Pismo BH-Gasa energetskoj zajednici: Reakcija na certifikaciju Gas prometa Pale

Iz BH-Gasa kažu da ovaj postupak ne bi bio zanimljiv da postoji zakon o gasu na državnoj razini kojim bi bilo uređeno certificiranje transportnih kompanija

120

Regulatorna komisija Republike Srpske objavila je obavještenje o podnesenom zahtjevu za certifikaciju operatora transportnog sistema GAS PROMET PALE. Ovim obavještenjem RERS je započeo postupak certifikacije GAS PROMETA PALE kojim želi da ovoj kompaniji dodjeli certifikat operatera transportnog sistema u Republici Srpskoj. Iz BH-Gasa kažu da ovaj postupak ne bi bio zanimljiv da postoji zakon o gasu na državnoj razini kojim bi bilo uređeno certificiranje transportnih kompanija.

Tim povodom BH-Gas izdao je saopćenje koje prenosimo u cjelini:

  • Zakon o gasu Republike Srpske u članu 44. propisuje:

„(5) Regulatorna komisija dostavlja prijedlog odluke s obrazloženjem , bez odgađanja, Sekretarijatu Energentske zajednice na prethodno mišljenje.

(6) Sekretarijat Energentske zajednice dostavlja prethodno mišljenje Regulatornoj komisiji o ispunjavaju odgovarajućih zahtjeva za određivaje i certifikaciju operatera transportnog sisitema u roku od četiri mjeseca od prijema prijedloga odluke iz stava 5. ovog člana.

(7) Ukoliko Sekretarijat Energentske zajednice  ne dostavi svoje mišljenje u roku iz stava 6. ovog člana, smatra se da Sekretarijat Energentske zajednice nema primjedaba na dostavljeni prijedlog odluke Regulatorne komisije.

(8) Regulatorna komisija donosi odluku o certifikaciji operatera transportnog sistema u roku od dva mjeseca od dana prijema mišljenja Sekretarijata Energentske zajednice, vodeći računa o preporukama u datom mišljenju.“

Kao što se može vidjeti, u ovaj postupak bitće evidentno uključena i Energetska zajednica i to na bazi zakona Repubike Srpske, a ne državnog zakona. Na bazi kojeg propisa je uopće zakon RS predvidio vaše, odnosno učešće ECS u ovoj proceduri nije mi jasno. Ovo posebno iz razloga što evropska direktiva (III Energetski paket) propisuje kao što vam je poznato sljedeće:

„Članak 10.

Imenovanje i certificiranje operatora transportnih sustava

  1. Prije nego što neko poduzeće bude odobreno i imenovano operatorom transportnog sustava, ono se certificira u skladu s postupcima utvrđenima u stavcima 4., 5. i 6. ovog članka te u članku 3. Uredbe (EZ) br. 715/2009.
  2. Poduzeća koja u vlasništvu imaju transportni sustav i koja je nacionalno regulatorno tijelo prema postupku certificiranja certificiralo kao poduzeća usklađena sa zahtjevima članka 9. države članice odobravaju i imenuju operatorima transportnih sustava. Imenovanje operatora transportnih sustava priopćuje se Komisiji i objavljuje u Službenom listu Europske unije.“

Možda je u međuvremenu Republika Srpska postala država, a da nismo upratili medije, te time propustili ovu ključnu informaciju ili je možda RERS postao nacionalno regulatorno tijelo, a da smo ostali neinformisani.

Vama u Energetskoj zajednici ne treba posebno obrazlagati šta znači izdati certifikat sa vašim mišljenjem i koje su njegove daljnje implikacije na moguće zaključenje Interkonekcijskih sporazuma sa susjednim zemljama.

Pored ovoga navest ćemo i član:

„Članak 13.

Zadaci operatora transportnih sustava, sustava skladišta plina i/ili terminala za UPP

  1. e) je kandidat za operatora dokazao svoju sposobnost da ispuni svoje obveze na temelju Uredbe (EZ) br. 715/2009, uključujući suradnju operatora transportnih sustava na europskoj i regionalnoj razini.“

Ispuniti tačku e) člana 13. Uredbe je nemoguća misija u ovom postupku certificiranja i stoga postavlja se pitanje šta RERS radi, a tijelo koje je nadležno da reaguje, Energetska zajednica, ne reaguje. Ovdje ne bih dovodio u paralelu Blok 7 TE Tuzla i reakciju Energetske zajednice, ali zašto se ne bih i upitao o standardima u djelovanju.

Nadalje ćemo prezentovati neke naslove članova koje ne može ispuniti ova kompanija:

„Članak 16. Načela mehanizama raspodjele kapaciteta i postupaka upravljanja zagušenjem s obzirom na operatore transportnih sustava

Članak 21. Pravila uravnoteživanja i naknade za neravnotežu“

U nastavku izvod iz evropskih direktiva:

„(17) međudržavni spojni plinovod” znači transportni plinovod koji prelazi ili premošćuje granicu između

država članica isključivo u svrhu povezivanja nacionalnih transportnih sustava tih država članica“

Sama definicija međudržavnog spojnog plinovoda i pozicija GAS PROMETA (na granici Srbije i BiH, naglašavama BiH) definiše daljnje korake u vezi sa certifikacijom.

To što navedeni transporter ima 19 km transportnog gasovoda i što ne može obavljati osnovne usluge jednog transportera, kao što su balansiranje, upravljanje zagušenjima itd. to očito ne sprječava RERS da vodi postupak certificiranja.

