Umjetnička škola Tisch, bolnica Tisch, Tisch galerije. U New Yorku se mnogošta zove po porodici Tisch, budući da je riječ o pravoj dinastiji koja stoji iza korporacije Loews čija se ukupna vrijednost procjenjuje na gotovo 80 milijardi dolara. Za razliku od drugih jednako bogatih američkih porodica, bogatstvo porodice Tisch ne seže daleko u prošlost. Priča je to o dvojici braće iz Brooklyna koji su počeli s jednim hotelom sredinom prošlog stoljeća, a potom postepeno gradili svoje bogatstvo u periodu poslije Drugog svjetskog rata u kojem je Amerika doživljavala procvat. I nisu se zaustavili, ni do danas. Rođeni dvadesetih godina 20. stoljeća u porodici ruskih imigranata, Preston Robert Bob Tisch i Laurence Alan Larry Tisch, znali su da se raditi mora. „Moji roditelji su pripadali srednjoj klasi i kao i svi ostali u Brooklynu u to vrijeme, puno su radili nastojeći se pomjeriti na ljestvici“, izjavio je Bob Tisch u intervjuu za Newsday 1991.
Ulaganje i vraćanje zajednici
Stariji Larry se na prvu investiciju odvažio 1946. godine, nakon što je diplomirao na Univerzitetu New York i na Whartonu. Radilo se o zimskom odmaralištu, a 125.000 potrebnih za kupovinu osigurala mu je pozajmica od roditelja. Bob mu se u poslu pridružio dvije godine kasnije, nakon što se vratio iz vojske i diplomirao na Univerzitetu Michigan. Nakon toga, braća su počela redom kupovati hotele. Najprije su se posvetili kupovini hotela u New Jerseyu i New Yorku, a pravi ugled u hotelijerskoj industriji zadobili su izgradnjom 17 miliona vrijednog Americana Hotela u luci Bal na Floridi. Sve su platili u gotovini, a potom sedamdesetih godina prodali lancu hotela Sheraton. U godinama koje su uslijedile, Tischovi su se bacili na kupovinu zdanja velikih hotelijerskih imena, poput Mark Hopkins, Belmont Plaza i Regency.
Za braću Tisch, hoteli nisu bili dovoljni. Odlučili su se izgraditi pravu imperiju, te su 1959. od MGM-a kupili većinski udio u lancu kina Loews koji se protezao na 102 kinosale u svim dijelovima SAD. Bob i Larry su narednih godina pod okriljem svoje Loews korporacije nastavili ulagati u različite industrije te su 1968. kupili tvornicu duhanskih proizvoda Lorillard, 1974. finansijsku korporaciju CNA Financial, a 1979. tvornicu satova Bulova. Kroz ove akvizicije, prihodi Loewsa porasli su sa 100 miliona, koliko su iznosili 1970. godine, na više od tri milijarde samo deceniju kasnije. Braća Tisch nekoliko su godina posjedovala i značajan dio američke televizijske i radijske kuće CBS, kupivši je osamdesetih, a prodavši 1995. godine za 5,4 milijarde dolara. U međuvremenu, kina Loews su prenamijenili u različite svrhe koje su služile funkcioniranju korporacije.
No, da bi imperija koju su gradili postala prava dinastija, braća su trebala djecu koja će nastaviti istim putem. Srećom, djece je bilo sasvim dovoljno, čak sedmoro. Larry je imao četvoricu sinova, a Bob dvojicu sinova i kćerku, a premda su skoro svi radili u sjedištu kompanije na Petoj aveniji, osnivači su prije svog odlaska s čela kompanije u devedesetim godinama pomno razradili plan za svoje nasljednike i odlučili da će kompaniju s podjednakim udjelima i odgovornošću voditi Larryjevi sinovi Jim i Andrew i Bobov sin Jonathan. Prije nego što su odstupili, Larry i Bob su utvrdili i tradiciju doniranja, zahvaljujući kojoj se ime Tisch danas može naći na dramskoj školi i bolnici u New Yorku te galerijama Metropolitan muzeja. Donirali su velike svote i zoološkom vrtu, kao i za obnovu parkova i sportskih igrališta. „Orijentirali su se prema institucijama koje su najvažnije za živote običnih Njujorčana“, ocijenila je Kathy Wylde ispred grada New Yorka.
