U potrazi za receptom za izvlačenje Bosne i Hercegovine sa evropskog i svjetskog ekonomkog dna, od kojeg daleko nisu ni ostale zemlje zapadnog Balkana, organizatori ovogodišnjeg Sarajevo Business Foruma zakoračili su duboko na istok, jedan od glavnih panela posvetivši temi pod nazivom Dubai kao model ekonomskog razvoja za druge regione. Na prvi pogled, dovođenje BiH i njenih susjeda u bilo kakvu, a pogotovo ekonomsku korelaciju sa jednim od najrazvijenijih područja svijeta, djeluje prilično nerealno. No, Daniel Pačić, komercijalni direktor kompanije Vistra, koji je bio jedan od učesnika spomenutog SBF panela, u razgovoru za Business magazine objašnjava da su, kada je riječ o polaznim osnovama za ekonomski razvoj, sličnosti između naše regije i najbogatijeg arapskog emirata daleko veće nego razlika koju čine dubaijske zalihe nafte, koje nedovoljno upućeni smatraju isključivim izvorom blagostanja Dubaja.
BM: U kojoj mjeri i u kojim segmentima je ekonomski model Dubaija zaista primjenjiv kada je riječ o BiH i jugoistočnoj Evropi u cjelini?
PAČIĆ: Ako posmatramo Dubai kao ekonomski model, možemo krenuti od toga šta ga čini uspješnim i kako se tako brzo razvija. Kao prvo, tamošnji lideri uvijek su stavljali akcent na izgradnju dobre infrastrukture, koja garantira povezanost – znači, investirali su u puteve, luke, kasnije aerodrom… Potom, izabrali su konkretne industrije i sektore za svoj centralni fokus, a to su takozvana Tri T – trgovina, transport, turizam. Ta politika je kontinuirana od 70-ih godina prošlog stoljeća, a rezultat je činjenica da je Dubai danas jedan od najvažnijih i najrazvijenijih centara za logistiku u svijetu.
Također, Dubai je uvijek gledao da bude jedan od lidera u prihvatanju i implementaciji novih tehnologija. Nikad se nije bojao novih tehnologija, uvijek je bio među prvima da prihvati nove ideje, da ih implementira i izvuče od toga maksimalnu korist za svoje građane i investitore.
Najnoviji dokaz toga je Dubai Smart City inicijativa, lansirana pod pokroviteljstvom sadašnjeg vladara Dubaija – šeika Muhammad bin Rashid al Maktouma, koja ima za zadatak da osigura spremnost grada za EXPO 2020, na kojem se očekuje 30 miliona posjetilaca iz raznih krajeva svijeta. Cilj inicijative je da čini njihovo iskustvo besprijekorno efikasnim, sigurnim i zabavnim, odnosno da Dubai bude najsretniji grad na svijetu…
Ako gledamo kako je moguće primijeniti ovakvu strategiju na regiju jugoistočne Evrope, možemo primijetiti neke sličnosti – prvo da, kao i Dubai, naša regija uživa u odličnoj geografskoj lokaciji, ima rijeke i Jadransko more, ima odličnih škola i obrazovanih kadrova… Zapravo, nema razloga zašto ne bi i ona mogla da postane slično moćno trgovačko, a i tehnološko, središte za čitavu Evropu i evroaziju…
BM: No, za razliku od Dubaija, naša regija ima znatno lošiju polaznu osnovu u smislu finansija – koliko je u cijeloj priči presudna činjenica da Dubai ima naftu, a koliko je suština u ispravnoj ekonomskoj strategiji i konkretnim razvojnim projektima?
PAČIĆ: Pazite, ako pogledamo razvojnu strategiju Dubaija, od 60-ih i 70-ih godina, kada je to bila još prilično nerazvijena srednina, prvo vidimo zabludu o Dubaiju kao ekonomiji koja svoj rast duguje izvorima nafte. To zapravo nije tačno – prva jaka industrija u Dubaiju bila je ronjenje bisera, još početkom 20. stoljeća. Kako se kasnije razvila proizvodnja kultivisanih bisera, ta praksa je maltene izumrla i došlo je do stagnacije ekonomije sve do otkrića naftnih izvorišta 1966. godine.