Ovdje bismo uporedili sisteme Hrvatske (jedan transporter), Srbije (jedan transporter), Rumunije (jedan transporter), Ukrajine (jedan transporter), Bugarske (jedan transporter), Slovenije (jedan transporter) Mađarske (jedan transporter, onaj drugi je izrazito mali) itd., te naglasili da su ovo transporteri certifikovani i sa vlasništvom na stotine ili hiljade ili desetine hiljada km transportnih gasovoda. U BiH sada ima registrovano u sudskom registru 5 (4 u RS i 1 u FBiH) kompanija kojima je djelatnost transport gasa. Svi nabrojani transporteri, po zemljama, obavljaju sve djelatnosti koje jedan operater treba raditi i to je sve propisano Pravilima rada transportnog sistema. I začuđujuće, u Pravilima rada transportera iz RS nema „samo“ onih zadataka koje ne može raditi kompanija koja želi biti transporter, ali ima da sve naplaćuje.

Stoga, želimo da prijavimo Energetskoj zajednici da će RERS prijedlog odluke certifikacijskog dokumenta dostaviti na odlučivanje vama kao nadležnom tijelu po Zakonu o gasu RS. Molim da se pokrene postupak za obustavljanje ove certifikacije, jer država BiH nema Zakon o gasu, nema nacionalno regulatorno tijelo, nema Pravila rada transportnog sistema koje je odobrilo nacionalno regulatorno tijelo, posebno iz razloga što bi se njime moralo propisati balansiranje, upravljanje zagušenjima, raspodjela kapaciteta na ulazu prirodnog gasa u BiH itd.

  1. Kao tačku 2 kandidovao bih sjevernu tačku moje lijepe zemlje BiH, tačka Brod. Kao što znate u toku su aktivnosti na okončanju rada Rafinerije Brod u pogledu prerade nafte, ali neko se dosjetio da to bude Terminal za CNG postrojenje. U tom cilju Rafinerija Brod je potpisala sporazum sa kompanijom CRODUX-Hrvatska, a RS i Hrvatska su potpisale sporazum o gasifikacije rafinerije Brod. U hrvatskom dijelu sporazuma je to sigurno plinifikacije Rafinerije Brod. U tom cilju i sa Hrvatske strane granice i u RS (ne mogu reći BiH granice jer BiH niko ništa i nije pitao) se to nazvalo IZGRADNJOM DIREKTNOG VODA.

Zašto ovo pišemo?

Željeli bismo da dobijemo odgovor, kako je to nazvano „izgradnja direktnog voda“ (izravni plinovod) u Hrvatskoj, kada evropska direktiva propisuje:

„Članak 38.

Izravni plinovodi

Države članice poduzimaju mjere potrebne da se:

(a) poduzećima za prirodni plin s poslovnim nastanom na njezinom državnom području omogući opskrba povlaštenih kupaca putem izravnog plinovoda; i

(b) svim takvim povlaštenim kupcima na njezinom državnom području omogući da ih poduzeća za prirodni plin opskrbljuju putem izravnog plinovoda.“

Koliko nam je poznato CRODUX nije povlašteni kupac prirodnog plina na teritoriji Hrvatske, već je trgovac gasom, jer je isti taj subjekt potpisao 15-godišnji ugovor o snabdjevanju gasom Rafinerije Brod.

Citiramo iz novosti Plinacra:

„Zagreb, 24. listopada – Danas je održano svečano potpisivanje ugovora o kupoprodaji produktovoda Opatovac – Bosanski Brod od plinskog čvora (PČ) Slobodnica do granice RH i BiH. Potpisnici Ugovora bili su Ivica Arar, predsjednik Uprave Plinacra i Branko Radošević, direktor Crodux energetike. Pored predstavnika Plinacra i Croduxa, među ostalima, potpisivanju je nazočio i generalni direktor Rafinerije Brod Anatoliy Karalyus. Navedenim ugovorom omogućiti će se opskrba prirodnim plinom krajnjeg potrošača, Rafinerije nafte Brod, dok će Plinacro, kad opskrba započne, osigurati dodatne prihode.
Potpisivanje spomenutog ugovora rezultat je javnog natječaja, odnosno Plinacrovog poziva na dostavu ponude za kupoprodaju i prenamjenu za potrebe tržišta plinom produktovoda na dionici od PČ Slobodnica do granice RH-BiH.“ (https://www.plinacro.hr/default.aspx?id=1115)

Kao što se može primjetiti, CRODUX kupuje produktovod (koji uopće nije vlasništvo Plinacra) i postaje, valjda, transporter, CRODUX će opskrbljivati plinom potrošače u BiH, CRODUX gradi/obnavlja produktovod do granice BiH, a ko je POVLAŠTENI KUPAC SA TERITORIJE HRVATSKE, gdje je ovdje BiH i Interkonekcijski sporazum nakon spoja dva plinovoda (promjer cijevi i radni pritisak nesumnjivo govore o transportnom plinovodu), susjedne zemlje, objašnjen u tački 1. ovog dopisa itd. Gdje je ovdje IZRAVNI PLINOVOD propisano direktivom nama jasno, osim što nam je kristalno jasno da se krše direktive u fundamentu i da zemlja EU može da radi šta hoće, ako ima interes. To što će isto uništiti interkonekciju Slobodnica-Brod-Zenica nije izgleda važno, bitno je izgleda omogućiti profit veletrgovaca gasom. Na kraju, sa istočne strane BiH odvija se proces certifikacije transportera po nepostojećem državnom zakonu, a sa sjeverne strane gradi se izravni plinovod po samo znanim direktivama autora ovog posla.

 

PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here