Pandemija COVID-19 poremetila je globalno tržište rada tokom 2020. godine, što je rezultiralo značajnim kratkoročnim i dugoročnim uticajem. To će prouzrokovati da će do 25 posto radnika možda trebati naći posao u novim zanimanjima, prema studiji McKinsey Global Institute. Novi izvještaj McKinsey Global Instituta o dugoročnom uticaju pandemije na budućnost rada nakon COVID-19 prvo je u nizu kojim MGI istražuje njen dugoročni uticaj na ekonomiju.
Ovaj izvještaj identificira trajni uticaj COVID-19 na potražnju za radnom snagom, kombinaciju zanimanja i vještine radne snage potrebne u osam zemalja – Kini, Francuskoj, Njemačkoj, Indiji, Japanu, Španiji, Ujedinjenom Kraljevstvu i Sjedinjenim Američkim Državama. Pandemija je ubrzala tri široke promjene u ponašanju potrošača i poslovnim modelima koje će trajati do različitog stepena: porast rada na daljinu, sve veće prihvatanje e-trgovine i virtualnih interakcija te brže uvođenje automatizacije i AI tehnologija.Ovi će trendovi dodatno pogoršati promjenu radnih mjesta u ekonomiji tokom sljedeće decenije. Kao rezultat toga, više od 100 miliona radnika ili jedan od 16, možda će trebati pronaći posao u novim zanimanjima do 2030. godine, a smjene će zahtijevati naprednije vještine i pojačati izazov prekvalifikacije.
Ugrožena zanimanja s niskim plaćama
“Dugoročni učinci virusa mogu smanjiti broj dostupnih poslova sa niskim plaćama, koji su prije služili kao zaštitna mreža za zamijenjene radnike. Ubuduće će se ovi radnici morati pripremiti za pronalazak posla u zanimanjima sa višim plaćama koje zahtijevaju složenije vještine, poput poslova u zdravstvu, tehnologiji, poučavanju i osposobljavanju, socijalnom radu i ljudskim resursima”, rekla je Susan Lund, partnerica na McKinsey Global Institute i koautor izvještaja.
Poslovi sa većom blizinom, poput blagajnika u trgovinama, poslužitelja i kuhara u restoranima i recepcionara u hotelima, mogli bi doživjeti najveći poremećaj nakon pandemije zbog promjena u ponašanju kupaca i poslovanja. Kompanije već osmišljavaju hibridne modele rada na daljinu, a MGI procjenjuje da bi otprilike 20 do 25 posto radnika u naprednim ekonomijama svoj posao većinu vremena moglo raditi od kuće. To bi moglo uticati na poslove u uredima, javnom prevozu, restoranima i maloprodaji u urbanim područjima. U Indiji bi oko pet posto radne snage potencijalno moglo raditi na daljinu više od tri dana u sedmici, iako je taj udio čak 70 posto za ključne sektore poput finansijskih usluga i informatike. Virtualni sastanci mogli bi u prosjeku zamijeniti 20 posto poslovnih putovanja u osam zemalja koje su proučavane, a to će imati udarne učinke za restorane, hotele i avionske kompanije.
Neki faktori koji djeluju u perspektivi radnika sa niskim plaćama nisu novi. Recesija rezultira gubitkom radnih mjesta, a neki od tih poslova nikada se ne vraćaju, čak i dok se globalna ekonomija oporavlja. Iako je recesija COVID jedinstvena, istraživanje iz prošlih ekonomskih usporavanja do 1980-ih otkrilo je da je 88 posto gubitaka posla u postrecesijskim oporavcima u SAD-u bilo onih u proizvodnji. Ovaj put, tempo automatizacije može se još više ubrzati kao rezultat pandemije i to posebno na nižim plaćama.
Izvještaj McKinsey-a naveo je jednu tačku podataka koja se pojavila tokom COVID-19, a koju smatra razlogom za uzbunu. Podaci o proizvodnji robota iz Kine do juna 2020. godine prestigli su nivo prije pandemije, jer je automatizacija u sektorima, uključujući proizvodnju, skladišta, prodavnice prehrambenih proizvoda i pozivne centre, ukazala na potencijalnu budućnost u kojoj će se više uloga ljudstva temeljiti na fizičkoj blizini i novim sigurnosnim mjerama.
“Prognoze su loše, osim ako ljude ne postavimo na bolje putanje”, rekla je Lund.
Tradicionalna kretanja među radnicima sa niskim plaćama kada njihovi sektori propadaju jesu poslovi sa sličnim plaćanjem, ali čak i taj preokret na tržištu rada može nestati. Historijski se događalo da radnik u prehrambenoj industriji postaje blagajnik ili hotelijer. Sa mnogim sektorima sa niskim plaćama koji zapošljavaju žene i manjine, neuspjeh u pronalaženju novih zanimanja, također, će se suprotstaviti širim naporima za smanjenje nejednakosti. Stope učestvovanja u radnoj snazi smanjuju se i to su nesrazmjerno žene .
“Najgori je scenarij u 10 godina da se ljudi koji su izgubili posao u pandemiji više ne vrate”, rekla je Marcela Escobari, viša saradnica iz Instituta Brookings.