Od televizije do hotelijerstva
Larry i Bob umrli su početkom milenijuma, a nasljednici su nastavili razvijati imperiju Loews na temeljima koje su oni postavili. Jonathan se našao na mjestu izvršnog direktora Loews hotela, budući da je upravo u tom dijelu korporacije gradio karijeru još od 1989. godine. Rođen 1953., Jonathan je diplomirao politologiju na Univerzitetu Tufts, a u porodičnoj kompaniji bio je angažovan još u djetinjstvu. „Odrastanje u hotelijerskoj industriji omogućilo mi je da vidim toliko toga u vrlo ranim godinama“, priznao je. Najbolji primjer toga jeste trenutak u kojem je dobio priliku upoznati američkog predsjednika Dwighta Eisenhowera na glavnom ulazu nekadašnjeg Traymore Hotela u Atlantic Cityju. Mladom Tischu su rekli da salutira Eisenhoweru budući da je bio general, a potom da mu pruži ruku, ali je dječak bio toliko nervozan da je obje radnje odradio istovremeno.
Kad mu je bilo 15 godina, Jonathan Tisch je počeo raditi kao recepcioner u nekadašnjem hotelu Americana u New Yorku, koji je njegova porodica izgradila na Sedmoj aveniji. Na pločici na sakou uniforme je umjesto prezimena nosio svoje srednje ime, Mark, kako niko od gostiju ne bi znao da pripada porodici Tisch. Godine je proveo učeći i tajne hotelijerstva u područjima prodaje i razvoja, međutim, poslije studija, Jonathan se odlučio okušati u sasvim drugom području, što je za neke, prvenstveno za njegovu porodicu, bilo iznenađenje. „Na posljednjoj godini studija radio sam kao pripravnik za WBZ, televizijsku stanicu u okviru NBC-a u Bostonu, a poslije su me primili na mjesto urednika i snimatelja. To mi je pomoglo da naučim mnogo o kreativnom procesu“, ispričao je u prošlogodišnjem intervjuu koji je dao za Smart Meetings.
Jonathan Tisch je tako proveo nekoliko godina producirajući političke i sportske emisije, emisije za djecu te bio nominovan za tri lokalne Emmy nagrade. „Znao sam da ću se u jednom trenutku vratiti u Loews, ali sam najprije želio provesti neko vrijeme radeći nešto drugo“, objasnio je. Godine provedene na televiziji opremile su Jonathana različitim vještinama i vrlinama, uključujući i timski rad, koje su se kasnije pokazale iznimno korisnim u njegovim godinama rada za Loews. Volio je provoditi radne dane u porodičnoj kompaniji uređujući izgled hotela. „Hotelijerstvo je još jedan vid industrije zabave. Jedino što u Loewsu moj posao traje sedam dana u sedmici, 365 dana u godini.“ Tisch je od kraja osamdesetih do 2012. igrao najvažniju ulogu u Loews Hotels & Co, a na poziciju izvršnog direktora ponovo se vratio 2016., nakon četvorogodišnje pauze.
Jonathanov posao u hotelijerskoj grani kompanije koju su izgradili njegov otac i stric nije bio težak jer je trebalo samo nastaviti utvrđenim putem uspjeha, zato se on posvetio detaljima, poput uspostavljanja politike dobrog susjeda. Naime, Loews Hotels već dvadesetak godina slijedi ovu jedinstvenu politiku u hotelijerskoj industriji, a koja znači obavezivanje da će se kompanija pobrinuti za probleme zajednice u kojoj ima svoje hotele. Od devedesetih do danas, Loews Hotels zato doniraju ostatke hrane lokalnim bankama hrane i skloništima za beskućnike, pomažu lokalne programe opismenjavanja dajući prostor za kurseve, provode programe recikliranja, ohrabruju sve svoje radnike i radnice da volontiraju u lokalnoj zajednici, te paze na ekološku održivost unutar svih svojih hotela. Politika dobrog susjeda obezbijedila je Loews Hotelima nagradu američkog predsjednika, u mandatu Billa Clintona.
