Beč je jedan od ekonomski najjačih i najatraktivnijih regiona u Evropi. Bečlije imaju istu kupovnu moć kao i Njujorčani, a kvalitet života u glavnom gradu Austrije smatra se najvećim u svijetu. Beč se po ekonomskom učinku od ukupno 276 regija Evropske unije nalazi na 18. mjestu.
Uprkos međunarodnoj finansijskoj krizi, u 2016. godini Beč je uspio ostvariti privredni rast viši od 2 posto i opadajućom stopom nezaposlenosti. Tome su doprinjeli visoka produktivnost, dobro obučeni radnici i kvalitetna infrastruktura.
Zbog svog geografskog položaja i kulturne prošlosti, Beč je proširenje Evropske unije na istok osjetio jače od ostalih gradova. Nakon tranzicijskog perioda od 2011. do 2014. godine i ukupno 12 novih zemalja članica, sloboda kretanja radnika unutar Evropske unije važilo je i za Austriju.
Preklapanje sa dolaskom izbjeglica u 2015. i 2016. godini (i blagim porastom nataliteta) dovelo je do porasta stanovništva kakvo Beč nije vidio još od Austro-Ugarske Monarhije: + 12,4 posto između 2007. i 2017. godine, tj. 235.000 novih stanovnika – više nego što trenutno živi u Linzu ili bečkom okrugu Favoriten. Broj radnika iz novih zemalja EU se od 2010. utrostručio na gotovo 70.000. Beč je pretekao time Hamburg, Bukurešt i Budimpeštu i postao je šesti grad po veličini u Evropskoj uniji.
Takav snažan rast stanovništva je izazov za većinu gradova. Rastući broj stanovništva i rastuća nezaposlenost primorali su državu da djeluje, što je bilo moguće samo kroz zaduživanje. S jedne strane, škole, autobusi, podzemne željeznice, bolnički kreveti itd. morali su biti dostupni većem broju ljudi, a s druge strane, oni koji su izgubili posao morali su biti zaštićeni od siromaštva i vratiti se na zapošljavanje.
Pokrajinske i gradske vlasti su krenule putem uravnotežene politike, umjesto paketa štednje, uključujući rad na kratak rok, javne investicije i potpuno održavanje socijalnih naknada. Mjere su bile uspješne pod tadašnjim okolnostima: kvalitet života je ostao visok, Beč je ostao atraktivan za međunarodne kompanije, a Bečlije sveukupno zadovoljne.
Bečlije su produktivne
Kao i svi zapadnoevropski gradovi, Beč se smatra gradom s “visokim platama”. Pored toga, produktivnost, odnosno dodana vrijednost po zaposlenom je u Beču 35 posto je viša od prosjeka EU. To je gotovo dvostruko više nego u nekim gradovima u Srednjoistočnoj Evropi. Međunarodne kompanije to znaju i zato vole da dođu u Beč: svake godine se naseli od 150 do 200 stranih kompanija – što je otprilike isto kao u preostalih osam pokrajina Austrije zajedno.
Jedno očigledno poređenje je tzv. “Big Mac Index” poslovnog časopisa “Economist”, odnosno UBS banke: Koliko dugo stanovnik određenog grada mora raditi da kupi Big Mac?
Beč je u samom vrhu glavnih gradova EU, sa prosjekom od 18 minuta rada. Samo su London i Kopenhagen bolji. U Parizu su to 23 minute, a u samo 55 km udaljenoj Bratislavi 48 minuta, skoro tri puta više. Zašto se upoređuje sa Big Macovima? Zato što se oni širom svijeta jedva razlikuju, a prave se od lokalnih sirovina.
Bečlije su obrazovane
Čak 31 posto Bečlija je završilo studij – prosjek u Austriji je 19 posto. Udio osoba sa završenom srednjom školom ili višom stručnom spremom je za 6 postotnih poena iznad prosjeka EU. Beč je najveći univerzitetski grad u zemljama njemačkog govornog područja, mjereno brojem studenata. 5.4 posto svih zaposlenih u Beču radi na istraživanju i razvoju, po čemu je na trećem mjestu među 276 EU regija. Bečki univerziteti i dualni sistem podučavanja su među ključnim prednostima. Tu se obučavaju kompetentni radnici na koje se oslanjaju domaće i međunarodne kompanije.
Visokokvalitetna infrastruktura i javne usluge čine Beč atraktivnim
Bečki kvalitet života je na vrhu liste u svijetu. I konsultantska kompanija Mercer i “Economist” klasificiraju Beč kao “najživlji” grad na svijetu. To nije slučajnost. Grad je “uložio” jako puno za građane – i to već radi skoro 100 godina: svaki četvrti Bečlija živi u općinskim zgradama, a više od 50 posto u subvencioniranim stanovima.
Mreža metroa u Beču se stalno proširuje, dok cijene karata za javni prijevoz kontinuirano padaju – godišnja karta iznosi 365 eura ili 1 euro po danu. Austrijski zdravstveni sistem se smatra jednim od najboljih u svijetu. Bečki vrtići su besplatni i otvoreni do večeri.
Sve to koristi kompanijama, jer atraktivne lokacije olakšavaju regrutovanje traženih zaposlenika. Osim toga, kirije za kancelarije su najniže u Zapadnoj Evropi, dječji vrtići olakšavaju roditeljima da rade puno radno vrijeme, a aerodromska, drumska i željeznička mreža pružaju brze i efikasne saobraćajne veze sa Evropom i svijetom.
“Ima još mnogo posla!”, kaže Peter Hanke, gradski vijećnik za ekonomiju.
Nezaposlenost iznosi još 13 posto. Ravnopravnost polova, kako to pokazuju podaci o rodnoj razlici u plaćama, još nije u svim oblastima prisutna. Infrastrukturu treba proširiti što je brže moguće – uključujući treću aerodromsku pistu, metro U2 i U5 i brojne stambene projekte. Digitalizacija pored proširenja mreže zahtijeva i bolju obuku kako bi sve Bečlije imale koristi od napretka tehnologije.
