Ovo su rezultati istraživanja Unije za održivi povratak i integracije BiH.
U Bosni i Hercegovini ne postoje adekvatni podaci o iseljeništvu koji bi omogućili analizu obima, starosne dobi, spola, obrazovne strukture i drugih karakteristika. Također, ne postoji ni određena baza podataka da bi se ovaj fenomen mogao pratit. Razlog tome je, kako navode stručnjaci, što lokalne zajednice i institucije za statistiku nemaju podataka o tome, jer se ljudi ne odjavljuju nakon što odu.
Ranije su iz zemlje odlazili mladi ljudi, danas BiH napuštaju cijele porodice, iljudi koji su visokoobrazovani i imaju sigurne i dobro plaćene poslove. Trendovi odlazaka više nisu vezani samo za ruralna područja, već i za urbane sredine, velike gradove u BiH.
Istraživanje je pokazalo da građani žele sigurnije okruženje sa kvalitetnim obrazovanjem i zdravstvenim sistemom, te veće mogućnosti zaposlenja sa adekvatnim primanjima. Odlaze zato što ne vide perspektivu u bosanskohercegovačkom društvu.
Prof. dr. Milomir Ninković, šef Klinike za plastičnu rekonstruktivnu hirurgiju i hirurgiju šake pri Centru za opekotine, u bolnici Bogenhausen, Minhen (Njemačka), predsjednik Evropske asocijacije plastičnih hirurga (EURAPS), Sarajlija, koji skoro trideset godina živi u Austriji i Njemačkoj na jednom od svojih predavanja u Sarajevu je kazao da je velika nesreća što mladi ljudi odlaze u inostranstvo nakon što se u njihovu edukaciju ovdje ulože ogromna sredstva.
Ninković je u jednom svom televizijskom nastupu za bajernsku televiziju na temu integracije stranaca u Njemačkoj upravo skrenuo pažnju na činjenicu da, za raziliku od 1970-tih godina kada su u tu zemlju stizali manje obrazovani migranti, danas Njemačka dobiva vrhunski obrazovane ljude.
“Niti Austrija u kojoj sam radio 12 godina, ni Njemačka u kojoj sam sada, nisu uložile ni jedan jedini euro u moju edukaciju, nego smo mi došli kao vrhunski specijalisti, donijeli smo novo znanje, unaprijedili znanje u njihovim institucijama, razvijali se dalje i educirali nove kadrove”, kazao je Ninković te dodao da o tome treba govoriti jer oni stalno imaju osjećaj da nešto nama pomažu, ne uzimajući u obzir da smo mi njima jako puno pomogli i faktički jako puno uštedjeli.
Najveća nesreća ovih balkanskih krajeva kako on kaže, jeste da najobrazovaniji ljudi napuštaju zemlje.
“Najveća tragedija je gubitak educiranih ljudi jer to se ne može u kratkom roku nadoknaditi, već vam trebaju generacije i generacije, godine i godine”, kazao je.
Rezultati istraživačke studije “Troškovi emigracije mladih“ prve takve vrste koja je pružila podatke o emigraciji iz Bosne i Hercegovine i koja je odgovorila na pitanje: koliko Bosnu i Hercegovinu košta emigracija mladih? pokazuju da je u školovanje jednog stanovnika Bosne i Hercegovine od devetogodišnje osnovne preko četverogodišnje srednje škole, pa do kraja akademskih studija, koje su u prosjeku trajale pet godina i okončane su 2018. godine, uloženo oko 29 hiljada eura.
Studiju je proveo Institut za razvoj i inovacije, think tank iz Srbije, uz podršku Westminster fondacije za demokratiju (WFD).
Kako se navodi u studiji, troškovi školovanja državljanina Bosne i Hercegovine koje se završilo 2018. godine, kumulativno posmatrano, koštalo je oko 13.000 eura za osnovnu školu, 20.200 za srednju školu i oko 29.000 eura za završene akademske studije.
