istih dao jednu KM, mislim da bih prikupila sasvim dovoljno sredstava da sebi osiguram ugodnih sedam dana ljetovanja na nekoj atraktivnoj destinaciji. Uglavnom, dragi moji, nemamo, nedostaje nam, fali, ne investicija nego kvalitetnih projekata, a investicija i investitora raspoloženih za ulaganja, kažu, ima.
Zapravo je sve počelo pitanjem nekim domaćim privrednicima hoće li prisustvovati ovogodišnjem Sarajevo Business Forumu.
Više od polovine onih koje sam pitala odgovorili su da neće, jer im ne trebaju novci „Mi novac za ulaganje imamo, fale nam dobri projekti“. Nedavno sam razgovarala i sa nekim direktorima domaćih banaka i na pitanje zašto nema više novca za finansiranje bh. privrede odgovor je glasio „Novca ima, ali nema dobrih, kvalitetno pripremljenih projekata“:
Onda je došao Sarajevo Business Forum i opet je krenula priča o projektima. Ili njihovom nedostatku, kako želite. Kolege mi navode primjer susreta bh. i indonežanskih privrednika tokom SBF-a. U biti, osim (vrlo ljubaznog) poziva indonežanskim investitorima da dođu posjete njihovu općinu, njihove pogone ili farme – konkretnog projekta koji ima glavu i rep – nije bilo.
Dakle, uz dužno poštovanje „nestabilnom političkom ambijentu i administrativnim barijerama“ koji su dežurni argumenti u obrazloženjima zašto strane investicije u BiH padaju iz godine u godinu, čini se da je treći (ništa manje važan i bitan) nedostatak kvalitetnih projekata.
Da se razumijemo, kvalitetan projekt ne znači „imam ideju i treba mi samo xyz hiljada, miliona da je realiziram“. Kvalitetan projekt je puno više od toga, od realne procjene troškova do realne procjene tržišta, plasmana proizvoda, strukture radne snage, povrata investicije, razvoja projekta itd.itd. Za izradu kvalitetnog projekta, kažu, potrebno je oko 10 posto talenta i 90 posto rada. I može se naučiti. Raditi kvalitetne projekte, mislim. Traži to truda, vremena i strpljenja. Za početak, mogao bi se dio od 1,5 milijardi KM (toliko su naime prema nezvaničnim podacima strani donatori izdvojili za Reformsku agendu !?!) izdvojiti za kvalitetnu obuku (ne)zaposlenih državnih službenika i nezaposlenih sa biroa da nauče i u praksi primijene pisanje projekata.