Loews je na putu rasta
Upitan za tajnu uspjeha Loews hotela, Tisch odgovara da je to zasigurno predanost radnika gostima. „Dobri smo samo onoliko koliko je dobro posljednje iskustvo gosta. Možete imati prekrasno predvorje i odličnu hranu, ali to neće značiti ništa ako ne ponudite usluge koje ljudi žele. I to morate preduprijediti njihova očekivanja. Stoga očekujemo visok nivo uslužnosti od našeg tima, oni svoje uloge shvataju vrlo ozbiljno i ponosni su na njih. Ja sam izrazito zahvalan za njihov rad i želim nastaviti nuditi prilike koje će im pomoći da napreduju u svojoj karijeri“, ispričao je za Smart Meetings. U intervjuu je šezdesetpetogodišnji Jonathan naglasio da se u narednom periodu u svojim hotelima želi posvetiti poboljšanju tehnologije, ponuditi nove opcije hrane i pića, te renovirati zdanja. Loews je u prošlih šest godina svom spisku dodao osam hotela te se sad proteže na 26 hotela u SAD i Kanadi.
Najnoviji hotel kojim rukovodi Jonathan Tisch je kanadski Bisha Hotel & Residences u Torontu, otvoren u novembru prošle godine, koji se proteže na 96 soba. „Mi smo relativno mali igrač u industriji, ali nudimo nekoliko jedinstvenih, vrlo uspješnih hotela koji se razlikuju od drugih“, uvjeren je Tisch, koji smatra da je Loews u fazi rasta i planira do 2020. godine dovesti lanac hotela Tisch do 50 građevina. U zavisnosti od lokacije na kojoj se hotel nalazi, grupe čine između 20 i 70 posto gostiju u Loews hotelima. Tischova procjena je da su u prosjeku grupe gostiju zaslužne za 55 posto poslovanja. „Rano sam shvatio važnost industrije poslovnih sastanaka. Pokazala se iznimno važnom za Loews hotele i stoga sam se fokusirao na nju. U budućnosti namjeravamo pronalaziti prave destinacije i prave hotele upravo za ovu grupu gostiju.“
Sudeći po posljednjim raspoloživim brojkama, čitava korporacija Loews je zaista na putu rasta, budući da je u februaru obznanila kako je u 2017. ostvarila 1,16 milijardi dolara zarade, uz cijenu od 3,45 dolara po dionici, dok je u 2016. godini zarada iznosila 654 miliona, a vrijednost dionice se držala na 1,93 dolara po dionici. Američki magazin Forbes bogatstvo Jonathana Tischa procjenjuje na oko 1,4 milijarde dolara, što je i najveći pojedinačni imetak od trojke koja je naslijedila rukovođenje korporacijom Loews. Prema riječima Jonathana Tischa, da biste bili uspješni u visokom menadžmentu, morate poznavati posao od glave do pete. „Svaki od nas ima svoje područje na kojem je najbolji, a međusobno se dopunjujemo. Imamo veliku sreću: veoma dobro se slažemo“, prokomentirao je o svojim rođacima.
Privatni život
Velikodušni donator gradu New Yorku, Tisch je već decenijama aktivni učesnik u kreiranju turističkih i kulturnih politika američkog megalopolisa, toliko da ga nerijetko pitaju planira li se kandidovati za gradonačelnika. „Imponuje mi kad me to pitaju, ali sam predan svom radu u Loewsu“, odgovara. Tisch je autor tri knjige o hotelijerskoj industriji i vraćanju zajednici. Zanimljivosti u biografiji Jonathana Tischa su zasigurno i bliskost s američkim demokratskim političarima koje podržava, mjesto u upravnom odboru Filmskog instituta Tribeca, te suvlasništvo nad timom NY Giants za koje je zaslužan njegov otac. „Moj otac je uvijek bio zainteresiran za nacionalnu ligu američkog fudbala i kad je dobio priliku da kupi Giantse, bilo je to ostvarenje njegovog sna.“
Sa suprugom Lizzie, Jonathan danas najviše vremena provodi u prostranoj vili u Palm Beachu, koju je par sam uredio.
