Jedan od sektora koji je u Bosni i Hercegovini, ali i cijelom svijetu, najteže pogođen aktuelnom pandemijom COVID-19 je drumski prevoz. Posljedice naročito osjećaju kompanije u oblasti cestovnog prevoza putnika, a mnoge od njih u ovoj godini bilježe 100 postotni pad prihoda i aktivnosti u proteklih osam mjeseci. Zabrana rada u trajanju od dva i po mjeseca, prepolovljen broj putnika koji se istovremeno smiju prevoziti u autobusima, drastičan pad turističkih posjeta su samo neke od činjenica koje su kompanije koje se bave prevozom putnika dovele u veliku krizu. Kako se najveća bh. kompanija za prevoz putnika nosi sa posljedicama krize, postoji li rješenje, šta i kako institucije vlasti mogu učiniti kako bi pomogle u lakšem prevazilaženju teškog stanja za Business Magazine govori Safudin Čengić, direktor Centrotransa.
BM: Pandemija korona virusa negativno utječe na poslovne aktivnosti najvećeg broja privrednih subjekata u BiH. Koji su sektori privrede, prema Vašem mišljenju, najugroženiji?
ČENGIĆ: Početkom 2020. godine, poslije pojave novog koronavirusa, prvi na udaru u Evropi bili su privredni subjekti u djelatnostima koje se bave putovanjima ljudi, odnosno, oni koji rade u turizmu, hotelijerstvu, prevozu putnika autobusima i avionima…. Sjetite se da su turistički centri u Italiji, Austriji, Švajcarskoj itd. u samo nekoliko sedmica ostali prazni. Zbog naglog povećanja broja oboljelih i nepoznavanja uzroka bolesti širenja zaraze stvorila panika i egzodus gostiju iz hotela i restorana.
Što se koronavirus više širio to su se njegove negativne posljedice sve više odražavale na najveći broj privrednih sektora. Nakon više od osam mjeseci možemo zaključiti da skoro nema djelatnosti koja nije pretrpjela štetu zbog pandemije koronavirusa.
Među najpogođenijima su kompanije koje se bave javnim prevozom putnika.
BM: Koliko je COVID-19 utIcao na rad i opstanak kompanija koje obavljaju prevoz putnika?
ČENGIĆ: Odmah po saznanju o pojavi koronavirusa, početkom godine, prevashodno zbog uvođenja mjera zabrane kretanja u određenim zapadnoevropskim zemljama (Italija, Austrija, Njemačka, Francuska…) došlo je do značajnog smanjenja broj putnika na međunarodnim linijama. Vrlo brzo, i u Bosni i Hercegovini, došlo je do reakcije putnika u smislu smanjenja interesa za putovanje. Nedugo poslije, tačnije 15. marta, Krizni štab Federacije BiH donosi odluku o zabrani obavljanja svih vrsta javnog prevoza putnika. Ova odluka značila je da su svi autobusi u gradskom, prigradskom, međugradskom, međunarodnom kao i vanlinijskom i ugovorenom prijevozu, 77 dana do ukidanje navedene mjere, morali biti parkirani. Slična odluka donesena je i na području RS.
Podatak da vam je zabranjen rad, a kasnije da vam je omogućeno prevoziti 50 posto manje putnika nego što je kapacitet sjedišta u istome, jasno ukazuje na ogromne gubitke ovoga uslužnog sektora.
BM: Kako se Centrotrans, kao najveći prijevoznik putnika u BiH, nosi sa svim izazovima prouzorokovanim pandemijom COVID-19 i koliko isti utječu na vaše poslovanje?
ČENGIĆ: Mi u Centrotransu bili smo svjesni činjenice da širenje korona virusa znači obustavu međunarodnog prijevoza putnika, koji čini skoro 25 posto u ukupnim aktivnostima naše kompanije, tako da smo, na bazi procjena kretanja putnika, 10. marta samoinicijativno donijeli odluku da obustavimo održavanje međunarodnih linija. To je bio početak ulaska u neizvjestan period koji će značajno uticati na poslovanje naše kompanije u 2020. godini.