Međutim, tadašnja vladajuća struktura shvatila je da njihova naftna izvorišta nisu toliko bogata kao u nekim susjednim emiratima i državama te su sredstva prikupljena eksploatacijom nafte odmah nastojali investirati u infrastrukturu – puteve, luke, objekte za zdravstvenu njegu i obrazovanja itd. Ključna je bila 1979. godina, kada je, pod upravom tadašnjeg šeika Rashid bin Saeed Al Maktouma, izgrađen Jebel Ali Port, koji je i danas najveća luka koju je čovjek napravio u svijetu, a koja je od početka uvijek među pet do deset globalno vodećih luka po obimu poslovanja.
Dakle, ta početna investicija novca zarađenog od nafte u infrastrukturu bila je zamajac daljeg ekonomskog razvoja, a dugoročno gledanje u budućnost, koje bi moglo da se primijeni i u regiji zapadnog Balkana, kao i na svakom drugom tržitu, oslobodilo je Dubai od zavisnosti od nafte, koja nikad nije činila više od 20 do 25 posto, a danas čini tek malo više od dva posto njegovog bruto društvenog proizvoda (BDP). U 2017. godini, BDP Dubaija dostigao je 389 milijardi arapskih dirhama, što je malo više od 100 milijardi američkih dolara, a najzastupljeniji sektori bili su trgovina (25 posto), transport (21 posto), proizvodnja (18 posto), izgradnja i održavanje nekretnina (10 posto) te finansijske usluge i turizam (po osam posto), što jasno govori o jakoj diversifikovanosti ekonomije.
Moramo spomenuti i osnivanje Emirates Airlinesa 1985. godine, opet kao dio kampanje dodatne povezanosti sa svijetom, kao i Dubai International Airport, koji je 2017. bio aerodrom sa najvećim brojem internacionalnih putnika (88 miliona) u svijetu, četvrtu godinu zaredom.
Sve u svemu, Dubai je zapravo savršen primjer kako se može od malog izvora prirodnih bogatstava investirati u neke segmente koji osiguravaju ekonomsku budućnost jedne regije.
BM: S obzirom na to da se radi o izuzetno bogatom i primamljivom tržištu, kakve su šanse za prodor kompanija, robe i radne snage iz naše regije u Dubai i u kojim sektorima su one najizglednije?
PAČIĆ: Dubai je zaista primamljivo, a i plodno tlo za naše proizvode, pogotovo iz prehrambene industrije. Neki od tih proizvoda odavno su prisutni u supermarketima i hipermarketima Dubaija, poput Plazma keksa, Smokija, Jana vode…, ali u velikoj mjeri preko distributera. U tom smislu, bilo bi veoma poželjno da naše kompanije formiraju svoja predstavništva u Dubaiju, odnosno da slijede pozitivne primjere Podravke, Mlinara i Juicyja, koji su to uradili jer su shvatili da tek kada imaju svoje predstavništvo tamo, sa svojim zaposlenicima, mogu shvatiti kako to tržište zaista diše i kreirati kvalitetnu marketinšku strategiju i kampanju za plasman svojih proizvoda u Dubaiju.
Kad je, pak, riječ o radnoj snazi, naši arhitekti, inžinjeri i ljekari oduvijek su bili veoma cijenjeni u Dubaiju i Ujedinjenim Arapskim Emiratima u cjelini. Osim za njih, sada je Dubai naročito plodno tlo i za naše programere i grafičke dizajnere.
BM: Znači, na tržište Dubaija iz regije se za sada prodire uglavnom zahvaljujući individualnim naporima, bez osmišljenog sistemskog djelovanja – da li je i koliko na tom planu aktivna i efikasna ekonomska diplomatija zemalja regije?
PAČIĆ: Što se tiče ekonomske diplomatije, većina zemalja iz regije ima svoje ambasade u Emiratima, što je odličan početak. Također, mislim da je državljanima UAE otvoren bezvizni režim za čitavu regiju, što je odlična prilika da se pojača turistički prihod iz Dubaija, Emirata i golfskih zemalja generalno, ali i da se oni bolje upoznavaju sa našim ljudima, kulturama, a i stručnošću na polju agrikulture, prehrambene proizvodnje i IT-a.
