Velika vlažnost zraka i 32 stepena Celzijusa za vrijeme utrke, nisu smetali Amelu Tuki, najboljem atletičaru Bosne i Hercegovine, da ostvari još jedan veliki trijumf i zauzme drugo mjesto u finalu Svjetskog atletskog prvenstvu u Dohi. U trci na 800 metara osigurao je srebrenu medalju sa vremenom 1:43,47, što je ujedno i najveći uspjeh bh. atletike i Tukin rezultat sezone. Ovo je drugo odličje sa završnice velikih takmičenja koje je Tuka donio našoj zemlji.
Nesuđeni karatista
Uspjesi bh. atletičara Amela Tuke (28) na smotrama najboljih atletičara svijeta sada su vjetar u leđa svim uspješnim sportistima u BiH, posebno atletičarima. Tuka se atletikom profesionalno počeo baviti relativno kasno, sa 18 godina. Rođen 1991. godine u naselju Modrinja kod Kaknja, u Osnovnoj školi Kemal Kapetanović, u kojoj je bio odličan učenik zainteresiran za matematiku, počeo je trenirati karate te je nekoliko puta bio prvak BiH u ovom sportu. Ljubav prema ovom sportu naslijedio je od oca Senada koji je u mladosti trenirao boks i karate, ali je nakon položenog crnog pojasa odustao od karatea.
Još uvijek je trenirao karate kada se desio njegov prvi susret sa atletikom. Matilda, profesorica tjelesnog odgoja koja u to vrijeme Tuki nije čak ni predavala, srela ga je i pozvala na kakanjski kros, koji je održan 9. maja 2007. godine u povodu Dana pobjede nad fašizmom. Otac mu je kupio patike pred trku i Tuka je pobijedio.
„Sjećam se te utrke kao da je jučer bila. Trčao sam u standardnim patikama, nisu bile atletske. U jednom trenutku desetak momaka bilo je u grupi ispred. Kako smo se približavali finišu, stizao sam redom jednog po jednog. Dobro se sjećam trenutka kad sam bio četvrti. Ispred mene su bili košarkaš, bivši atletičar koji je trenirao tada u AK Zenica i fudbaler koji je ranije osvajao te kroseve. Pobijedio sam na tom krosu i tako je krenulo sve. Vjerovatno se tada u mene uvukla želja za pobjedom“, rekao je Tuka.
Naredne 2008. godine, pobijedio je i na Malim olimpijskim igrama u Zenici gdje je predstavljao svoju školu na 400 metara.
Tukin talenat tada je prepoznao njegov prvi trener, profesor Halid Sedić, i pozvao ga da dođe trenirati u Atletskom klubu Zenica. Postao je član ovog kluba 1. januara 2009. godine, osam dana prije svog 18. rođendana. Mnogi svjetski atletičari u tim godinama pravili su vrhunske rezultate, osvajali medalje na velikim takmičenjima, ili na juniorskim prvenstvima. Tuka ih je brzo stigao, ali to je iziskivalo mnogo treninga i napornog rada.
„Karate mi je dobro došao, jer sam se pravilno razvijao i istezao mišiće, a od karatea mi je ostala ta želja za borbom i ne predajem se do zadnjeg trena“, izjavio je jednom prilikom Amel Tuka, čiji je uzor u atletici svojevremeno bio Jerremy Woriner, američki atletičar.
Mašinstvo i treninzi
Nakon završene srednje škole upisao je Mašinski fakultet u Zenici. Njegov sportski trener Sedić nije imao ništa protiv da Tuka studira i trenira, a kada je 2015. godine stekao status apsolventa, napravio je i prvi značajan uspjeh u bh. atletici. Do tada, bio je praktično nepoznat domaćoj publici.
“Već od samog početka kada sam 2009. počeo trenirati atletiku, moj trener, profesor Halid, govorio je da sam pravi 800-metraš. Imao sam dobru brzinu i zato sam trčao i na 400 metara“, rekao je Tuka.
Te iste godine, istrčao je juniorsko prvenstvo na Sokocu. Nakon šest-sedam mjeseci trenažnog procesa ostvario je svoj prvi uspjeh pobijedivši u trkama na 400 i 800 metara na Juniorskom prvenstvu BiH. Kao član juniorske reprezentacije BiH, 2009. godine učestvovao je na Balkanskom juniorskom prvenstvu u atletici koje je održano u Grčkoj te osvojio treće mjesto na 800 metara istrčavši za 1:53,85. Već tada su ga sportski novinari u BiH prozvali otkrićem sezone.
Godine 2010. Tuka je postao i državni seniorski prvak na 400 i 800 metara, a u međuvremenu je postavio juniorski rekord BiH na 400 metara te je ispunio normu za Svjetsko juniorsko prvenstvo na 800 metara. Na Međunarodnom atletskom mitingu u Zenici pobijedio je sa vremenom 1:52,97.