Nakon što je donesena odluka o zabrani obavljanja javnog prevoza putnika u Bosni i Hercegovini Centrotrans je bio prinuđen obustaviti sve poslovne aktivnosti i u periodu 15.03. – 31.05. umiroviti i parkirati više od 250 autobusa koliko je imao u voznom parku. Nakon ukidanja zabrane obavljanja javnog prevoza putnika, Centrotrans je počeo sa postupnim uvođenjem polazaka u redovnom linijskom prevozu putnika, prvo u gradskom i prigradskom, a zatim i u međugradskom i međunarodnom saobraćaju.
BM: Zaključno sa 30. septembrom, uspoređujući to sa istim periodom 2019. godine, na kojem su nivou Centrotransove poslovne aktivnosti?
ČENGIĆ: Iskreno, iznimno teško je uspoređivati bilo kakve rezultate u 2020. godini u odnosu na 2019. godinu. Ako to ipak uradimo na primjeru Centrotransa onda dolazimo do podataka da smo u septembru ukupno održavali manje od 50 posto prevoza u odnosu na ono što smo održavali u istom mjesecu 2019. godine. Uspoređujući obim poslova po vrstama linija možemo konstatirati da trenutno održavamo samo 20 posto međunarodnih linija, nešto više od 60 posto međugradskih linija, 80 posto kantonalnih linija i 60 posto općinskih linija. Također, takozvani ugovoreni prevoz i prevoz turističkih grupa, koji ima značajnu ulogu u ukupnim aktivnostima naše kompanije, u septembru je realiziran sa samo devet posto od onoga što smo radili u istom mjesecu 2019. godine. Ovaj podatak govori o malom ili nikakvom dolaska turista i posjeti turističkih grupa u Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Ako upoređujemo ukupne prihode u septembru onda možemo zaključiti da su oni dosegli vrijednost od skoro 60 posto ostvarenih prihoda u 2019.godini.
BM: Imajući u vidu veliki pad poslovnih aktivnosti i prihoda, da li ste posegnuli za otpuštanjem radnika?
ČENGIĆ: Početkom godine u Centrotransu i firmama kćerkama (Centrotours i PGS) ukupno je bilo uposleno nešto više od 630 radnika. Nakon zabrane rada, krajem marta, Uprava Društva održala je sastanak sa predstavnicima Sindikata te su iste upoznali sa obimom krize te mogućim posljedicama za našu kompaniju i njene uposlenike. Također, kao zadnja opcija, iznijet je mogući etapni plan otpuštanja radnika ukoliko se stanje ne popravi, odnosno ne bude pomoći institucija države.
U proteklih sedam mjeseci došlo je do smanjenja broja uposlenih za skoro 15 posto na taj način što smo, onima koji su po bilo kojem osnovu ispunjavali uslove za penziju to i omogućili (više od 50 radnika), značajnom broju onih koji su našli posao u BiH ili inozemstvu odobrili smo zahtjev za jednostrani raskid ugovora o radu, dok je jednom broju radnika odobren zahtjev za plaćeno i neplaćeno odsustvo na određeni period.
Evidentno je da trenutno imamo značajan broj viška uposlenika. Sa predstavnicima Sindikata dogovorili smo da se, u cilju što dužeg zadržavanja radnika, svim uposlenicima (od radnika do menadžera kompanije), smanje ukupna primanja. Na taj način, uspjeli smo zadržati najveći broj radnika i time obezbjedili potreban kadrovski potencijal za, kada prestane pandemija, nastavak poslovnih aktivnosti Centrotransa. Do kada ćemo moći na ovaj način zadržati sve uposlenike, vidje ćemo.
BM: Kako se pandemija COVID-19 odrazila na ostale prevoznike u drumskom saobraćaju u BiH. Ima li zatvaranja kompanija?