Valja ovdje spomenuti da je naš IT sektor izuzetno jak i da veliki broj softver kompanija u UAE imaju svoje centre za razvoj u zemljama jugoistočne Evrope, naročito u BiH i Srbiji, zbog izuzetnog kvaliteta naših programera kao i, naravno, nešto efikasnijeg troška programerskog sata.
Što se tiče nastojanja da se ode u Dubai i otvori predstavništvo ili neka kreativna agencija, za sada se to još uvijek zasniva na individualnim naporima, ali mislim da je to, prije svega, zato što male kompanije generalno, a naše realno to jesu ako ih poredimo sa nekim od zapadnih konglomerata koji su im konkurencija u Dubaiju, uvijek imaju prirodan hendikep kada je riječ o tržišnoj ekspanziji zbog ogromnih finansijskih troškova koje to podrazumijeva. Možda rješenje leži u tome da se osnuje takozvani Export Management Company, sa sjedištem ovdje ili u Dubaiju, dakle kompanija za upravljanje izvozom pod pokroviteljstvom vlade, koja bi mogla pomoći domaćim firmama da proguraju svoje proizvode na tržište Dubaija, kroz organizaciju raznih seminara, foruma, trgovinskih misija i ostalih privrednih manifestacija u samim Emiratima.
Primjer takve kancelarije je Dubai Exports, koji je, između ostalog, jedan od ovogodišnjih sponzora Sarajevo Business Foruma – oni svakog mjeseca organiziraju dva-tri foruma i seminara, odnsno putovanja njihovih članova u daleke zemlje Južne i Sjeverne Amerike, jugoistočne Azije, Afrike, centralne Evrope…, i pomažu im da plasiraju svoje proizvode tamo gdje još uvijek nisu pristuni. Često te misije rezultiraju sklapanjem velikih poslova – recimo, prije dolaska u Sarajevo bili smo dva dana u Zagrebu i jedan od naših članova iz farmaceutske industrije, koji je veliko ime u Dubaiju, uspio je da se sa jednom hrvatskom firmom dogovori o plasmanu svojih proizvoda u Hrvatskoj…
BM: U kojoj mjeri bi ulazak na tržište Dubaija olakšalo formiranje regionalnih konzorcija, recimo u oblasti građevinarstva gdje se godinama traži adekvatna alternativa izgubljenim tržištima poput libijskog i iračkog?
PAČIĆ: Mislim da, prije svega, trebamo shvatiti da ekonomska diplomatija zemalja regije nije tako jaka kao što je nekada bila, u vremenima kada su naše kompanije bile među vodećim na, recimo, afričkom tržištu, ali nikada nije kasno da se promijeni percepcija da smo mi previše mali da bi se uključili u velike projekte. Mislim da bi to eventualno zahtijevalo veliko angažovanje ekonomske diplomatije u samom Dubaiju i pojačanu regionalnu saradnju, ali ne vjerujem i ne mislim da trebamo imati stav da je to tržište zatvoreno za nas za sva vremena. Znam da Energoprojekt, građevinska firma sa sjedištem u Beogradu, ima svoju kancelariju u Dubaiju, tako da nije baš da smo digli ruke od rada u toj regiji, ali sigruno je da možemo više i bolje biti tamo zastupljeni…
BM: Šta možemo naučiti od Dubaija, odnosno Emirata i zaljevskih zemalja u cjelini kada je u pitanju regionalno povezivanje, budući da, koliko znam, ni tamo međusobni politički odnosi nisu idealni, ali ekonomska saradnja nesmetano funkcionira?
PAČIĆ: Iskreno, nisam naročito kompetentan da govorim o strategiji vanjske politike Emirata i drugih zemalja golfske regije, ali da je njihova ekonomska saradnja izvrsna govori i činjenica da su se, primjera radi, Emirati i Saudijska Arabija uspjeli dogovoriti o istovremenom uvođenju PDV-a početkom ove godine. U početku je bilo određene skepse u vezi s tim, ali na kraju je sve besprijekorno implementirano u obje države i sada se, sljedeći taj primjer, Bahrein i Kuvajt spremaju za uvođenje PDV od 1. januara iduće godine.
To je možda dobar primjer regionalne ekonomske saradnje u smislu donošenja odluka – da se razumijemo, to je istorijska odluka, jer se radi o uvođenju prve vrste poreza u Emiratima, tako da je to odluka koja nije lako donesena i koja se nije mogla donijeti bez podrške okolnih zemalja, ali i koja je potvrdila da je ekonomska saradnja na visokom nivu.
