Luxottica Group SpA najveći je svjetski proizvođač okvira za naočale i sunčanih naočala, a ujedno je i jedan od vodećih svjetskih maloprodajnih prodavača putem podružnica LensCrafters i Sunglass Hut. Sa sjedištem u Milanu u Italiji, Luxottica svakodnevno proizvodi više od 13.000 okvira za naočale u 15 tvorničkih pogona. Okviri i sunčane naočale kompanije prodaju se pod raznim robnim markama, ukupno njih 40 uključujući Luxottica, Ray Ban, Vogue, Persol, Arnette, Killer Loop, Revo, Sferoflex i T3. Luxottica, također, proizvodi naočale i sunčane naočale po licenci za brendove kao što su Armani, Chanel, Ferragamo, Bulgari, Byblos, Genny, Ungaro, Tacchini, Moschino, Web, Anne Klein i Brooks Brothers. Uz maloprodajnu mrežu distribucije od 9.200 trgovina, Luxottica je izgradila međunarodnu distribucijsku mrežu na veliko od 29 podružnica u vlasništvu kompanije, kao i 90 podružnica koje samostalno posluju, a koje proizvode kompanije isporučuju u više od 150 zemalja. Potraga Luxottice za vertikalnom integracijom proširila se čak i na kupčeve oči – kompanija kontrolira EyeMed Vision Care grupu, jednog od vodećih pružatelja usluga liječenja vidau Sjevernoj Americi sa više od 30 miliona članova. Luxotticu kontrolira osnivač i predsjednik Leonardo Del Vecchio, koji posjeduje više od 70 posto dionica kompanije. Više od 80.000 zaposlenika Luxottice je 2019. godine proizvelo 91 milion okvira te ostvarilo prihod od 9.493 milijarde eura.
Vertikalnom integracijom do više dobiti
Rođen 1935. godine u Milanu, osnivač Luxottice, Leonardo Del Vecchio, nakon smrti oca pet mjeseci prije njegovog rođenja, zbog siromaštva je sa sedam godina odveden u sirotište. Kao mladić Del Vecchio je učio za dizajnera u tvornici alata i kalupa specijaliziranoj za male metalne dijelove. Nakon studija crtanja i graviranja na Umjetničkoj akademiji Brera, mladi dizajner je 1958. godine počeo proizvoditi oblikovane plastične dijelove naočala u Milanu. Uz finansijsku podršku dva ključna kupca, 1961. godine preselio je svoju trgovinu sa 14 ljudi u Agordo, planinski gradić u regiji sjeverne Italije poznat po ručno rađenom nakitu.
Iako nije imao formalno obrazovanje iz ekonomije, mladi poduzetnik ubrzo je shvatio da vertikalnom integracijom može zadržati više dobiti. Del Vecchio je preimenovao kompaniju u Luxottica i krenuo u proširenje svojih kapaciteta tako da uključuje čitav niz komponenti naočala. Tokom decenije kompanija se profilirala za obradu metala, plastike i drugih procesa što je kulminiralo lansiranjem prvog kompleta optičkih okvira kompanije Luxottica 1969. godine. Međutim, tri godine kasnije dva vanjska investitora povukli su svojih 190 miliona lira, ali se Del Vecchio ubrzo oporavio kada je sklopio partnerstvo s Scarronea-om, kojeg je kasnije kupio.
Del Vecchio je nastavio integrirati svoj posao sa naočalama, fokusirajući se na tehnološki napredak tokom 1970-ih. Primjetivši rast troškova zbog preuređivanja kako bi se prilagodio modnim promjenama, Del Vecchio se okrenuo toj strani svog posla. Nakon kursa iz naprednog dizajna mašina 1969. godine počeo je osmišljavati automatiziranu opremu za kalupiranje i glodanje. Također je usvojio tehnike iz srodnih industrija, posuđujući, naprimjer, specijalizirane postupke galvanizacije od lokalnih draguljara. Obilje finansijskih sredstava za istraživanje i razvoj u smjesi plastike, metalurgiji i osnovnoj hemiji osiguravalo je kvalitet budućih proizvoda.