ČENGIĆ: Prije izbijanja pandemije u Bosni i Hercegovi bilo je registrirano skoro 300 firmi koje se bave javnim prevozom putnika. One zapošljavaju više od 10.000 radnika i sigurno je da predstavljaju značajan faktor svih društvenih aktivnosti. Njihove kvalitetne usluge doprinose razvoju privrede, školstva, kulture…
Svi prevoznici koji se bave prevozom putnika bilježe značajne gubitke. U linijskom prijevozu putnika pad svi poslovnih aktivnosti pa i prihoda doseže -70 posto, dok je u vanlinijskom prijevozu, odnosno, kod prevoznika koji se isključivo bave prevozom turističkih grupa taj pad doseže 90 posto, a kod nekih i 100 posto. To znači da je veliki broj prevoznika, posebno onih koji se ne bave linijskim prevozom putnika, u iznimno teškoj situaciji i zbog toga su bili primorani otpustiti radnike, a neki i zatvoriti svoje firme.
Imajući u vidu činjenicu da, skoro svi prevoznici, za kupovinu novih ili polovnih autobusa kod komercijalnih banaka uzimaju kredite ukazuje na težinu problema sa kojim se isti susreću. Zbog toga će, ukoliko se ne želi ugasiti rad velikog broja prevoznika, biti neophodna značajna pomoć državnih institucija.
BM: Da li je teret negativnih posljedica korona virusa podjednako raspoređen na tzv. realni i javni sektor?
ČENGIĆ: Nažalost, zahvaljujući nespremnosti odgovornih u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti da pokrenu izmjene postojećih kolektivnih ugovora u javnom sektoru, imamo situaciju da uposlenici u javnom sektoru i državnim službama i ne osjećaju bilo kakve posljedice. Neovisno od toga što se bilježi značajan pad prihoda i punjenje budžeta svih nivoa vlasti, što je znatno smanjen obim poslovnih aktivnosti, što mnogi rade od kuće, uposlenici u javnom sektoru primaju pune plaće. Uz sve to država, kao poslodavac, svoje uposlenike koji ne rade ili rade sa smanjenim intenzitetom u vrijeme pandemije počastila je i za svaki mjesec uplatila naknade za topli obrok i prevoz te „zasluženi“ regres za godišnji odmor.
Sve navedeno govori o dubokim jazu i podjelama u našem društvu. Imamo poslodavce i uposlenike koji isključivo ovise od svoga rada i sa time ostvarenih poslovnih rezultata, dok sa druge strane imamo one kojima je država omogućila da, na račun poreskih obveznika lagodno žive i neovisno od njihovog rezultata rada uredno primaju plaće i sve druge naknade.
Na dijelu je evidentna i očigledna nepravda nastala neodgovornim ponašanjem raznih sindikata državnih službenika, odnosno, sindikata javnog sektora, koji nisu iskazali ni trunke solidarnosti sa uposlenicima iz realnog sektora, kao i nedjelovanjem predstavnika svih nivoa vlasti koje nemaju hrabrosti niti želje da mijenjaju nakaradne kolektivne ugovore i time zaštiti porezne obveznike i državne interese te obezbjede mehanizme kojima će uposlenici u javnom sektoru preuzeti dio tereta ekonomske pa i društvene katastrofe za većinu građana ove države.
BM: Da li su vlade na svim nivoima učinile dovoljno kako bi pomogle poslodavcima (ne samo u oblasti transporta, nego i generalno) da se olakša negativan uticaj pandemije COVID-19 na privredu?