BM: Maločas ste kao jedan od potencijala balkanske regije spomenuli turizam – šta biste savjetovali našim turističkim radnicima – na šta se trebaju fokusirati da bi privukli turiste iz Dubaija i Emirata općenito?
PAČIĆ: Činjenica je da je potrošački kapacitet prosječnog Emiraćanina veoma visok i da su oni veoma obrazovan narod koji voli da putuje i istražuje. Emirati su sada direktnim avionskim linijama povezani sa svim glavnim gradovima u jugoistočnoj Evropi, a razlog postojanja tih linija je zainteresovanost ljudi iz Emirata za našu regiju.
U BiH je prisutan i rast privatnih investicija od strane državljana Emirata i okolnih zemalja, a prema komentarima koje mogu čuti od svojih poznanika Emiraćana, oni su zadivljeni našim gostoprimstvom, prirodnim ljepotama, hranom… S druge strane, kao regija smo im veoma blizu, četiri-pet sati leta, tako da se oni ovdje osjećaju kao kod kuće, veoma dobro se zabavljaju, vole naš narod, smatraju da je ovo siguran kraj za porodični odmor – to je ono što traže i što im nudimo, stoga se i broj turista iz UAE i njenog okruženja u regiji pojačava iz godine u godinu…
BM: Ovo što ste do sada rekli zvuči prilično optimistično – imamo dobre potencijale, samo ih trebamo prepoznati. Koliko događaji poput Sarajevo Business Foruma mogu pomoći da se mogućnosti koje ste spominjali detektiraju i na pravi način kanališu?
PAČIĆ: Mislim da nikad nije bilo sporno da naša regija ima veliki potencijal, da su naši ljudi generalno talentovani, edukovani i obučeni te da se znaju asimilirati u strane države – lako se naviknu na druge kulture i druge načine poslovanja i veoma brzo dođu do uspjeha. To je tako kada je riječ o individualcima, ali pitanje je kako taj potencijal primijeniti na države u cjelini.
Mislim da su manifestacije kao što je SBF odlična polazna tačka za podizanje rejtinga BiH i regije. Mislim da je tu zapravo riječ o ponavljanju isticanja koristi poslovanja u BiH i regiji, vrijednosti naših stručnjaka, proizvođača i proizvoda koji mogu na strana tržišta, odnosno učvrščavanju veza s time tržištima…
BM: Kad podvučemo crtu, kako bi glasila Vaša poruka kreatorima ekonomskih politika u našoj regiji u smislu slijeđenja pozitivnih primjera poput Dubaija, a kako, pak, mladim stručnjacima iz regije koji su pred izborom ostati ili otići?
PAČIĆ: Onima koji odlučuju o ekonomskoj budućnosti regije eventualno bih savjetovao da pogledaju vani, u ekonomije sa sličnim karakteristikama, kako bi prikupili i u svojoj sredini implementirali najbolje tamošnje prakse. Mislim da bi bilo dobro da više ne gledaju u prošlost, već isključivo da misle na budućnosti ovdašnjih zemalja i njihovih građana.
Što se tiče građana koji se opredjeljuju za ostanak ili odlazak, ja bih uvijek preporučio svim mladim stručnjacima, iz kojeg god kraja svijeta dolaze, da odu neko vrijeme u inostranstvo, po mogućnosti da rade u svojoj struci, da nauče nešto novo o nekoj drugoj poslovnoj sredini i kulturi, kako bi eventualno to koristili za obogaćenje svog rodnog kraja, odnosno države.
Istovremeno, upozorenje koje bih dao mladim ljudima jeste da budu strpljivi i da sačekaju pravu priliku. Naime, prečesto uočavam situacije u samim Emiratima da su naši mladi stručnjaci prihvatali prvu ponudu, najčešće neki posao čiji je opis daleko ispod njihovih kvalifikacija ili je čak u nekoj totalno drugačijoj industriji, čisto da bi pošto-poto otišli na rad u inostranstvo. Preporučio bih im da, ipak, budu izbirljivi, jer u suprotnom rizikuju da se brzo razočaraju.