Međunarodna prodaja uvijek je bila vitalna za uspjeh Luxottice. Prvi setovi okvira kompanije nisu se prodavali u Italiji, već u SAD-u. Kompanija je 1970. godine dodijelila ekskluzivna prava na distribuciju naočala u SAD-u kompaniji Avant Garde. Linija Luxottica u Italiji se nudila tek 1975. godine. Nakon preuzimanja nadzora nad Avant Gardeom ranih 1980.-ih, Luxottica je povećala svoj američki tržišni udio sa dva posto na sedam posto, dovoljno da vodi ovu visoko fragmentiranu industriju. Pod vodstvom Del Vecchiovog sina, Claudia, prihodi od američke divizije povećali su se sa 28 miliona dolara 1982. godine na 143 miliona dolara do 1990. godine. Kompanija je primijenila vlastite fino izbrušene standarde na svoje nove podružnice, osvajajući lojalnost optičara i trgovaca nudeći online naručivanje, usluge zaliha i pravovremenu dostavu. Potaknuti akvizicijama i kontinuiranom ekonomizacijom, prihodi Luxottice povećali su se na 194 milijarde lira početkom 1990-ih. Luxottica je počela prodirati u Evropu, gdje je imala samo oko pet posto tržišta. Ali, unatoč spektakularnoj finansijskoj i geografskoj ekspanziji, Del Vecchio je ostao Signor Nessuno (Gospodin Niko) među vodećim italijanskim poslovnim ljudima.
Tri glavna trenda spojila su se kasnih 1980.-ih kako bi pokrenula rast prodaje i zarade Luxottice. Dioptrijske naočale evoluirale su u važan dodatak do te mjere da bi čak i oni koji ih nisu trebali mogli nositi okvire sa nekorektivnim lećama, samo da bi upotpunili određeni “izgled”. Luxottica je iskoristila ovaj trend skupljajući kolekciju dizajnerskih marki krajem 1980.-ih i početkom 1990.-ih. Svojim vlastitim oftalmološkim okvirima Luxottica i Sferoflex te sunčanim naočalama Sfersol, kompanija je počela raditi s Giorgio Armani, Genny, Byblos, Giugiaro, Valentino i Yves Saint Laurent. Del Vecchio je ispravno zaključio da bi se ljudi koji možda ne mogu priuštiti odijelo Giorgio Armani umjesto toga odlučili za dizajnerske naočale.
Kako se udio prodaje kompanije generirane dizajnerskim naočalama povećao na više od 38 posto, prihodi i zarada Luxottice porasli su na više od 460 milijardi lira 1991. godine. Početkom 1990-.ih dizajnerske naočale dovele su bruto maržu kompanije do nevjerovatnih 70 posto.
Luxottica je na berzu u New Yorku izašla sa prometom od 23 posto kapitala kompanije u januaru 1990. godine u obliku američkih depozitarnih primitaka (ADR) te je prva italijanska kompanija ikada izlastana na njujorškoj berzi koja je zaobišla milansku berzu.
Godine 1995. Del Vecchio i Luxottica poduzeli su najveći pojedinačni korak prema vertikalnoj integraciji neprijateljskim preuzimanjem United States Shoe Corporation od 1,4 milijarde dolara. Ovaj u početku iznenađujući razvoj ubrzan je pojačanom konkurencijom u industriji okvira i smanjenim naknadama od strane trećih strana, kao što su osiguravatelji i organizacije za zdravstveno održavanje. Luxottica se tradicionalno prodavala pojedinačnim optičarima i imala je više od 28.000 klijenata u SAD-u. Međutim, u to vrijeme se kompanija našla u škripcu između smanjenja naknada za osiguranje okvira i smanjenja cijena svojih konkurenata kako bi se podudarala sa tim ograničenjima. Del Vecchio je znao da se ne može osloniti samo na tržište dizajnera za dalji profitabilni rast. Pronašao je rješenje u United States Shoe Corporation.
Saradnja s velikim brendovima
Luxottica nije bila zainteresirana za ciljnu proizvodnju cipela ili njegove podružnice maloprodajne odjeće. Umjesto toga, Del Vecchio je bio nestrpljiv da iskoristi svoj lanac od gotovo 700 optičkih trgovina LensCrafters i godišnju prodaju u toj operaciji od 767 miliona dolara. LensCrafters je bila jedna od prvih kompanija koja je kombinirala profesionalce za vid, okvire za naočale i obradu dioptrijskih leća na jednom mjestu. Predviđajući neizmjerni potencijal ovog novog koncepta, United States Shoe stekao je puni lanac sa tri trgovine. Dodatak LensCrafters više je nego udvostručio godišnje prihode Luxottice sa 812,7 milijardi lira 1994. godine na 1,8 biliona lira 1995. godine.
