U razgovorima s američkim predsjednikom u julu predsjednik Evropske komisije Jean-Claude Juncker pristao je poduzeti korake kako bi se povećao uvoz američke soje i LNG-a (tečnog prirodnog plina) u EU.
EU već dugo pokušava proširiti lepezu izvora nabave energenata kako bi smanjio ovisnost o uvozu iz Rusije odakle podmiruju 40 posto svojih potreba za plinom. Tako su odlučili razvijati infrastrukturu za LNG kako bi mogli pristupiti i drugim dobavljačima, poput SAD-a.
Hoće li uvoz tog energenta iz SAD-a porasti na račun tržišnog udjela Rusije ovisit će o tržištu, naglašavaju ipak evropski dužnosnici.
“Veći američki izvoz tečnog prirodnog plina, budu li njegove cijene konkurentne, mogao bi igrati sve važniju i stratešku ulogu u EU-ovoj opskrbi plinom”, kazao je Juncker u saopćenju.
Naglasio je, da SAD također mora odraditi svoj dio posla i ukinuti birokratska ograničenja aludirajući na američke propise koji zahtijevaju dobivanje regulatornih dozvola za izvoz tečnog plina u Evropu.
Prošle je godine na Evropu otpadalo nešto više od desetine ukupnog američkog izvoza tečnog plina, u odnosu na pet posto u 2016. godini, dodaje se u saopćenju. Najveći su kupci među zemljama EU-a bile Španija, Francuska i Italija.
Odluka EU-a o objavi tih podataka neuobičajena je i sastavni je dio nastojanja Bruxellesa da potakne američkog predsjednika na promjenu trgovinske politike dokazima o prednostima slobodne trgovine za SAD.
Početkom augusta Evropska komisija objavila je podatke koji pokazuju skok uvoza soje iz SAD-a u ovoj godini, s obzirom da su kupci reagirali na oštar pad cijena te poljoprivredne sirovine nakon što je Kina obustavila njezin uvoz u sklopu trgovinskog spora sa SAD-om.
“Obje strane mogu puno dobiti ako surađuju”, istaknuo je predsjednik Evropske komisije.
Trump je prošlog mjeseca na Twitteru objavio da će EU “kupovati velike količine LNG-a” dok je Juncker istaknuo da će EU izraditi više terminala za prihvat američkog plina.
Pritom je trenutno čak tri četvrtine postojećih evropskih uvoznih kapaciteta neiskorišteno, a potražnja za američkim tečnim plinom u Evropi je i dalje ograničena.
Najunosnija su tržišta za američki LNG ona u Južnoj i srednjoj Americi, te u Indiji i na Dalekom istoku. Evropa je na dnu ljestvice s obzirom na relativno niske cijene i obilne količine plina koji stiže cjevovodima iz Rusije i Norveške.