COVID-19 prisilio je potrošače i kompanije na brzu migraciju prema digitalno omogućenoj „ekonomiji isporuke”, koje poslove sa niskim plaćama preusmjerava iz maloprodajnih trgovina i restorana u skladišta i prevoz. Udio e-trgovine u 2020. godini značajno je porastao u Indiji, a porasli su i trgovina namirnicama i hranom, internetsko bankarstvo, tele-medicina i streaming zabava. Istraživanja McKinseyja otkrivaju da oko 70 do 80 posto potrošača u Indiji kaže da će i dalje koristiti ove kanale zbog pogodnosti koju nude.
McKinsey procjenjuje da bi 4,3 miliona radnih mjesta moglo nestati tokom sljedeće decenije u oblasti korisničkih usluga i pružanja usluga hrane u poređenju sa razdobljem prije pandemije, a 760.000 novih radnih mjesta dodanih u oblasti transporta i dostave samo će djelimično nadoknaditi te gubitke. Od više od 17 miliona radnika u SAD-u koji će možda morati promijeniti posao, 14,9 miliona možda će morati pronaći posao u novim kategorijama zanimanja.
S 3,2 miliona manje poslova koji se očekuju u prodaji, 1,1 milion manje u usluživanju hrane i 800.000 koji će se dodati u dostavi, Lund je rekla da će Uber i gig ekonomija preuzeti značajanu ulogu, ali neće ponuditi rješenje.
„Imat ćemo više Uberovih poslova i to je postala zaštitna mreža. Ljudi pronalaze šta da rade, način na koji mogu živjeti kad moraju pronaći slične poslove, ali to je problem ”, rekla je Escobari.
Usvajanje novih vještina
Neki će radnici morati naći posao u sektorima s višim plaćama koji zahtijevaju specijalizirane vještine poput tehničkih vještina i veće socio-emocionalne sposobnosti. S druge strane, smanjit će se potreba za fizičkim i ručnim vještinama, kao i osnovnim kognitivnim vještinama.
„Učinci pandemije najteže će pasti na najugroženije radnike. To stvara novu hitnost za kompanije i kreatore politike kako bi pomogli tim radnicima da steknu vještine najpotrebnije u budućnosti”, rekla je MGI partnerica i koautorica izvještaja Anu Madgavkar.
Nedavna studija iz Instituta Brookings otkrila je da promjene na tržištu rada u kojima se izgubljena radna mjesta popunjavaju u novostvorenim rastućim sektorima ne mogu otkloniti sve nedostatke.
“Amazon ne može zapošljavati dovoljno brzo, ali ono što raste ne apsorbira ono što se smanjuje. Ovaj će oporavak izgledati drugačije”, rekla je Escobari.
Radni „klasteri“ sa niskim plaćama, u kojima radnici kruže između sličnih poslova, umjesto da povećavaju plaću ili stiču nove vještine, duboko su se ukorjenili posljednjih decenija. Automatizacija je faktor, ali faktor je već dugo, pa Brookings „širi“ pogled na ono što dovodi do toga da radnici “zapnu”, umjesto da uspješno izvrše prelaz. Glavne korporacije i stručnjaci za politiku rada fokusirani su na potrebu za prekvalifikacijom i usvajanjem novih vještina ili “usavršavanjem” američkih radnika za novu ekonomiju vođenu tehnologijom, ali ta ideja nije srebrni metak.
“Svi napori u Amazonu, Walmartu i IBM-u su sjajni, ali morali bismo vidjeti puno više. Bilo je 53 miliona radnika s niskim plaćama u SAD-u prebrojanih prije pandemije i oni zapošljavaju samo mali postotak radne snage”, rekla je Escobari.
Amazon je tokom pandemije otvorio više radnih mjesta nego bilo koja kompanija u historiji – 427.300 zaposlenih u 10 mjeseci, dovodeći globalnu radnu snagu na malo više od 1,2 miliona.
“Uvijek smo znali da u naprednim ekonomijama poput SAD-a trebate unaprijediti vještine i pandemija će to ubrzati”, rekla je Lund.
Uloga kompanija u prekvalificiranju radne snage je izvjesnost, jer neće moći izvana zaposliti sve talente koji će im trebati, a u mnogim je slučajevima efikasnije i produktivnije zadržati radnike, koji su se pokazali kao dobri uposlenici u kulturi kompanije. Programi poput Walmart akademije “su veliki motivator” unutar zajednica sqa mogućnošću da se ljudi u prodajnim ulogama pomaknu na pozicije upravljanja lancem snabdijevanja i IT, ali mnoge kompanije neće biti u mogućnosti prekvalificirati velik dio svoje radne snage, jer za razliku od njih dominantni tržišni divovi koji bilježe brzi rast, njihov će otisak biti manji.
“Tu dolaze obrazovanje i vlada. Ne kažem da bi više ljudi trebalo ići na fakultet, ali trebaju vještine izvan srednje škole, stručne ili dvogodišnje diplome ”, dodala je Escobari.