Procjenu troškova školovanja lica sa stečenom diplomom doktora nauka značajno otežava nedostupnost podataka po potrebnim strukturama
Prosječni troškovi završenih postdiplomskih studija (doktorskih studija) u Bosni i Hercegovini iznose oko 43.000 eura. Posmatrano po entitetima, pokazalo se da su u Republici Srpskoj i Federaciji BiH troškovi obrazovanja na svim nivoima obrazovanja bliski prosjeku države u cjelini, dok su u Brčko distriktu ti troškovi znatno iznad prosjeka.
Ovaj rezultat je prvenstveno posljedica činjenice da je prosječna plaća u sektoru obrazovanja u Brčko distriktu veća nego u entitetima.
Posmatrano po entitetima, ovi troškovi u Federaciji Bosne i Hercegovine kreću se u rasponu od oko 410 miliona do skoro 500 miliona eura, a u Republici Srpskoj između 215 miliona i skoro 285 miliona eura.
U Distriktu Brčko troškovi školovanja lica koja emigriraju iznose između 19 i 23 miliona eura. Ovim podacima su obuhvaćena sva lica koja napuštaju zemlju, od sezonskih radnika, preko razmjene studenata, do onih koji su na obukama i stručnim usavršavanjima.
.JPG)
Imajući u vidu broj osoba koje su emigrirale iz BiH i onih koje su se vratile, prosječan godišnji neto odliv stanovništva iz Bosne i Hercegovine, prema podacima OECD-a, iznosi oko 18.200 lica.
Troškovi obrazovanja u Bosni i Hercegovini primijenjeni na ovaj broj emigranata iznose od skoro 320 do 400 miliona eura, odnosno posmatrano po entitetima, u Federaciji Bosne i Hercegovine od 203 do 246 miliona eura, u Republici Srpskoj od 105 do 140 miliona eura i u Brčko distriktu od 9 do skoro 12 miliona eura.
Rezultati pokazuju da ukupni troškovi obrazovanja lica koja napuštaju Bosnu i Hercegovinu u jednoj godini, u zavisnosti od obrazovne strukture, variraju od skoro 650 miliona do nešto preko 800 miliona eura.
Poređenja radi, ukupan izvoz transportnih usluga u 2018. godini iznosio je 415 miliona eura, dok se izvoz hemijske industrije kreće oko 355 miliona eura.
Kada se posmatra BDP po glavi stanovnika, kao mjera životnog standarda stanovnika jedne zemlje, on je višestruko veći u zemljama emigracije u Njemačkoj 8 puta, u Austriji i Švedskoj 9 puta, u Norveškoj 13, a u Švicarskoj čak 14 puta nego u Bosni i Hercegovini.
Zemlje destinacije visokoobrazovanih lica su nesporno na dobitku samim njihovim dolaskom i involviranjem u ekonomski i društveni sistem.
Taj “dobitak” značajno je veći od „gubitka“ koji zbog odlaska trpi matična zemlja. Pored toga što se na taj način ublažava problem nedostatka radne snage, treba uzeti u obzir i daleko veća izdvajanja države i domaćinstava za obrazovne usluge u razvijenim zemljama, navodi se u studiji “Troškovi emigracije mladih“.
Prema podacima Eurostata za 2015. godinu, godišnje izdvajanje države i domaćinstava za obrazovne usluge srednjoškolskog nivoa iznosilo je po učeniku u Francuskoj blizu 11 hiljada eura, Njemačkoj 10,5 hiljada eura, dok je u Bosni i Hercegovini utrošeno nešto ispod 1,5 hiljada eura.
Raspon je još izraženiji kod akademskog obrazovanja, pa tako u odnosu na izdvajanje u Bosni i Hercegovini od 1.851 eura po studentu godišnje, Velika Britanija troši skoro 12 puta više, Švedska devet, Austrija, Francuska i Njemačka oko sedam puta više itd.
