Izbjegavanje neuspjeha pretvara se u izbjegavanje uspjeha. To je “gorka pilula” koju treba progutati. Da bismo dobili ono što želimo, moramo prihvatiti i ono što ne želimo. Neuspjeh nam nudi mogućnost da rastemo i učimo iz sopstvenih loših procjena. Ako želimo da uspijemo, onda je bolje da o neuspjehu mislimo kao o sopstvenom učitelju, našem ličnom treneru koji nam stalno podiže spremnost da učimo iz sopstvenih grešaka.
Ipak, ako po svaku cijenu nastojimo da izbjegnemo neuspjeh, onda možemo praktikovati ove savjete:
- Nepostojanje plana
Možemo ostvariti neuspjeh ukoliko ne znamo šta je to što želimo, a ukoliko ne znamo kuda idemo, teško da ćemo znati gdje ćemo stići. Zato treba da imamo plan i da znamo kuda idemo, ali i da prepoznamo kad smo tamo stigli. Ukoliko imamo finalni plan koji želimo da ostvarimo, svrhu koju želimo ispuniti, onda su i veće šanse da nam to pođe za rukom.
- Postavljanje nerealnih standarda
Uspjeh možemo sabotirati tako što sebi dajemo nerealne rokove, koje je jednostavno nemoguće ispuniti. Oni se s razlogom zovu rokovi. Postavljanje realističnih ciljeva s druge strane, uključuje i davanje vremena sebi, kao i mogućnost da budemo produktivniji. Kada sebi zadajemo realistične ciljeve, a ne rokove, onda ćemo osjećati manji pritisak koji kreira protok vremena.
- Izbjegavanje neuspjeha
Zadovoljavanje očekivanja drugih ljudi i prokrastinacija su dva načina da igramo na sigurno i izbjegavamo preuzimanje rizika. Ako ne pokušamo, onda ne možemo ni omanuti. Ako smo skloni da živimo po standardima drugih, onda ćemo izbjegavati potencijalnu osudu i pokušavati da se ne ističemo. Prokrastinacija nam obezbjeđuje slobodu od neuspjeha, istina, ali to ima kratkoročan efekat, dok nas na duže staze sprečava na putu ka uspjehu, koji se nalazi izvan zone koja nam je poznata i sigurna. Istraživanja pokazuju da su šanse za uspjeh veće što je veća naša sklonost da se izlažemo nepovoljnim okolnostima.
- Negativan pogled
Kad se naoružamo pozitivnim viđenjem stvari, možemo se fokusirati na rješenja umjesto na probleme te mijenjati perspektivu iz koje posmatramo situaciju i tražimo prilike u svakoj teškoći. Sjetimo se koje lične resurse za prevazilaženje problema imamo na raspolaganju. Optimizam može biti zarazan pa je dobro okružiti se ljudima čije nam prisustvo prija. Istraživanja pokazuju da se optimistični ljudi brže uspijevaju nego pesimisti.
- Strogoća prema sebi
Kada smo previše strogi prema sebi i kad nam se desi da nešto zaboravimo ili pogriješimo, smanjujemo šansu za pozitivan ishod situacije. Istraživanja pokazuju da se uspjeh postiže lakše onda kad imamo zdravu dozu samosaosjećanja. Nakon greške, budimo nježni prema sebi. Nađimo sami sebi utjehu ili poslušajmo motivacioni govor.
- Lično shvatanje neuspjeha
Kada se stvari odvijaju na način koji nam ne odgovara, ponekad možemo to pripisati Marfijevom zakonu. Kada ovako lično shvatamo svakodnevne, nasumične događaje i od njih stvorimo negativan obrazac, zapravo gubimo moć i pravimo od sebe žrtvu neuspjeha. Ako želimo da osnažimo sami sebe, dobro je promijeniti perspektivu i ne shvatati život i okolnosti kao neprijatelje. Umjesto toga, možemo se fokusirati na sopstveno činjenje, recimo „Kako mogu ovu situaciju preokrenuti u svoju korist”, „Mogu li pronaći nešto dobro u ovoj negativnoj situaciji?”
- Ignoriranje sopstvenog zdravlja
Mnogi uspješni ljudi smatraju stres i burnout sastavnim dijelom cijene koju moraju platiti da bi uspjeli. Istraživanja, međutim, ukazuju na sasvim suprotno. Pojačana briga o sebi je zapravo vrlo važna za uspjeh, a to se, konkretno, odnosi na redovan san, balansiranu ishranu i redovno vježbanje, kao i na davanje vremena sebi, u toku dana, za opuštanje, meditaciju ili boravak u prirodi.
- Odbijanje pomoći drugih
Saradnja sa drugim ljudima i učenje od njih je od ključne važnosti za postizanje uspjeha. Važno je da imamo svoje stavove i krećemo se sopstvenim putem, ali slušati one koji imaju više iskustva može nam pomoći te je zato korisno obratiti se ljudima koji su već postigli ono na čemu i sami radimo, jer oni mogu razumjeti šta je to kroz šta prolazimo.
- Gajenje perfekcionizma
Postavljanje nerealno visokih standarda čini nas rigidnim, uništava spontanost i fleksibilnost. Perfekcionizam nas može nagnati na nerealistične ciljeve, previše truda koji ne vodi nikuda i čak izbjegavanje postizanja cilja, ako nije sve onako kako smo zamislili. Kada govorimo sebi da ništa nije dovoljno dobro i kada ne želimo da prihvatimo ništa manje od savršenstva, time zapravo samo povećavamo šanse za neuspjeh. Savršenstvo ne postoji.
- Proglašavanje sebe gubitnikom
Najveća preprepka na putu ka uspjehu nalazi se u našoj glavi. Kada sami sebe proglašavamo gubitnikom, onda se identifikujemo sa svim onim što nas ograničava. Tako sebi dajemo prećutno odobravanje da ne uspijevamo i prihvatamo etiketu gubitnika, a potom učvršćujemo sva ona ponašanja koja su nas i dovela do prvih neuspjeha. Svom neuspjehu možemo se obraćati u trećem licu i sprijateljiti se sa njim, tako da on ne utječe na donošenje naših budućih odluka.