Te 2010. godine ušao je u seniorsku reprezentaciju BiH i na Kupu Evrope na Malti pobijedio na 800 metara istrčavši 1:51,83. Nakon te prve značajnije medalje, u Tampereu je 2013. godine osvojio bronzanu medalju na Evropskom prvenstvu do 23 godine i s rezultatom 1:46,29 postavio nacionalni rekord. Tada je upoznao i novog trenera, italijanskog stručnjaka Giannija Ghedinija, koji ga je pozvao da rade zajedno.
„Godila mi je ta promjena. Do tada sam trenirao u Zenici na atletskom stadionu na Kamberovića polju i kad sam otišao u Veronu gdje su novi trener, puno atletičara koji treniraju, grupa ljudi koja vas tjera još više da radite, rezultati nisu izostali“, rekao je Tuka.
To je za njega bila velika prekretnica.
Dijamantska liga
Treninzi sa Ghedinijem u Veroni bili su mnogo intenzivniji. Prije nego što je počeo trenirati Amela, Italijan je radio s Wilfredom Bungeijem, osvajačem zlatne olimpijske medalje na Olimpijskim igrama 2008. godine u Pekingu, Yusufom Saadom Kamelom, osvajačem zlatne medalje na 1.500 metara i bronzane na 800 metara, te Williamom Yiampoyem, osvajačem bronze na Svjetskom prvenstvu 2005. godine u trci na 800 metara. Amel se tada preselio u italijanski grad Busolegna kod Verone. Kao atletičar iz male BiH jedan je od najizloženijih doping-kontrolama, ali ni to ga nikada nije pokolebalo. Menadžer mu je postao bivši atletičar Claudio Arduini. Tuka je počeo trenirati dva puta dnevno.
Već 2014. godine ušao je u finale Evropskog prvenstva u Zurichu. Tada je završio šesti uz novi lični i državni rekord – 1:46,12. Sve se posložilo 2015. godine, kada je dobio poziv za Monaco, najjači miting Dijamantske lige – i pobijedio u utrci na 800 metara. Tuka je tim rezultatom oborio i bh. i balkanski rekord.
„Došao sam na tu trku nakon pobjede u Madridu šest dana ranije s vremenom 1:43,84 postavivši najbolje vrijeme u Evropi. Osjećaj je bio nevjerovatan jer sam prvi put trčao sa najboljim atletičarima svijeta. Možda sam se tog dana osjećao bolje od drugih, ali ono što me je ostavilo bez teksta nije bila pobjeda, već ostvareno vrijeme – 1:42,51“, rekao je Tuka.
Sjajnu formu potvrdio je samo mjesec dana nakon Monaca. Amel je tada ušao u finale Svjetskog prvenstva u Pekingu, smotri najboljih atletičara svijeta, gdje je BiH zahvaljujući Tuki dobila prvu medalju, bronzanu.
„Trener mi je prije Svjetskog prvenstva govorio da je veoma teško osvojiti medalju na velikom takmičenju. Radi se o tri trke, morate biti fokusirani. Bio sam spreman i osjećao se fenomenalno“, rekao je prvi atletičar iz BiH koji je donio medalju iz olimpijskih sportova sa Svjetskog prvenstva.
Na Memorijalu Van Damme u Bruxellesu, završnom mitingu Dijamantne lige 2015. godine, osvojio je treće mjesto, što mu je bilo dovoljno i za treće mjesto u ukupnom poretku te discipline. Prema izboru Asocijacije balkanskih atletskih federacija (ABAF), Tuka je osvojio titulu najboljeg atletičara na Balkanu u 2015. godini. Na atletskom mitingu u Sarajevu 11. juna 2016. popravio je lični i državni rekord na 400 metara istrčavši 46:41, čime je izborio plasman na Evropsko prvenstvo u Amsterdamu.
Kao generalna proba pred Olimpijske igre nastupio je na Evropskom prvenstvu 2016. godine, osvojivši četvrto mjesto. Na Igrama u Rio de Janeiru je u utrci kvalifikacija završio na drugom mjestu u svojoj grupi s rezultatom 1:45,72, te se kvalificirao za polufinale, a u polufinalnoj utrci završio je na četvrtom mjestu u svojoj grupi te se nije uspio kvalificirati za finale. Ukupno je imao 12. vrijeme.
U sljedeće dvije sezone doživio je pad forme, ali se sada vratio.
U sezoni 2019. počeo se vraćati u formu, počevši sa šestim mjestom na Evropskom dvoranskom prvenstvu u Glasgowu. Nastavio je nastupati na mitinzima, postepeno poboljšavajući rezultate pa je tako u Stockholmu ostvario drugu pobjedu na mitinzima Dijamantne lige u karijeri. Kulminacija sezone bilo je Svjetsko prvenstvo u Dohi, na kojem je prvo rutinski prošao kvalifikacije i polufinale da bi u finalu popravio historijski rezultat iz Pekinga 2015. godine. Nakon izvrsnih 1:43,57 na 800 metara na Svjetskom atletskom prvenstvu u Dohi, osvojio je srebrnu medalju. Samo deset stotinki od njega bio je brži Amerikanac Donavan Brazier koji je osvojio zlato.