ČENGIĆ: Nažalost, niti u vrijeme prirodne nesreće, odnosno, katastrofe izazvane pandemijom koronavirusa, u Bosni i Hercegovini nemamo jedinstven stav niti usaglašen set mjera različitih nivoa vlasti od kantona, entiteta pa do države. Posmatrajući nivoe vlasti možemo konstatovati da su određeni kantoni, ali ne svi, izdvojili određena sredstva kojima su kroz uplatu dijela minimalne plaće za jedan ili dva mjeseca prevshodno pokušale zaustaviti neminovan proces otpuštanja radnika. Kada su u pitanju entiteti možemo reći da su zakoni ili odluke nadležnih institucija, kojima je definirana pomoć privrednim subjektima, nedopustivo sporo usvajani. Sva dosadašnja pomoć privredi, uposlenicima u realnom sektoru od strane Vlade Federacije BiH ogledala se u uplati doprinosa na minimalnu plaću (245,00 KM) za mjesece april, maj i juni. Što se tiče Vijeća ministara BiH i državnih institucija očito je da za iste nema COVID-19 niti su se udostojili da, ako to sami ne mogu učiniti, potraže pomoć evropskih i drugih fondova kako bi se pomoglo privrednim subjektima najugroženijih djelatnosti.
BM: Postoji li neki prijedlog ili riješenje koje su kompanije iz ove oblasti predložile vladama, kako bi im se olakšalo prevazilaženje krize izazvane pandemijom?
ČENGIĆ: Putem Grupacije prevoznika pri Privrednoj komori FBiH, kao i Udruženja poslodavaca FBiH upućivali smo više prijedloga koji su se ogledali u tome da se privrednim subjektima kojima je zabranjen rad uplati posebna pomoć iz koje će se pokrivati troškovi likvidnosti kao plaće uposlenih radnika. Također, nakon što je ponovo odobreno održavanje cestovnog prijevoza putnika, uz poštivanje epidemioloških mjera da u autobusu svako drugo sjedište bude slobodno, odnosno, da maksimalna popunjenost kapaciteta autobusu bude 50 posto, zatražili smo od Vlade FBiH da participira u pokriću nedostajućih prihoda u iznosu od 0,50 KM po svakom pređenom kilometru.
BM: U RS najavljuju pomoć kompanijama koje se bave međunarodnim prevozom osoba. Raspolažete li informacijom da li će se posebno subvencionirati kompanije koje se bave drumskim prevozom u FBiH?
ČENGIĆ: Iz Vlade FBiH je najavljeno da će, do kraja godine, za pet sektora kao finansijska pomoć biti izdvojeno okko 100 miliona KM. Za sektor transporta predviđeno je 20 milona KM od čega je za privredne subjekte i njihove uposlenike koji se bave prevozom putnika planirano je 10 miliona KM. Svakako da bi uplata ovoga iznosa doprinijela lakšem prevazilaženju problema velikog broja prijevoznika. Očekujemo da se poduzmu sve mjere i radnje kako bi planirana sredstva, do kraja novembra, bila operativna.
BM: Koje su to konkretne mjere koje bi se trebale hitno poduzeti kako bi se kompanijama koje se bave drumskim prevozom olakšalo poslovanje?
ČENGIĆ: Mišljenja smo da je neophodno smanjiti opterećenja na rad što će doprinijeti zadržavanju postojećih uposlenika. Također, neophodno je da se, kroz Garancijski fond, osiguraju sredstva za pokriće kamata na komercijalne kredite te garantuje povrat preuzetih kredita. Bitno je naglasiti i to da je Agencija za bankarstvo FBiH dala preporuku za moratorij na postojeće kredite u trajanju do 12 mjeseci. Poslodavci pozdravljaju ove preporuke ali traže da iste sve banke pod jednakim uvjetima provode.
BM: Kako komentirate dopunjeni Zakon o cestovnom prevozu FBiH?
Nažalost, predložene izmjene Zakona kojima je trebalo privrednim subjektima u cestovnom prijevozu omogućiti da lakše posluju i obezbjede potreban kadar na sjednici Parlamenta FBiH nije dobio podršku odnosno svi prisutni bili su suzdržani. Evidentno je da interesi privrednika i njihovih uposlenika nisu i interesi političnih subjekata u Federaciji BiH. Ovo je naša stvarnost i realnost da velika većina političkih faktora nema nikakav osjećaj za potrebe realnog sektora i ne dotiču ih njihovi problemi.