Luxottica je nastavila diverzifikaciju sunčanih i sportskih naočala akvizicijom italijanskog proizvođača sunčanih naočala Persol SpA 1995. godine. U to su vrijeme sunčane naočale činile više od jedne trećine godišnje prodaje. Krajem 1990.-ih, Luxottica je nastavila graditi svoj snažni portfolio robnih marki, dodajući licence dizajnera kao što su Bulgari 1996. godine, Ferragamo i Ungaro 1998. godine te Chanel 1999. godine. U međuvremenu, prihodi Luxottice snažno su rasli, skočivši na 1,9 milijardi eura 1999. godine.
Ova godina označila je novu prekretnicu za Luxotticu. Te godine je kompanija postigla dogovor o kupovini divizije sunčanih naočala proizvođača optičkih proizvoda Bausch & Lomb za 640 miliona dolara. Ovo je Luxottici donijelu jednu od najjačih svjetskih marki sunčanih naočala, posebno čuvenu marku Ray Ban te Killer Loop, Revo i Arnette. Tada je Luxottica krenula u potragu za vertikalnom integracijom u drugom smjeru, uspostavivši EyeMed Vision Care kako bi grupirala upravljane operacije u SAD-u.
Luxottica je konačno izlistana na milanskoj berzi 2000. godine. Godinu kasnije Luxottica je kupila Sunglass Hut International, vodeću svjetsku trgovinu sunčanim naočalama sa gotovo 2.000 trgovina širom svijeta. Godine 2003. Luxottica je sklopila ugovor o licenciranju s Prada grupom koji je obuhvatio brendove Prada i MIU MIU te ugovor o licenciranju sa Versace-om.
Luxottica 2005. godine započinje strategiju širenja na nova tržišta poput Bliskog istoka, Južne Afrike, Indije, jugoistočne Azije, Meksika, Brazila, Evrope i Kine, sa fokusom na turističke destinacije, velike kosmopolitske gradove, ekskluzivne lokacije na aerodromima i tržnim centrima. Kupovinom lanca Xueliang Optical u Pekingu, Ming Long Optical u Guangdongu i Modern Sight Optics u Shangaiu, Luxottica je ušla u maloprodaju optičkih proizvoda u Kini.
Godine 2007. Luxottica preuzima Oakley Inc. sa sjedištem u Kaliforniji, jačajući svoj portfolio jednom od najpoznatijih marki u sportu. Četiri godine kasnije Luxottica se širi u Latinskoj Americi kupovinom Multiópticas Internacional, matične kompanije GMO-a, jednog od glavnih lanaca optičkih trgovina u Čileu, Peruu, Ekvadoru i Kolumbiji sa robnim markama Opticas GMO, Econópticas i Sun Planet.
Luxottica 2014. godine potpisuje ugovor s WellPoint Inc. o kupovini glasses.com, napredne digitalne platforme za industriju naočala. Glasses.com vlasnik je inovativne virtualne tehnologije isprobavanja koja omogućava kupcima da naprave 3D model svog lica i izaberu naočale kako bi mogli vidjeti kako će okviri izgledati na njihovom licu. Danas je platforma laboratorij za inovacije e-trgovine.
S obzirom da je inovacija uvijek bila vodeće načelo u Luxottici, kompanija je preuzela vodeću ulogu u istraživanju i razvoju “inteligentnih” naočala, posebno kroz partnerstva najavljena 2014. godine s Googleom i Intelom. Prvi rezultati saradnje došli su 2016. godine kada su predstavljene Radar Pace, pametne naočale marke Oakley koje imaju sistem treniranja u stvarnom vremenu, aktiviran glasom za poboljšanje treninga i performansi trkača i biciklista.
Godine 2017. Luxottica je pokrenula i zaključila postupak uklanjanja s Njujorške berze (NYSE te je zatražila dobrovoljnu odjavu od Američke komisije za vrijednosne papire i berze (SEC).
Sponzor OneSight-a
Luxottica je globalni sponzor osnivača OneSight, organizacije udružene sa lokalnim zdravstvenim organizacijama, vladama, školskim okruzima, čelnicima industrije, ljekarima i volonterima, kako bi pomogla gotovo 10 miliona ljudi u 46 zemalja. Inicijativa je pokrenuta 1998. godine idejom da se djeci koja ih ne mogu priuštiti pokloni 25 pari naočala. Više od 20.000 ljekara i zaposlenika kompanije Luxottica pružaju stručnu pomoć kako bi pružili prijeko potrebnu besplatnu njegu i naočale za oči kroz privremene klinike OneSight i mobilne komore za vid. Svake godine zaposlenici putuju svijetom kako bi posjetili klinike, dok drugi proizvode i pripremaju naočale. Događaji za prikupljanje sredstava redovno se održavaju u korist OneSight-a, a hiljade zaposlenika doniraju i dnevnicu.
